Na današnji dan, prije 150 godina rođena je Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska, ali i prva europska ženska novinarka koja je imala hrabrosti pisati o političkim zbivanjima vremena u kojima je živjela. Stanovala je u strogom centru grada, na adresi Dolac 8, a njezin je stan danas Memorijalni stan otvoren za javnost. Kad bi zidovi tog stana mogli pričati, vjerojatno bi ispričali priču o jakoj i samosvjesnoj ženi koja je uvijek dobro znala što želi, te koja je u inat svima u stanu pisala svoje britke tekstove, ali i živjela buran život. Pročešljali smo biografiju Marije Jurić Zagorke i pronašli puno zanimljivosti iz života ove posebne žene.
Zamislite…
Djetinjstvo joj je obilježio čudan odnos s majkom koja je bila psihički nestabilna osoba koja ju je dok je još bila djevojčica vezala za namještaj i tukla. Ona ju je obećala bogatom Mađaru za kojeg se morala udati. Izdržala je u braku tri godine, kad je pobjegla preobučena u služavku. Muž je za njom raspisao tjeralicu tvrdeći da je umobolna osoba. Kad ju je policija našla, priveli su je i hospitalizirali u psihijatrijsku bolnicu iz koje je puštena nakon obrade.
Organizirala je prve ženske demonstracije u doba Khuen-Héderváryja (1903.) Žene je dobila na svoju stranu tako što ih je sve pozvala na misu zadušnicu, a kad su žene ušle u crkvu zatvorila je sva vrata osim onih koja su gledala na Banske dvore. Po završetku mise, žene je instruirala, dala im letke i zastave te sama počela vikati „Dolje, Khuen-Héderváry!“ Nakon demonstracija je završila u zatvoru, iz kojeg je puštena. Tada je pokrenula i časopis Hrvatica u kojem je pisala o aktualnim pozicijama žena u Hrvatskoj, ženama u prošlosti, modi.
Pisala je puno i čak onda kad je to bilo zabranjeno. Navodno se skrivala u svom stanu pazeći da se ne čuje zvuk njezine pisaće mašine. Kako bi se mogla izražavati koristila je pseudonime. U svojoj karijeri ih je imala čak 26 a najpoznatiji su Iglica i Petrica Kerempuh.
Autor je prvog hrvatskog kriminalističkog romana Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.) A njezini romani koji su izlazili u nastavcima (primjerice Gordana) uvelike su digli nakladu dnevnim novinama. Navodno su ljudi u redovima čekali nove nastavke romana.
Dok je djelovala, izazvala je bijes muških pisaca. Tako ju je Ksaver Šandor Gjalski često vrijeđao, s A. G. Matošem je polemizirala o ravnopravnosti spolova, a Krleža je bio glavni kad ju je trebalo književno omalovažiti.
Ostavši bez sredstava za život, početkom II. svjetskog rata pokušala je napraviti samoubojstvo. Na kraju svog života živjela je s dva podstanara koji su željeli dio njezinog nasljedstva. Zagorka je navodno imala tri oporuke, a iz svih su podstanari izuzeti. Njih se optuživalo da su Zagorku novčano oštetili za vrijeme života te neizravno odveli u smrt.
Njezin stan na adresi Dolac 8 je skoro prodan fizičkoj osobi, ali Centar za ženske studije potaknuo je Grad Zagreb da otkupi stan i pretvori ga u memorijalni centar koji je na snazi od 2009.
