Postoje mjesta koja posjetite jednom i nastavite dalje, a postoje i ona kojima se, bez obzira na to koliko ste novih adresa u međuvremenu otkrili, nekako uvijek želite vratiti. Pomona je jedno od njih. Prvi smo je put posjetili prije skoro pet godina, kada je njezin vlasnik Janko Zupanec otkrivao svoje planove za komad prirode koji je dijelom naslijedio, a dijelom kupio. Danas, kad su se sve ideje o kojima je pričao ostvarile, Pomona je izrasla u vikend izletište, ali i mirnu oazu za vikend bijeg, kojoj se zbog blizine Zagrebu uvijek rado vraćamo! Od Zagreba je udaljena tek sat vremena vožnje automobilom, do nje vam ne treba slovenska vinjeta, samo želja da se dobro odmorite i zabavite u prirodi.
Ako je otkrivate prvi put, evo što morate znati!
Na samo tri kilometra od središta Rogaške Slatine, u Zgornjem Sečovu, Pomona je dovoljno blizu za spontani vikend bijeg iz Zagreba, a dovoljno udaljena od svakodnevice da nakon dolaska vrlo brzo zaboravite na telefon, obaveze i sve ono što ste još ujutro trebali napraviti. Do nje vodi cesta koja vas polako odvaja od grada. Kuće postaju rjeđe, zelenilo sve gušće, a onda se pred vama otvori imanje na kojem priroda nije kulisa, nego glavni dio priče. I upravo je to što Pomonu oduvijek čini posebnom. Nije riječ samo o prostoru za odmor, lijepoj sobi ili dobrom ručku. Sve je ovdje nekako povezano- voćnjaci, vrtovi, stara kuća, drvene staze, životinje, voda i hrana. A iza svega stoji Janko, čovjek koji je odlučio promijeniti vlastiti život i obiteljsko imanje pretvoriti u mjesto kojem će se ljudi vraćati.
Sve je počelo jednim voćnjakom
Teško je danas, kada vidite koliko je Pomona narasla, zamisliti da je njezina priča počela prilično jednostavno. Janko je nakon godina rada u bankovnom sustavu odlučio stress staviti pod kontrolu, promijeniti način života i rada te se zbog obiteljskih okolnosti vratiti na imanje na kojem je odrastao. Uz djedovinu kupio je nekoliko hektara zemlje te 2014.godine zasadio prvi voćnjak krušaka. Kad se sjeti svojih početaka, Janko se sjeća i kako nije odmah sve išlo prema planu. Bilo je pogrešnih sadnica, novih pokušaja, puno posla i još više strpljenja. Ali iz tog prvog voćnjaka polako se počela razvijati ideja o Pomoni. Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka i teško je zamisliti prikladnije. Danas na imanju rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive, postoji bio vrt, aquaponika sa salatama i začinima.
Spavanje u Pomoni – vikend koji se ne zaboravlja
Iako se u okolici Pomone nalaze brojni hoteli Rogaške Slatine, četiri jabuke na ulazu u Jankovu kuću pokazatelji su visoke kategorizacije mjesta za odmor. U kući je osam smještajnih jedinica, apartman i većinom dvokrevetne sobe, a svaka nosi ime jednog voća s imanja. Tako su Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška iz vanjskog prostora preselili u interijer. U njemu dominira drvo, nježne boje, teksture i detalji koji stvaraju topao prostor u kojem se osjećate kao da ste u nečijoj kući, a ne u smještaju. Svaka soba ima nešto svoje, ali sve ih povezuje ista ideja – ovdje se gost treba osjećati ugodno, a ne impresionirano.
Blagovaonica koja izgleda kao da ste stigli baki na ručak
Jedan od prostora kojem se uvijek vraćamo pogledom je blagovaonica. Smještena u tipičnoj niskoj kući s malim vratima i velikim prozorima, uređena je prema Jankovoj uspomeni na bakinu kuću. I nema tu ničeg pretjerano dizajniranog. Stol, namještaj, detalji i cijela atmosfera podsjećaju na prostor u kojem se nekada okupljala obitelj. Možda upravo zato doručak ovdje ima neku drugu dimenziju. Ne jede se samo zato da biste što prije krenuli u razgledavanje. Sjedi se za stolom, razgovara, uzima još malo hrane. Isto tako i za ručak, večeru…
Hrana je domaća, konkretna i povezana s onim što raste na imanju. Dio namirnica dolazi upravo iz Pomone, a na tanjuru se osjeti ista filozofija koja postoji i u interijeru – ništa ne treba biti pretjerano komplicirano ako je napravljeno s razlogom i od dobrih namirnica. Ono što ne uzgaja Janko sa svojim timom, kupuje se od susjeda. Bolja jaja na oko i kobasice, te pohance s heljdom nikad nigdje nisam jela. Kad ste na ovom mjestu kušajte i javite mi jesam li u pravu!
Stazom među krošnjama
Nakon ručka, a prije deserta i kave, najbolje je krenuti u šetnju imanjem. Kako je bilo prije pet godina tako je i danas- Janko vas vodi u šetnju pričajući priču o tome kako je sve što vidite nastalo. Prvo što će vam pažnju privući su drvene nastambe za shiitake gljive, pa potom vijugava staza kojoj dodirujete debla. Vijugava je i kao takva razlog zbog kojeg postavljate pitanja, ali i čujete odgovore. Kad je nastajala ova staza Janko nije želio rušiti stabla kako bi napravio ravnu trasu pa staza vijuga između njih. Upravo zato šetnja njome nije samo obična šetnja, već način da imanje pogledate iz druge perspektive. Na jednom dijelu staze upoznat ćete čak 17 različitih vrsta drveća, a malo dalje čeka vas još jedan prizor koji posebno veseli ma koliko imate godina – krškopoljske svinje, autohtona slovenska pasmina, žive slobodno u podnožju staze, a na povik “čunka, čunka” trče razdragano do mjesta na kojem ih možete hraniti.
I onda – vidikovac
Na kraju staze dolazi se do vidikovca. I kada tamo stignete, najbolje je jednostavno zastati. Janko ga je osmislio kao nastavak cijele priče o Rogaškoj Slatini u kojoj se nalazi puno veći vidikovac (Stolp Kristal, najveća građevina u Sloveniji). Njegov, šarmantno uklopljen u prirodu napravljen je od drva, od prirodnih materijala i s otvorenim pogledom na krajolik. Za vedrih dana s ove se pozicije vidi i Sljeme, ali i Boč i Donačka gora u čijem se okviru nalazi. Kad ste na ovom mjestu- zastanite, zaboravite na kavu i kolač koji vas čeka u “bakinoj kuhinji”. Opustite se, prihvatite Jankov poziv na čašu vina i dopustite da vam misli samo krenu…
tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko