Povijest palačinki započinje u francuskoj pokrajini Bretanji još u 13.stoljeću kad je jedna potpuno obična domaćica kapnula nekoliko kapi tijesta na površinu šporeta. Budući da je morala paziti da se hrana ne rasipa, pečeno tijesto je pojela. Ostalo je kažu povijest…
Prve palačinke, koje su se pekle na velikim žlicama, pa potom na metalnim površinama koje je grijala vatra isprva su bile napravljene od heljde koja je posađena u ovom dijelu Francuske još u 12.stoljeću. Kasnije su tek domaćice isprobale i druga tijesta dobivajući klasičnu palačinku u kojoj danas uživamo. Budući da se tijesto pod utjecajem topline često uvijalo, palačinke su dobile i specifično ime – ‘crêpes’. Riječ potječe od starofrancuskog “crespe” što seže do latinskog “crispa” ili “crispus” što znači uvijen.
Danas se u Francuskoj i dalje tradicionalno poslužuju heljdine palačinke sa slanim nadjevima, dok se pšenične palačinke nježnijeg okusa poslužuju s voćem i drugim slatkim nadjevima. Želite li još jednu zanimljivu povijesnu činjenicu o palačinkama? Kad god je tijekom srednjeg vijeka nedostajalo mlijeka, neustrašivi ljubitelji palačinki koristili su mješavinu vina i vode kao zamjenu!
Nedavno održan dan palačinki u Francuskoj!
U Francuskoj se taj dan prevodi kao “le jour des crêpes” i događa se svakog 2. veljače. Povijesno je ovaj dan bio poznat kao Dan blagoslova Djevice Marije ili La Chandeleur (‘povratak svjetlosti’) i slavio je nadolazeći povratak proljeća. E sad, najpoznatiji je kao dan kada svi jedu palačinke!
