Priča o babiću, jednoj od najpotentnijih crnih sorata u Hrvatskoj, odgovara na pitanje kako je Coca-Cola gotovo uništila vino? Dobar je za bambus, pamte mnogi svoje mlade dane tijekom kojih su tadašnja loša vina od babića miješali s tom zaslađenom i obojanom vodicom. Ni prosječno vino od babića nije na prvi dojam osobito atraktivno, govorio je prije više od deset godina enolog dr. Leo Gracin koji je 2006. s ocem Antom napravio Babić Suha Punta, prvo vino od te sorte koje je s razlogom bilo među najskupljima u Hrvatskoj.
“Ako se grožđe bere ranije, vino će imati slabije izražene primarne arome u kojima prevladavaju herbalne note i kupine. Međutim, kad se radi od dobro dozrela grožđa, voćne su arome mnogo jače, a ako vino sazrijeva u hrastovim bačvama, postaju kompleksne i vrlo ugodne” – objašnjavao je Gracin zašto je šteta babić proizvoditi kao lagano vino.
“Njegove povišene kiseline fantastično se uklapaju u visoke alkohole i zrele tanine pa ima puno i vrlo snažno tijelo, ali istodobno ostaje pitko i slasno” – govorio je Gracin o sorti svoga podneblja.
Bucavac, Kremik, Strana, Trovrh, Jasenovik neki su od vinogradarskih položaja oko Primoštena na kojima najbolje uspijeva sorta koja baš i ne voli plodno tlo. Draže su joj kamene čipke, kako slikovito nazivaju vinograde ispresijecane suhozidima.
O Bucavcu postoji i legenda da je fotografija tog vinograda visjela na zidu zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. Priča se ponavlja gotovo u svakom tekstu o babiću pa je spominjemo i ovdje, no fotografiju te fotografije na zidu nitko nije vidio.
“Godinama sam pokušavao dobiti potvrdu te priče i nisam uspio” – izjavio je svojevremeno za Nedjeljnu Dalmaciju šibenski etnolog Jadran Kale, a Ante Gracin tad je rekao kako je fotografija vjerojatno bila u zgradi tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Bez obzira na to, primoštenski su vinogradi, posebice položaj Bucavac, doista spomenik ljudskom radu i pokrenut je postupak da se uvrste na Unescovu listu zaštićene baštine. A nastali su navodno prema dekretu. Nakon Drugog svjetskog rata trebalo je saditi lozu za novu državnu vinariju. Zadrugari su dobili parcele koje su ograđivati suhozidima kako bi spriječili da kiša spere ono malo zemlje s tog terena ponad današnje marine Kremik. Nasljednik te vinarije bio je Vinoplod čiji su babići uglavnom bili bolja reklama za Coca Colu nego za vino: mogla je popraviti čak i njihov.
Za porast kvalitete vina od babića važna je bila odluka iz 2004. o prenamjeni nekadašnjeg vojnog poligona Jadrtovac desetak kilometara udaljenog od Šibenika u poljoprivredno zemljište. Goleme površine zasađene su maslinama i lozom, među kojom je bilo i puno babića.
Babić je u bliskoj rodbinskoj vezi, u odnosu roditelj i potomak, s dobričićem koji istu vezu ima s plavcem malim. Babić i plavac tako su “bratići”. U starijoj literaturi pisalo je kako je ista sorta kao i babica, no genetika je pokazala da nisu rodbina.
Ima babića i u kaštelanskom vinogorju te na Braču, no tamo ga uglavnom miješaju s drugim sortama kako bi ih oplemenio svježinom. Dobra vina od babića modrocrvene su boje, punoga tijela, gusta poput ulja ali vrlo pitka te prepoznatljiva po voćnim aromama. Odlično pristaju uz pršut i pikantnije sireve, pašticade te meso sa žara, uključujući i janjeća pečenja.
Danas imamo desetak vrlo dobrih pa i odličnih vina od babića. Dobro je to u odnosu na ne tako davno stanje s početka stoljeća, ali sorta zaslužuje puno više. Pokazala je to vinarija Markus Fine Wines vinom Franz Ferdinand 2016. od babića s mikropoložaja Podgreben koje je jedno od najskupljih u Hrvatskoj. Butelja je u Miva Galeriji vina 525 eura. Ni “običan” Babić 2018. nije im jeftin. Prekrasnih aroma, kao da je začinjeno tamjanom, harmonično, oplemenjeno mekim taninima i živom, ugodnom kiselošću, stoji 55 eura. Preporučujem još pet babića koja bi doista bio grijeh miješati s kolom, ali nabaviti neka od njih podjednako je neizvjesno kao dobiti na lotu. Abecednim redom.
Gracin Babić
Zvala se vinarija Suha Punta, pa je i babić nosio to prezime, no neke poslovne suradnje koje su izgledale lijepo nisu tako završile pa Leo Gracin nova vina od babića puni samo pod nazivom sorte. Izvrsno zrelo vino u Vrutku stoji 28,29 eura.
Galić Ego Babić Fjaka
Josip Galić ima prelijepu vinariju u Kutjevu s dobrim vinima klasičnog slavonskog sortimenta te liniju Ego pod kojom od dalmatinskih sorata s biranih položaja radi Pošip, Tribidrag i Babić Fjaka. Grožđe za berbu 2019. je s Jadrtovca, vino ugodno miriše po trešnji i višnji maraski, finih je kiselina i nježnih tanina. Stajalo je oko 11 eura, a sad treba zaboraviti na fjaku i primiti se ozbiljna posla da se pronađe još koja butelja.
Matela Babić
Ivan Kovač zvani Matela vinariju ima u Kaštel Sućurcu. Prostor u kojem je nekoć bilo kino danas je ispunjen bačvama s vinima od znanih sorata crljenak, maraština i pošip, ali i gotovo zaboravljenih glavinuše, ninčuše, babice, kuča… Babić su tamo zvali rogoznička, a Matela ga puni
pod prepoznatljivijim nazivom. Butelja je 12,61 euro. No tome treba pridodati put do vinarije zato što se samo kod njega može kupiti. Vjerojatno… Možda…
Prgin Babić
Odličan Babić stiže iz male vinarije smještene u zgradi nekadašnje područne škole u mjestu Bilini u primoštenskom zaleđu. Ivana Prgin Horvat sa suprugom Domagojem od grožđa s Bucavca radi tradicijski robusni opol, ružičasto vino, te klasičan voćan Babić koji odležava u 500-litarskim bačvama od hrvatskog i francuskog hrasta. U Vivat Finim vinima butelja je 26,54 eura.
Testament Babić
Od grožđa s Jadrtovca pokraj Šibenika dobar babić radi vinarija Testament, uspješni relativno novi vinski projekt koji s vinogradarsko-vinarske strane ambiciozno vodi enolog Juraj Sladić. Rade od babića opolo, ružičasto vino s 11 posto alkohola i dojmljivih 5,8 grama kiselina po litri te klasičan crni Babić s istom kiselošću, ali i 13 posto alkohola, koji odležava šest mjeseci u bačvicama od američkog i francuskog hrasta. Berba 2019. je u Vrutku 15,49 eura.
Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin