Mogu li vam ponuditi neku finu rakijicu kao aperitiv? Pitanje koje izaziva fleke na koži, u srcu i u mozgu i dalje se prečesto čuje u hrvatskim restoranima. Nakon čašice, ma kako fina žestica bila, neću više ni piti ni jesti. Ne zato što sam snob (iako vinski možda i jesam), nego zato što će mi piće s 35 ili više posto alkohola naprosto spaliti okusne pupoljke na jeziku te zažariti želudac. Popiti potom nešto što ima između 10 i 15 posto alkohola nema smisla zato što je kratko piće sjelo na želudac i vrijeme je za šetnju, a ne za hranu. Rakijica kao aperitiv može se usporediti samo s ručkom koji će započeti baklavom, nastaviti biftekom pa lešanom ribom, a završiti juhicom. Naopako, dakle.
U pićima treba uživati kao što se uživa u hrani, redoslijedom od slabijih okusa prema jačima. Iznimka je pivo. Za prvog, davnog boravka u Champagnei upozorili su me kako je nakon cjelodnevnog kušanja šampanjaca prije spavanja dobro popiti malo pivo:
“Puno ćete kiselina unijeti u sebe ma kako malo svakog pojedinog šampanjca kušali, a pivce će smiriti želudac. Ali neka bude samo jedno” – dodali su uz smijeh.
Nijemci se s time ne slažu. Njihova je uzrečica u rimama “bier nach wein trinkt nur schwein, wein nach bier das schmeckt mir”. Prepjevano, to bi značilo “pivo nakon vina pije samo svinja, nakon piva vino meni je baš fino”.
Eh, meni nije. Držim se savjeta da će pivo smiriti želudac i nakon mirnog vina. Zna se dogoditi i da ne bude samo malo pivo, ili samo jedno, ali nemam osjećaj da miješanje ova dva pića jače lupa. Znanstveni članci o utjecaju miješanja pića na ljude objavljeni na internetu uglavnom ukazuju da se alkohol zbraja te da će rezultat biti isti bez obzira pila se prvo žestica ili vino. Osjećaj, ponavljam, neće. No, ova “matematika” ipak se može razlikovati ovisno o redoslijedu. Tko počne s vinom kasnije će se opiti, odnosno dulje će se moći kontrolirati. Pet-šest žestica na početku zavarat će pa će se poslije piti i više vina te jače opiti.
Pravilo “od slabijeg prema jačem” vrijedi i kad se piju samo vina pa ovom prilikom preporučujem i četiri vina, svako iz svoje vinogradarske regije, u dobrom redoslijedu i uz istodobno poštivanje još dva pravila. Ljepše se osjete vina ako se u njima uživa redoslijedom od suhljeg prema slađem i od svjetlijeg prema tamnijem. A pravi početak svakako je pjenušac.
Griffin Zero je pjenušac od chardonnaya Krešimira Ivančića s Plešivice. Sasvim je suh, ni slatkoća ni aroma mu nisu regulirane dodavanjem likera, što je kod pjenušaca uobičajeno, a grožđe je iz najvišeg vinograda Plešivice, “400 i nešto” metara iznad mora. Zrelo vino zbog suhoće je odličan uvod u kušanje, a butelja je oko 24 eura.
Malvazija 2022. Ivana Kaduma, mnogima nepoznatog vinara iz Poreča, najbolja je među mladim vinima s ovogodišnjeg ocjenjivanja Vinistra i odlična preporuka za bijelo mirno vino. Lijepe je žuto-zelenkaste boje, miriše na limun, breskvu, cvijet bagrema i mediteransko začinsko bilje, okus je svjež, trajan i pun, “mesnat”, a cijena 13 eura.
Crnjak za ovo zamišljeno kušanje neka bude Vranac Riserva 2016. obiteljske vinarije Grabovac iz Donjeg Prološca. Miriše na zrele višnje, kupinu pa i čokoladu. Okus mu je pun, čvrst i slastan, ali i dalje naglašeno svjež. Treba ga piti u biranom društvu, uz ponajbolja jela od crvenog mesa ili deserte s gorkom čokoladom, a butelja je 32 eura.
Graševina izborne berbe prosušenih bobica 2015. Mladena Papka iz Iloka osvojilo je veliko zlato na ocjenjivanju Catad’Or World Wine Awards u Čileu. Izvrsno predikatno vino pristaje desertima s okusom karamele i plavim sirevima poput gorgonzole ili roqueforta. Takva vina vole žene, kad ih piju muškarci, ali i obrnuto. Boca od pola litre stoji 33 eura.
