Kuhana jaja i francuska salata bogata majonezom gotovo su neizostavan dio uskrsnog doručka i ozbiljan izazov pri odabiru vina. Ono se rijetko “doručkuje”, no Uskrs je svakako dan koji se može započeti čašom dobrog vina. Masni su žutanjci, masna je i majoneza, pa treba tražiti vino izraženije svježine. Takvo će pristajati i šunki, ali ljutkasti hren i mladi luk zovu vino s malo neprovrela šećera ili, što je bolji izbor, slasti koju složeniji alkoholi daju dobrim chardonnayima, graševinama pa i biranim maraštinama šibenskog ili zadarskog kraja. Izbor je širok, a može se suziti i na dobar pjenušac kakav je Three Stars Brut plešivičke obiteljske vinarije Jagunić.
Tri zvijezde iz naziva su vinogradi. U jednom raste chardonnay, u drugom rizling, a u trećem su takozvane “stare sorte”, mješavina različitog grožđa koja se tradicionalno sadila i zajedno vinificirala u Austrougarskoj monarhiji. Bilo ih je desetak pa kad bi neka podbacila, druga bi popravila dojam. Ima u tim vinogradima lipovine, štajerske beline, graševine, kraljevine, muškata bijelog i žutog, možda i još pokojeg, plaveca žutog, plemenke, šipelja…
Te su “tri zvijezde” bile jedini brut pjenušac, što znači da ima nekoliko grama neprovrela šećera, među četiri najbolja od 53 s ocjenjivanja The Flute Stars u sklopu projekta iVino u Esplanade Zagreb Hotelu. S tim izvrsnim vinom Jagunići su ušli u prvu vinsku ligu, a status su potvrdili i drugim pjenušcima. Unatoč tome, ovaj je i cijenom ostao “prijateljski”: u Vrutku je butelja 12,34 eura.
A tko je za uskrsni doručak odabrao chardonnay, može nastaviti u istom “ritmu” priprema li za ručak puricu s mlincima. Alternativa može biti zrela i “masnija” malvazija, dakle jedna od onih s posebnih položaja poput Korlovićeve Santa Lucije, Claijevog Svetog Jakova, Anno Domini braće Benvenuti pa i Grimalda bijela u kojoj je Ivica Matošević najznačajniju istarsku sortu izvrsno sljubio s chardonnayom i sauvignonom. Eh, to je veliko vino velikog vinara.
Grimalda je vinogradarski položaj s kojeg je bijelo istoimeno vino koje fermentira pa odležava 12 mjeseci na finom talogu u bačvicama od francuskog hrasta uz povremeno miješanje, što mu osigurava punoću i okus koji dugo traje u ustima.
Janjeće pečenje već traži crno vino. Mekanom i sočnom butiću odlična će pratnja biti dobar crni pinot, a jače pečenom mesu oko rebrica s hrskavom koricom pristajat će i neki svježiji syrah ili cabernet sauvignon. Svježiji u ovom slučaju znači da vino ima dvije do tri godine. Crnjaci koji mogu zadovoljiti oba spomenuta dijela janjetine su merlot i frankovka s kontinenta ili iz Istre, frankovka i borgonja su dva naziva iste sorte, odnosno crljenak ili babić iz Dalmacije. Ni ta vina ne trebaju biti previše zrela, ali pokoja će im godina u boci ipak osigurati “ozbiljnost”. Da je ozbiljna, dokazala je Frankovka Premium iz Belja osvojivši lani na Kékfrankos Grand Tasting u mađarskom Harkanju titulu 95 bodova i platinastu medalju berbom 2012. Frankovka Goldberg 2012. te Frankovke Premium 2009. i 2019. okitile su se zlatnim kolajnama. Od zrelijih frankovki ove velike vinarije može se kupiti berba 2015. koja stoji u Vrutku 10-ak eura.
Neće biti uskrsnog doručka ili ručka bez deserata. U tradicijskoj pinci, ili uskrsnom kruhu, uživat će se uz kavu nakon doručka, a lijepo će joj pristajati i polusuha Rossela obitelji Poletti iz Markovca pokraj Višnjana. Vino od aromatične crvene sorte muškat ruža osvaja “na daljinu” i “na blizinu”, divno miriše po ružinim laticama te jagodi i malini, raskošnog je okusa, a podijelilo je prvo mjesto na ocjenjivanju iVino Drink Pink prije dvije godine.
Ozbiljniji kolači nakon ručka traže i ozbiljnije vino. U kontinentalnoj Hrvatskoj uglavnom je riječ o gibanicama poput orahnjače pa neka je prati i veliko predikatno vino poput Traminca ledene berbe 2012. Stjepana Đurinskog iz Hruševca Kupljenskog pokraj Zaprešića. Mnogi smatraju kako su zagorska vina kisela, a taj se kraj dokazao kao najbolji za proizvodnju baš najslađih vina. Boris Drenški iz okolice Huma na Sutli godinama je oduševljavao ocjenjivače britanskog Decantera i gotovo sigurno ima najveću kolekciju njihovih zlatnih priznanja u Hrvatskoj, a i Štef Đurinski je osvojio dojmljiv broj. Uostalom, dojmljiva su mu i vina, a bočica od 0,25 litara ove ledene berbe stoji oko 35 eura. I vrijedi.
Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin
