“More i otok posebno poštujem” – rekao je simpatično talijanski umjetnik Massimo Marchiori na početku našeg razgovora držeći u naručju plastičnu kašetu prepunu smeća kojeg je netom pokupio na jednoj od Silbanskih plaža. More mu je taj dan izbacilo na obalu ostatke stare metle, đon s male cipelice, nekoliko plastičnih ploha koje su nekad bile dječje igračke, čak i držač za krpu za pranje poda… Dok smo promatrali to što je držao u naručju, a što će dobiti potpuno novu svrhu, zapitali smo se kako je moguće da netko bezosjećajno u more baci takvo što. Na svu sreću, postoje ljudi poput Massima. On svoj godišnji odmor provodi na staroj otočkoj barci krstareći sa svojom obitelji uvalama svoje drage Silbe, skupljajući smeće te radeći od njega lampe koje su odavno hit. Posebno jer se samo na Silbi one mogu kupiti po simboličkim cijenama.
– “Pola mojeg srca je tu na Silbi, a pola u Veneciji” – kaže simpatično pokazujući kuću u kojoj se rodio njegov djed Antonio. u nju dolazi svakog ljeta punih 40 godina ne krijući koliko voli ovaj poseban otok i more koje ga okružuje. Dok je djed pecao on bi skupljao smeće nađeno u moru. Jednog je dana od komada plastike napravio i svoju prvu ribu…
Bio je to tek dječački pokušaj da kreativno provede ljetovanje, koji se godina i godina kasnije razvio u unosan posao. Massimo se školovao u Italiji, točnije u Veneciji iz koje se preselio u obližnju Veronu u kojoj i danas živi sa svojom obitelji – suprugom Michele, sinom Carlom i kćerkama Zoe i Matilde.
U njoj je pokrenuo vlastiti studio PopUpdesigne u kojem od kartona izrađuje sve što možete zamisliti – stoliće, okvire za slike, ukrase za prostore, dječje igračke. Mnogih je talijanskih trgovina, ali i ureda, poslovnih prostora ukrašeno njegovim rješenjima. Ne tako davne 2017 godine dobio je i internacionalnu nagradu za dizajn ADI Design Indeks za dizajn kartonskih igračaka, među kojima se provlači i njegov omiljeni motiv riba.
– “Stvaranje lampi riba (Pe’ssi de Venessia) za mene predstavlja meditaciju. Puno ljubavi je u utkano u njih i svaka nosi svoju priču. Dok skupljam smeće po plažama uvijek mislim kako ljudi ne razmišljaju o tome koliko zagađuju prirodu i svijet u kojem žive. S druge strane, ja sam sretan što njihovo smeće mogu pretvoriti u umjetnost” – kaže nam pokazujući slatke lampe nastale od kartona i smeća skupljenog na obali otoka. Njih se, može kupiti u Massimovom shopu u Veroni i u nekim trgovinama u Veneciji. Aktivna je i prodaja preko FB stranice, ali i Instagrama.
Čovjeku koji polovicom svojeg srca, kako je rekao na početku razgovora, potječe iz Venecije san je otvoriti malu galeriju baš u tom gradu.
– “Napravio bih pravu ribarnicu, a u kašetama bi bile moje ribe. Na taj način bi iz Italije turisti ponijeli kući autohtoni suvenir koji sa sobom nosi i priču o tome kako treba dobro razmisliti kako bacate smeće” – zaključio je i rekao kako u godini nekoliko puta posjeti Silbu u kojoj pronalazi inspiraciju, ali i detalje odbačene od turističke sezone koje umjesto da zagade prirodu završe u umjetnosti.
Alma Premerl Zoko
Foto: Nikola Zoko
