Prije dvadesetak godina kineska se hrana jela tek ponegdje, najčešće na putovanjima dopuštajući da se na tanjurima miješa nespojivo – med i meso, rezanci (koje smo do tada jeli smo u umakom) i povrće, riža i riba zamotana u algu.
Vremenom, kineski su se restorani počeli otvarati u svim većim gradovima lijepe naše, a način pripreme hrane i spajanje namirnica ove kuhinje postaje sve češći izbor gastroljubaca.
Kako se kineska hrana ‘uvukla’ u domaće jelovnike?
- Kad razmišljamo o tjestenini sve češće biramo tjesteninu od riže. Ona je laganija, izdašnija i odličan izbor i onima koji ne smiju gluten.
- Nadalje, više smo počeli cijeniti hrskavu kožicu peradi. Posebno piletinu i patku koju prije serviranja prelijevamo vrućim umakom od pečenja.
- Rezanci ne moraju biti samo bolognese ili s nekim drugim umakom. Odlična je kombinacija s al dente povrćem i soja sosom.
- Kad smo kod soja sosa znate li da se u njemu može kiseliti povrće? Probajte u staklenku staviti crveni luk te ga prelijte soja sosom. Ostavite tako da stoji neo vrijeme i onda ukiseljeni luk vadite a na njegovo mjesto stavljajte svježi. Konstantno ćete jesti finu i zdravu salatu.
- Počeli smo pohati sladoled i flambirati banane što je tradicionalno kineska slastica
- Đumbir je postao začin koji stavlja točki na ‘i’ velikom broju jela