Da nije pandemije, iskreno, ne znamo kad bismo posjetili Baraćeve špilje! Oznaku lokacije, kao i mnogi od vas, vidjeli smo u Slunju, prije nekoliko godina, kad smo jurili na more starom cestom, pokušavajući izbjeći gužvu na autoputu. Kad smo jurili na more, dogovorili smo se da ćemo obilazak Baraćeve špilje ostaviti za povratak s ljetovanja. No, znate kako je, kad ljetuješ na otoku, hvataš zadnji trajekt za povratak u stvarnost i noću dolaziš kući s godišnjeg. Na Baraćeve špilje ni ne pomišljaš. Iduće godine isti scenarij- jurnjava na more, obećanje, jurnjava kući, novi radni ciklus. A da su te iste Baraćeve špilje negdje u Austriji, Italiji, Sloveniji…e onda bi se drugačije organizirali, jer kad smo već tu da pogledamo i tu neku prirodnu ljepotu o kojoj svi pričaju. A ovo što je tvoje, tu je i uvijek se može vidjeti.
Prošla 2020. godina, sve nas je naučila novim vrijednostima, a mi smo želeći biti zdravi i fizički i psihički počeli istraživati zemlju u kojoj živimo. O Lici do tada nismo znali puno osim da zimi jedemo njezin krumpir, da se na školske izlete ide na Plitvička jezera i se prilikom putovanja na jug stane na nekoj od gastro adresa kako bi se pojela fina janjetina ili odojak. A što je s ljepotama? Ljudi dragi da vi samo znate koliko je Lika divna i koje se sve ljepote kriju u njoj!!! Baraćeve špilje, taj naziv s table s početka priče, samo je jedna od njih. Kad smo se, boraveći u Lici ove zime raspitivali o Baraćevim špiljama (koje se u to vrijeme bile zatvorene) nije bilo čovjeka koji nije rekao – idite vidjeti što je naša Tihana (Tihana Oštrina, ravnateljica Baraćevih špilja) napravila od njih. Dobili su novac iz EU pa je od obične špilje nastalo izletište – pravi biser Like.
Početkom ožujka Baraćeve špilje otvorile su svoja vrata za posjetitelje, pa što nam je drugo preostalo nego planirati razgled. Nalaze se u Kordunu (kako se inače dijeli Lika) u mjestu Rakovica i nešto više od 100 kilometara su udaljene od Zagreba. Ime asocira na ‘ulazak u jamu’, ali sam obilazak špilje samo je dobar početak ili točka na ‘I’ obilaska ovog izletišta koje se sastoji od gornje i donje Baraćeve špilje, izvora potoka Baraćevca (koji se nalazi na izletištu prepunom drvenih klupa, sjenica i ležaljki za relaksaciju u prirodi) i prekrasnog Značajnog krajobraza kroz kojeg se isprepleću tri šetačke staze nazvane po životinjama koje žive u Lici – vuk, medvjed i ris. Kad biste birali najdražu životinju od tri ponuđene – kojom biste krenuli? Mi smo odabrali vuka pa smo hodali kružnom stazom tek nešto više od jednog kilometra. No, staza je raznolika – ima i uzbrdice i nizbrdice i zapravo kad njom prođete dobijete bolji dojam kako izgleda cijelo izletište. Za prvi put je to bio baš dobar izbor, no kad smo čuli priče onih koji su odabrali druge životinje, već smo Značajni krajobraz Baraćevih špilja ubacili na ‘to do listu’ za iduće proljetne izlete. Naime, oni koji su odabrali medu, na stazi kojom vas vode medvjeđe šapice (dugačka je 7,5 km i potrebno je izdvojiti nešto više od 3 sata za obilazak) rekli su da dugo nisu ljepše prošetali Likom. Upravo na ovoj stazi, kažu, kako vas priroda u potpunosti opusti i iznenađuje u svakom koraku jer krenete li na ovu stazu vidjeti ćete i slapove i vidikovce i izvore i šumske proplanke. Medu nećete vidjeti, a ako nešto šušne dok hodate, počnite glasnije pričati kako bi životinjama dali znak da prolazite. U prirodi zapravo uvijek vrijedi isto pravilo – budite glasni gost koji ne remeti red i poredak.
Dakle, vratimo se mi na naš put kojim smo prošli razgledavajući Baraćeve špilje. Šetnja vučijom stazom, prije ulaska u Špilju je uvijek dobar izbor kako biste se lakše orijentirali i dobili dojam mjesta na kojem se nalazite. Šetnica je kružna, tako da nakon pola sata (uključujući i fotkanje) eto vas opet kod info pulta gdje vas čeka jedan od tri vodiča s kojim krećete u špilju. Nas je vodio Filip, vrlo simpatičan i zabavan govornik koji je prije nego li nam je dao kacige napravio blic anketu: boji li se tko šišmiša? Što mislite piju li oni krv? Možda je netko u našoj grupi pomislio na onu staru da se šišmiši zalijeću u kosu pa se ispod kacige koja je obavezna u špilji sakrio i taj, eventualni strah. A ona uopće ne štiti kosu, već glavu jer već prilikom ulaska u špilju svi viši od 180 trebaju sagnuti glavu.
U jedinoj istraženoj, Baraćevoj špilji (na tom području ima još nekoliko neotkrivenih špilja) je temperatura uvijek 9 stupnjeva, tako da ako idete u nju kad je hladno i kad pada kiša ugrijati ćete se, a ljeti kad je zvizdan rashladiti. Dress code je – slojevitost, a na nogama treba biti obuća koja se ne kliže.
Već na samom ulazu u špilju osjetiti ćete da je zrak drugačiji. Riječ je o utjecaju negativne ionizacije koja zrak laički čini čistim i svježim. Umirite se na čas, uspostavite kontrolirani način disanja i krenite u razgled špilje. Impresionirati će vas već na samom ulazu, a ako pažljivo slušate vodiča saznati ćete puno o ovom važnom arheološkom nalazištu. Na sredini špilje vidjeti ćete kostur Ličkog medvjeda, a u tišini možete svjedočiti i eleganciji snivanja šišmiša. U Baračevoj špilji obitavaju dvije vrste Veliki i Mali potkovnjak.
Na samom kraju špilje, slijedi posebno iskustvo – uživanje u apsolutnom mraku. Vodič uz najavu na nekoliko sekundi potpuno ugasi svjetlo, a na vama je da na brzinu sredite misli i u potpunosti otpustite nagomilani stres. Istim se putem vraća na početak ove pusolovine, na ulaz u Špilju.
Budući da smo mi bili u Baraćevim špiljama organizirano u sklopu press day-a, ravnateljica Tihana Oštrina pripremila nam je i posebno iznenađenje. U skladu s običajem goste je počastila tipičnim Ličkim specijalitetima s obližnjih OPG-ova – domaćom rakijom za dobrodošlicu, sirnim platama i specifičnim Ličkim štrudlama u kojima se sljubljuje nekoliko okusa.
Za sve vas koji ćete nakon ovog teksta krenuti na cjelodnevni izlet u Baraćeve špilje, okrijepa se nalazi na info pultu. Za sada su u ponudi kava, sokovi, voda i grickalice, a dok uživate na sunčalištu na ulazu u izletište razgledajte i suvenire.
Ulaznice i sve dodatne infomracije potražite na službenim stranicama www.baraceve-spilje.hr
