Mundus Vini je ocjenjivanje koje se jednostavno – voli

Pripazite na prvo vino. Ono vas može najviše prevariti. Tim je riječima i sa smiješkom, ali sasvim ozbiljno, predsjednik ocjenjivačke komisije prof. dr. Ulrich Fischer upozorio kolege ocjenjivače prije početka 32. Mundus Vini, jednog od tri najveća ocjenjivanja vina na svijetu koje se u njemačkom gradiću Neustadtu an der Weinstraße tradicionalno održava u dva dijela: posljednjeg tjedna u veljači je proljetno, iako službeno još vlada zima, a prvog tjedna u rujnu ljetno. Ove su godine u 60 komisija zimskog ocjenjivanja sudjelovala 242 vinska stručnjaka iz 46 zemalja sa svih kontinenata osim Antarktike, a posluženo im je 7568 vina iz 45 zemalja. Rezultati će službeno biti predstavljeni na najznačajnijem svjetskom vinskom sajmu Pro Wein u drugoj polovici ožujka u Düsseldorfu, a neslužbeno će vjerojatno procurjeti početkom trećeg mjeseca. Sasvim neslužbeno, pročulo se kako je neka graševina iz Kutjeva osvojila veliku zlatnu medalju, odnosno najmanje 95 bodova od 100.

Svaka je komisija ocjenjivala pedesetak vina po danu. Kušanje toliko sličnih vina dosadno je pa ih organizatori podijele. Najčešće u pet grupa, koje se razlikuju po stilu, boji, slatkoći… Ocjenjivanje svaki dan počinje uzorcima za ujednačavanje o kojima se i razgovara tako da sami ocjenjivači vide kako tko u komisiji o vinima razmišlja. Dalje se “radi” u tišini. Nakon što svi ocjenjivači upišu ocjene počinje vrijeme za razgovor ako su se dojmovi previše razlikovali.

Da je predsjedničko upozorenje s početka bilo na mjestu pokazalo se već prvog dana. Ljudi su naviknuti da vina idu redom od slabijih prema boljima, no u trećoj grupi posluženoj 15. komisiji, čiji sam bio član prva tri dana, prvo je dobilo sasvim zaslužen 91 bod od 100 i zlatnu medalju. Slijedilo je nekoliko ne toliko dobrih, ne usudim se napisati lošijih zato što nisu bila loša, a potom je stigao još jedan zasluženi “zlatnik” makedonskom vinu od sorte vranec.

Nije uvijek ni sasvim mirno. U komisiji u kojoj sam bio drugu polovicu ocjenjivanja ozbiljno su se razišla mišljenja o talijanskom vinu od primitiva, sorte koju mi držimo našom i zovemo crljenak ili tribidrag. Bilo je pritisaka da se banalnom i sladunjavom vinu iz Apulije slabo srebro pretvori u zlato, no nije išlo pa je ocjenjivanje nastavljeno u napetoj tišini, a sve se sredilo po završetku, nakon ručka, uz – malo pivo. Piće je to koje u izvanrednim prilikama doista fino smiri želudac i živce.

Mundus-Vini-ocjenjivanje-vino-wine-ivo-kozarčanin-modnialmanah

Ocjenjivanje traje šest dana, od utorka do nedjelje, a ocjenjivači mogu birati prvu grupu, drugu ili obje, kako im odgovara. Iskreno, nije lako biti koncentriran šest dana bez pauze, iako se službeno “radi” samo do ručka, ali mnogi ne odustaju zato što je atmosfera iznimno ugodna, a popratne aktivnosti su zanimljive. Popodne su predviđene posjete vinarijama ili restoranima s tradicionalnom hranom glasovite rizlinške regije Pfalz koju zovu i Palatinate. Ocjenjivanje je, dakle, u Novome mjestu na Vinskoj cesti, koje je toliko “veliko” da nema dovoljno hotelskih kreveta za sve ocjenjivače. Zato većina spava u nekoliko kilometara udaljenom Deidesheimu, a to srednjovjekovno mjesto srce je vinorodnog područja Pfalz i ima više velikih položaja (Grosse Lage) nego bilo koje drugo u regiji. I jedna ulica u Deidesheimu službeno se zove Vinskom cestom, a oko nje su tri slavne palatinatske vinarije – glavni likovi jedinstvene trostoljetne priče o rastancima i sastancima.

Prije 302 godine tamo je osnovana obiteljska vinarija Jordan. Proslavio ju je početkom 19. stoljeća nasljednik Andreas Jordan (1775.-1848.) koji među prvima u svijetu dan berbe nije određivao samo prema sladorima i kiselinama u grožđu, nego i prema tome koliko ga je “napala” plemenita plijesan. Nakon njegove smrti, troje djece podijelilo je imanje i nastale su vinarije Dr. Von Basserman-Jordan, Reichsrat fon Buhl i Von Winning. Vinarija Dr. von Bassermann-Jordan i danas je među najprestižnijima u Njemačkoj. Poslije smrti Andreasa Jordana naslijedio ju je sin Ludwig Andreas i nastavio raditi pod obiteljskim imenom. Njegova praunuka Auguste udala se 1883. za Emila Bassermanna pa je vinarija dobila današnje ime. U starom podrumu čuvaju vina od 1811. Te godine pokraj Zemlje je prošao komet službenog naziva C/1811 F1 koji se golim okom mogao gledati čak 260 dana, a u vinariji kažu da su vina iz 1811. i danas sasvim užitna. Ponose se tom berbom zato što ju je naručio i Johann-Wolfgang von Goethe za opuštanje tijekom boravka u obližnjim toplicama.

Riesling Auslese Deidesheimer Langenmorgen i Deidesheimer Kieselberg Trockenbeerenauslese najskuplja su njihova vina. U prodaji je Langenmorgen iz 1893. i stoji oko 5000 eura. Poprilično mlađi, berbe 1971., donekle je i dostupan: butelja je oko 170 eura. Kieselberg iz 1937. je oko 3500 eura, a suhi rizlinzi recentne berbe, poput Kalkofena GG 2017., u vinariji stoje oko 30 eura.
Vinariju Reichsrat von Buhl nakon smrti Andreasa Jordana vodio je Franz Peter Buhl i vrlo je brzo stekla reputaciju hrama iz kojeg stižu ponajbolja, ali i najskuplja njemačka vina. Nasljednici Franza Petera Buhla vodili su je do 1952. Tad je obitelj von Guttenberg postala vlasnik, a japanski biznismen Toiyohiro Tokuoka bio je gazda od 1989. do 2013. kad je upravljanje preuzela Niederburg Grupa. Danas obrađuju 52 hektara vinograda na ponajboljim položajima u Deidesheimu i Forstu. Suhi rizlinzi recentnih berbi su im između 15 i 80 eura, a uživao sam u Kieselbergu 2017. koji košta 35 i vrijedi svaki eurocent. Čudna je to kombinacija aroma grejpa i limete s jedne, a breskve i dinje s druge strane. U sredini je, naravno, mineralnost.

Treća vinarija nastala nasljeđivanjem Jordana danas se zove Von Winning. Preuzeo ju je drugi Jordanov zet dr. Andreas Deinhard, a Leopold Von Winning postao je vlasnik početkom 20. stoljeća. Po njima se zovu i dvije linije vina. Dr. Deinhard su svježa i voćna vina iz inoksa, a Von Winning često nazivaju rizlingom burgundijskog tipa zato što fermentira, pa poslije i zrije na finom talogu u novim velikim drvenim bačvama. Imaju 64 hektara vinograda na ponajboljim položajima, beru dva do tri grozdića po trsu, a uzgoj grožđa i vinifikacija su izrazito prijateljski prema prirodi, sa što manje intervencija pa su prestali koristiti i bakar. Najcjenjeniji im je Riesling Kirchenstück GG. Berba 2017. opako je mineralna i vrlo slasna, iako nema neprovrela šećera. Stoji oko 60 eura. Otprilike triput jeftiniji je Von Winning Konigsbacher Olberg Riesling 2017. Već u mirisu dominira mineralnost, a osjete se i žuto voće, duhan i cvjetne note. Voćan mu je i okus u kojem ima i laganih orašastih nota.

Vlasnik sve tri vinarije raznim poslovnim preokretima 2013. postao je njemački poduzetnik Achim Niederburg koji se, među ostalim, bavio hotelijerstvom i ugostiteljstvom. Iste godine je i preminuo, ali vinarije su ostale u vlasništvu Niederburg Grupe koju je naslijedila njegova udovica Jana. No, svaka vodi svoju “vinsku politiku” i vina im se poprilično razlikuju pa postoje tri odlična razloga za obilazak.

Tijekom radnoga tjedna obično je i barem jedna popodnevna posebno pripremana prezentacija. Ponekad su to vina neke države ili vinske regije, a ovom su prilikom predstavljene takozvane PIWI sorte, križanci otporni na najčešća oboljenja grožđa koje tijekom godine treba prskati nekoliko puta manje nego sorte koje i danas zovemo plemenitima. Radi se na njima u Njemačkoj ozbiljno stotinjak godina i vina su kvalitetom sve bliže jednostavnijima od klasičnih sorata, među koje su neki “hibridi”, kako ih popularno zovu, već i uvršteni. Kod nas su, na primjer, na listu dopuštenih sorata prije tri godine uvršteni “pivci” cabernet cortis, johanniter, solaris… Kako tekst pišem prije kraja ocjenjivanja, ne znam hoće li i vina tih sorata biti u programu, no još prije dolaska u ovaj gradić 70-ak kilometara južno od Mainza čuli smo da će biti 187 bezalkoholnih: 131 mirno i 56 pjenušavih.. Eh, to je posebna priča koja na prvi pogled ima smisla, ali na drugi ili treći doista nema i o kojoj ćemo neki drugi put…

Trenutno nema komentara

Comments are closed