Davne 2010. godine je u Histrionima svoju posljednju ulogu odigrao Josip Bobi Marotti, jedna od najistaknutijih ličnosti hrvatskog glumišta, jedan od utemeljitelja kazališta Gavella, izvanredan pedagog, veliki glumac i komičar koji je od 1986. do spomenute 2010. redovito s velikim uspjehom nastupao u predstavama Glumačke družine Histrion pokazujući veliku ljubav prema komediji. Uspomeni na tog iznimno duhovitog i dragog čovjeka koji je rad na predstavama obogaćivao veseljem čitavog ansambla Histrioni su posvetili Festival komedija Bobijevi dani smijeha kojim ove godine već jedanaesti put otvaraju svoju sezonu.
Ocjenjivački sud 11. Bobijevih dana smijeha u sastavu kritičar Tomislav Kurelec, predsjednik, glumica Ankica Dobrić i predstavnik publike Branko Babac izražava zadovoljstvo brojnošću i kvalitetom prikazanih predstava koje su privukle velik broj gledatelja pokazujući kako su posebno u teškim i dramatičnim vremenima važni radost i zadovoljstvo koje ova vrsta teatra donosi. Oni koji su u tome imali najviše uspjeha zaslužili su četiri ravnopravne nagrade i dva posebna priznanja.
Jedno od tih priznanja ide koprodukciji Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Gradskog kazališta Zorin dom Karlovac za Tri i pol sestre Petre Cicvarić u režiji Peđe Gvozdića, predstavi o sestrama koje nakon majčine smrti otkrivaju njezine i ostale obiteljske tajne koje ih dovode do ruba sukoba. U vremenu u kojem žene sve snažnije utječu na mnoge aspekte kazališnog stvaranja zanimljivo je da je autorica i glumica koja sa svojim kolegicama Martinom Stjepanović, Matejom Marušić i Lovorkom Tvrdin pokazuje kako vrsne interpretacije mogu ostvariti u ulogama koje su pisane za njih.
Posebno priznanje dobiva i Ana Begić Tahiri za ulogu trudnice u predstavi Ja, trudnica Đine Jakir u režiji Jana Kerekeša i izvedbi Kerekesh teatra iz Varaždina. Njena silna energija uz iznimno glumačko umijeće udahnula je veliku životnu uvjerljivost i kompleksnost interpretaciji naslovnog lika i omogućila ostvarenje pučke komedije koja iza smijeha ukazuje i na ljudska značenja njezine priče.
U nizu velikih glumačkih dostignuća nagrade dodjeljujemo za čak dvije muške glavne uloge. Damir Lončar nagrađuje se za vrhunsko komičarsko umijeće i iznimnu vještinu transformacije u ulozi tenora Tita Merellija i potpuno mu nalik hotelskog poslužitelja Beppa u Ludnici s tenorima Kena Ludwiga u režiji Nine Kleflin i izvedbi Gradskog kazališta Komedija iz Zagreba. Uz to je na ovom festivalu Damir Lončar imao još jednu vrhunsku ulogu Jakoba u predstavi Svoga tela gospodar Slavka Kolara u vlastitoj vrlo uspjeloj režiji u Glumačkoj družini Histrion.
Nagradu za najbolju mušku glavnu ulogu također je dobio i Filip Detelić za ulogu Ive u predstavi Svoga tela gospodar Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Histriona koji je svojom nijansiranom izvedbom prevladao granice komičnog odbijanja neželjene mlade, pokazujući kako su postojeći patrijarhalni odnosi krivi i za njegovo ponašanje i za nehuman odnos prema ženama. Uz to i Filip Detelić je imao još dva vrlo zapažena nastupa kao Harms u PLAY HARMS ili sasvim obične besmislice Daniila Harmsa u režiji Borisa Kovačevića i izvedbi Kazališta KNAP iz Zagreba i kao Šarik, pas koji se pretvara u čovjeka u Psećem srcu Mihaila Bulgakova u režiji Aleksandra Švabića i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba.
Nagrada za najbolju žensku ulogu dodjeljuje se Dajani Čuljak za ulogu Rože u predstavi Svoga tela gospodar Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Histriona. Ona tumači ružnu, šepavu, ali bogatu udavaču na posve originalan način, ne stvarajući od nje komičnu kreaturu kojoj će se publika smijati i pomalo je sažalijevati. Ona i pored lijepog lica svojom igrom stvara dojam ružnoće, a naglašeno šepanje nije karikirano i postupno se otkriva kao bitan dio zanimljivog karaktera koji će izazvati snažnije osjećaje od suosjećanja dovodeći gledatelja do simpatije za takvu osobu.
Nagradu za najbolju predstavu u cjelini dobiva Svoga tela gospodar Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Glumačke družine Histrion koja često izaziva smijeh duhovito zamišljenim i vrsno interpretiranim komičnim situacijama, ali elemente pučke komedije upotpunjuje neizravnim ukazivanjem na dubinu patnje koju patrijarhalni sustav nanosi prvenstveno ženama, ali i svim ostalima koji se mislima, izgledom ili postupcima ne uklapaju u dominantne norme.
