Volite li pomalo klasične ali vrlo funkcionalne komade u koje ćete investirati novac znajući kako ste kupile nešto što će biti nosivo godinama, u fokus vam zasigurno ulazi popularni žuti kaputić za kišu. Na modnoj je sceni kabanica prisutna desetljećima ne silazeći s liste najpopularnijih komada odjeće.
Znate li kako je nastala žuta kabanica?
Rođena je u Škotskoj, no za njezinu je funkcionalnost zaslužan britanski kemičar Charles Macintosh (1766. – 1843.) koji je pronašao način da vodoodbojna svojstva polimernih materijala ugradi u odjeću na učinkovit i isplativ način.
Kako je sve počelo?
Popularni kemičar, Macintosh eksperimentirao je s otpadnim proizvodom rasplinjavanja crnog ugljena, iz kojeg je izvukao amonij, koji mu je bio potreban za proizvodnju ljubičasto-crvene boje. Nusprodukt ovog procesa bio je nafta od katrana ugljena, vrsta otapala koje se – zanimljivo – nije miješalo s vodom. Macintosh je kratko razmišljao, a zatim krenuo u akciju. Tekućinom je premazao/impregnirao tanke slojeve pamuka i na kraju dana proizveo gumenu tkaninu koja je bila nepropusna za vodu. Iako je to bilo pravo otkriće, vodonepropusan materijal je bio nevjerojatno ljepljiv i užasno je smrdio. Kako je tome doskočio? Problem ljepljivosti riješio je premazivanjem tekstilne trake i korištenjem prednosti ljepljivog sloja za laminiranje na drugu tekstilnu mrežu. Rezultat je bio vodoodbojni, dvoslojni materijal koji više nije bio ljepljiv i kojim se lako rukovalo. Nije prošlo dugo prije nego što je Thomas Hancock (1786. – 1865.), osnivač britanske industrije gume, uvidio potencijal izuma i od Charlesa Macintosha dobio licencu za proizvodnju dvoslojnih, vodootpornih materijala. Hancock je, slučajno, otkrio da guma postaje plastična i da se može oblikovati kada se kotrlja, što je svojstvo koje je omogućilo upotrebu gume u industrijskim razmjerima. Na temelju procesa vulkanizacije koji je razvio Charles Goodyear (1800. – 1860.), američki kemičar i izumitelj proizvoda kao što je tvrda guma (ebonit), Hancock je dizajnirao i napravio strojeve za obradu gume. Kako bismo dobili potpunu sliku, ovdje treba spomenuti da su njih dvojica – Goodyear i Hancock – prijavili patent za postupak vulkanizacije.
Macintosh je prepoznao što je njegov nositelj licence Hancock postigao i pozvao ga da se pridruži njegovoj tvrtki Charles Macintosh & Co. kao partner 1831. Bio je to početak dugog i uspješnog partnerstva. Imena Macintosh (“mac”) i Mackintosh (“mack”) i dan danas jamče izvrsnu kišnu odjeću čije porijeklo seže u 1824. godinu. Kako je vrijeme prolazilo, druge su tvrtke ušle u posao s kišnom odjećom. Kao što je tvrtka koju je osnovao John Barbour (1849. – 1918.) u South Shieldsu (sjeveroistočna Engleska) 1894. godine i nazvala je po njoj. Poput Charlesa Macintosha ili Sir Jamesa Syme-a, John Barbour je bio Škot i vjerojatno mu je dosta kiše u svojoj domovini. Praktično nema drugog objašnjenja zašto se trebao koncentrirati i na proizvodnju kišne odjeće.
Krojački majstor Johann Klepper dodao je odjeću za kišu u svoju sportsku i outdoor ponudu u Njemačkoj oko 1920. Prema tvrtki, izumitelj Klepper sklopivog kajaka postavio je “prekretnicu u njemačkoj povijesti tekstila” s onim što je poznato kao Klepper kaput. Web stranica Klepper objašnjava: “Ovaj pamučni kaput obložen gumom nosili su brojni ljudi desetljećima po vlažnom vremenu. Klepper kaput je u to vrijeme bio jedan od prvih odjevnih predmeta koji je priznat kao “apsolutno vodootporan”.
Kišna kabanica novijeg doba!
Od 1950. godine sve više kišnih jakni koje su objeručke prihvatili ljubitelji outdoor aktivnosti čak i onda kad pada velika kiša. Od sredine 20.stoljeća kišne se kabanice rade od poliestera s vodootpornim PVC premazom. Kako bi svi bili uočeni na kiši, ova se vrsta kišnog kaputića radi u jarko žutoj boji!
