Uzmite čašu i otvorite bocu kako biste se pridružili kolegama koji diljem svijeta odaju počast finoj umjetnosti uživanja, poručuju vinoljupci novoga svijeta: 18. veljače je Svjetski dan ispijanja vina. Ove godine pada u subotu pa se užitku može prepuštati i tijekom vikenda, a najjednostavnije je okupiti pravo društvo i dati si zadatak. Može to biti traženje najboljeg vina uz jelo koje svi vole, usporedba vina iste sorte s različitih strana svijeta, upoznavanje neke nove sorte pa i “crtanje” rodbinskih stabala, odnosno kušanje više sorata koje su u obiteljskim vezama.
U našim krajevima doista ih ne nedostaje, a baš smo takvo divno iskustvo imali nedavno s lovrijencem, frankovkom i njihovim djetetom zweigeltom. Senzacionalno uravnoteženo vino bio je St. Laurent 2013. vinarije Heinrich iz austrijske regije Burgenland koju mi zovemo Gradišće. Nema tanina, nema ekstrakta, nema alkohola, “ničeg” nema, a sve ima, bio je kratak zajednički opis trojice oduševljenih raskošnim crvenim vinom.
U ovakvoj igri može se dogovoriti i da svatko donese nekoliko vinskih čaša pa da se isto vino posluži u različitima. I tu se može dobro zabaviti: iznenadit će mnoge koliko drukčijih dojmova može vino ostaviti.
Dan ispijanja vina može se obilježiti i posjetom vinariji. U Hrvatskoj praktički nema mjesta s kojega do neke vinarije treba putovati više od sat vremena, a nisu nam predaleko ni slovenske, mađarske, vojvođanske, talijanske, hercegovačke, crnogorske… Osim novih vina, upoznat će se i novi ljudi, a to je svakako velik dobitak. Prije polaska treba provjeriti prima li vinarija goste te pronaći mjesto za dobar ručak…
Tko ne želi napuštati dom, može si priuštiti filmsko-vinsku zabavu. Dobra godina Ridleya Scotta romantična je priča o londonskom financijašu koji nasljeđuje vinariju u Francuskoj, otkriva novi način života i shvaća da investicijsko bankarstvo ne mora biti jedini smisao života. Glavnog junaka glumi Russell Crowe, a naslijeđenu vinariju stvarno i poprilično cijenjeno imanje Château La Canorgue u dolini rijeke Rhone. Poznato je po bijelim vinima od sorata clairette, bijeli grenache, rousanne, marsanne, bourboulenc i vermentino te crnjacima od syraha, crnog grenachea i carignana. Tko želi u filmu uživati uz vina kakva se tamo i rade može kod nas pronaći vrlo pristojna Grand Marrenon Luberon Blanc od bijelog grenachea, vermentina i roussane te Grand Marrenon Luberon Rouge od syraha i grenachea. U Miva Galeriji vina stoje oko 12 eura.
Za svaku je preporuku i film Stranputice. Originalni naziv je Sideways, a radnja prati dva prijatelja koji obilaze kalifornijske vinarije. Jedan od njih treba se vjenčati pa izlet shvaća kao posljednje “dane slobode”, a drugi je vinski snob opsjednut crnim pinotom i merlotom. Prvu sortu voli, drugu mrzi i to je tako uvjerljivo odglumio da su Ameri gotovo prestali kupovati kalifornijske merlote. Nema ih ni kod nas za kupiti, ali nema ni kalifornijskih crnih pinota pa nije lako provjeriti jesu li doista toliko bolji od merlota. Znani istarski sommelier Emil Perdec pisao je kako ga crni pinot Morena Degrassija podsjeća na one iz Kalifornije, a Vrutak prodaje Degrassijev Pinot crni Contarini riserva 2013. za 19,91 euro. S položaja Contarini Degrassi radi i merlot pa se mogu usporediti ta dva vina.
Treća etapa vinsko-filmskog maratona za hrvatskog vinoljupca svakako treba biti film Bottle Shock, koji je kod nas nemušto preveden kao Dvoboj vinara. Priča je to o slavnoj Pariškoj presudi, ocjenjivanju iz 1976. na kojem su francuski ocjenjivači bolje ocijenili kalifornijska vina nego francuska. Najbolji je crnjak tako bio Cabernet sauvignon Stag’s Leap 1973., a najbolje bijelo vino Chardonnay 1973. kalifornijske vinarije Montelena u kojoj je enolog bio naš Miljenko Mike Grgich. Vlasnici Montelene Jim i Bo Barrett naljutili su se na Grgića nakon što ih je napustio pa su ga izbacili iz priče. Inače je film vrlo zabavan, a originalni naziv “Šok u boci” označava trenutak u proizvodnji chardonnaya kad vino nakratko dobije smeđu boju. Jim Barrett je mislio da se pokvarilo i htio ga se što prije riješiti, no sin Bo je shvatio o čemu je riječ i spasio vino koje je danas među izlošcima Američkog nacionalnog povijesnog muzeja Smithsonian, a Miljenko Grgić je naveden kao enolog koji ga je napravio. Grgić je danas suvlasnik vinarije Grgich&Hills, a 1. travnja će proslaviti 100. rođendan. Kći Violet kaže kako i dalje dolazi u vinariju nekoliko puta tjedno i “zapovijeda”.
Tko Dan ispijanja vina želi obilježiti i komornije nego gledajući filmove, može si priuštiti pokoju knjigu.
Žena i vina da nema,
i pored ljepote cvijeta,
o ja bih očiju praznih
otišao s ovoga svijeta.
Ovi su stihovi dio zbirke “101 vino od vina” Enesa Kiševića prepune mudrih riječi koje zovu na gutljaj, ali i na umjerenost: Treba i vino i sebe gledati s distance. Vino se voli poštovati. Vino nije za pijance, upozorio je Enes, a Igor Mandić pisao je u knjizi “Ekstaze i mamurluci” kako je za ljubav i za vino potrebno vremena: konzumirati jedno ili drugo s nogu znači biti brzoplet, osuđen na kratke i priproste užitke, otrgnute potajno, u stidu. Obje se knjige mogu pronaći u pravim ili online knjižarama, kao i treća, a najveća:
Filozofija vina mađarskog književnika i filozofa Béle Hamvasa (1897.-1968.).
Sam Hamvas nazvao ju je “molitvenikom za ateiste” i to takvim u kojem se ne smije ni naslutiti da poučava molitvi, a započeo tvrdnjom kako “na koncu ipak ostaju samo dvojica, Bog i vino”.
Što može dalje biti, treba prepustiti čitatelju. Hamvas tako piše da svatko može njegove riječi shvatiti drukčije.
Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin
