Toskanska vinarija Antinori nel Chianti Classico najljepša je na svijetu prema rezultatima izbora World’s Best Vineyards. Iako se u nazivu izbora spominju vinogradi (vineyards), više od 500 stručnjaka za vino i turizam sa svih strana svijeta bira mjesto koje pruža najljepši vinski doživljaj, a to uključuje i hranu, smještaj, arhitekturu, povijest…
Firentinski markiz Piero Antinori ima 16 vinarija širom Italije te po jednu u Kaliforniji i Čileu, a ova nagrađena vinarija je najnovija. Otvorena je 25. listopada 2012. otprilike na pola puta između Firence i Siene, u samom središtu područja Chianti Classico u kojem se rade istoimena vina od sorte sangiovese, a zaštitni im je znak naljepnica s crnim pijetlom na grliću boce. Prvo je to imanje u obitelji čijih se 26 generacija vinima bavi od 1385. godine posvećeno baš primanju gostiju i pružanju jedinstvenog vinskog doživljaja.
S autoceste se vidi samo “krov” vinarije prekriven zemljom iz koje raste loza. Grožđe se iz vinograda spušta na prešanje bez mehanike kao i mošt poslije na fermentaciju pa vino na odležavanje. Ljudi ga na tom “putovanju” prate prekrasnim zavojitim stubištem. Iz vinograda na vrhu vinarije rade i posebno vino u ograničenoj seriji.
Slično vinsko-arhitektonsko čudo umalo smo “dobili” i mi. Josip Galić imao je idejni projekt također za ukopanu Zelenu vinariju u Radovancima pokraj Požege. Na njezinom bi krovu rasla trava, ali okruživali bi je vinogradi. Projekt studija Dva arhitekta dobio je i nagradu američkog časopisa The Plan kao najbolji među onima namijenjenima proizvodnji, ali nije izveden. Galić kaže da je dobio građevinsku dozvolu, ali mu lokalne vlasti nisu omogućile gradnju pristupne ceste. Zato je vinariju sagradio u Kutjevu, na mjestu gdje je nekad bila škola, a potom tvornica tekstila.
Druga najljepša svjetska vinarija 2022. je Bodegas de los Herederos del Marqués de Riscal u španjolskoj glasovitoj vinskoj regiji Rioja. Već i službeni naziv, u prijevodu to je “Vinarija nasljednika markiza Riscala”, ponovno ukazuje na vlasnike plave krvi. Vinski podrum je sagrađen još 1858. godine i u njemu su četiri godine poslije prva vina Rioje napunjena u boce.
Glasoviti arhitekt Frank Gehry vinariju je “oplemenio” jedinstvenim hotelom s 51 sobom i 10 apartmana, koji se također zove Marqués de Riscal, a fasada su mu nekoliko metara široke vijugajuće i isprepletene aluminijske ploče koje svjetlucaju na suncu, a ljubičaste, zlatne i srebrne nijanse odražavaju vina proizvedena u podrum ispod. Prizor je to koji se apsolutno ne može zaboraviti. Uživali smo na večeri tamo desetljeće nakon otvaranja hotela, no hrana i smještaj su ostavili puno bolji dojam nego vina: korektna su, ali bez većih ambicija.
Vinarija Montes u čileanskoj dolini Colchagua je na trećem mjestu. Pomalo je mistična, s anđelima na svakom “koraku”, čak i na etiketama boljih vina. Zovu je Vatra Apalte zato što joj je u središtu veliko otvoreno ognjište na kojem se priprema hrana za posjetitelje. Aurelio Montes je s tri prijatelja prvi pronio slavu čileanskih vina svijetom. Počeli su kao boutique proizvođač, s proizvodnjom do 40.000 butelja na godinu i narasli na gotovo sedam milijuna te izvozom u više od 100 zemalja svijeta pa i Hrvatsku. Uređena je prema feng shui načelima, u nju se ulazi preko jezera, a okružuje je botanička staza s više od 100 različitih biljnih vrsta te hrastovom šumom iz koje crpe i sirovinu za bačve. “Pazimo na svaki korak kako bi naš trag na planetu Zemlji doprinio njezinu očuvanju”, pojašnjava Aurelio Montes.
Iz Čilea je i vinarija Vik, četvrta na lanjskoj listi najdojmljivijih. U podnožju Anda je, u dolini Cachapoal. Norveški poduzetnik Alex Vik i njegova supruga Carrie 2004. su kupili 4500 hektara nedirnute zemlju i na brdašcu sagradili podrum i hotel s pogledom na prostrane doline i jezero. Valoviti krov od titana i bronce odražava sunčevu svjetlost poput vode, a pokriva 22 tematski uređena apartmana, sedam bungalova staklenih zidova, tri restorana, zavidnu zbirku suvremene umjetnosti te vinski spa: u vinu se tamo može i kupati.
Neoklasični Schloss Johannisberg peti je na listi. Dvorac je to s pogledom na dolinu Rajne u kojem se više od 1200 godina proizvodi vino, a u njemu su počeli i s odgođenim berbama. I to slučajno. Šef podruma je 1775. pošao s uzorcima grožđa biskupu po dozvolu za početak berbe i na putu su ga oteli razbojnici te tražili otkupninu. Pregovori su potrajali dva tjedna, nije tad bilo Facebooka i sličnih alata za brzu komunikaciju, pa je dozvola za berbu stigla u dvorac tek nakon što su vlasnici platili otkupninu. Bobice je već zarazila plijesan Botrytis cinerea koja nagriza kožicu i može upropastiti nezrelo grožđe, ali i oplemeniti ono s dovoljnom količinom sladora. Grožđe opljačkanog šefa podruma bilo je dovoljno zrelo pa je vino te prve kasne berbe ispalo odlično i nastavili su i sljedećih godina, desetljeća, stoljeća… Prvi su vinogradi oko Johannisberga posađeni još 887. godine, a u arhivi, koju zovu bibliotekom, ima i vina iz 1748. Oko dvorca tijekom ljetnih mjeseci organiziraju koncerte klasične glazbe i jazza.
Imao sam priliku posjetiti još dvije vinarije s liste 50 najdojmljivijih. Na 29. mjestu je divna Abadía Retuerta u mjestu Castilla y León, smještena u opatiji Santa María de Retuerta, utemeljenoj 1146. U nekadašnjoj kapelici, klaustrima, kaptolu, blagovaonici i konjušnici danas je raskošan hotel s restoranom s Michelinovom zvjezdicom i odličnim vinima, mjesto za pravo vinsko uživanje. Tijekom posjete poseban dojam mi je ostavila “barikaja”, prostorija s gotovo 4000 bačvica od 225 litara u kojima odležavaju vina od tempranilla.
Veliko je veselje bilo i kušanje šampanjaca u vinariji Ruinart u Reimsu, koja je na 33. mjestu. Najstarija je neprekidno “aktivna” u Champagnei, osnovana 1729. Šampanjci Dom Ruinart odležavaju u podrumu 40 metara ispod površine zemlje uređenom u nekadašnjim rudnicima krede. Ukupna dužina tunela punih boca šampanjaca je oko osam kilometara. Na tlu prepunom krede su im i vinogradi, što jamči izraženu mineralnost šampanjaca. Glasovita šampanjera poznata je i po “brunchevima”, kombinacijama doručka i ručka pripremljenima prema njihovim šampanjcima, a za toplijih mjeseci može se jesti i u dvorištu dvorca. Šampanjci Ruinart su i na našem tržištu. Blanc de Blancs i Rosé stoje oko 90 eura, a bazni Ruinart “R” Brut je 25 eura jeftiniji.
Piše Ivo Kozarčanin – Bakhov sin
