Tijelo drhti, pogled je usmjeren u pod, uši su skroz otraga… Kako bi se riješili straha psi se skrivaju ispod kreveta, u kadi nježno stenjući. Ovako izgledaju psi koji se boje. Čega točno?
Zvuk je glavni izvor straha! Psi čuju više nego dvostruko više frekvencija od ljudi, a mogu čuti i zvukove otprilike četiri puta dalje. Reagiranje na svaki zvuk zahtijevalo bi previše energije, pa pseći mozak mora odrediti koji su zvukovi značajni, a koji se mogu isključiti. S druge strane, evolucija je istrenirala većinu životinja, uključujući pse, da je izbjegavanje percipirane prijetnje isplativo za ukupni opstanak, čak i ako, kao u slučaju vatrometa, prijetnja na kraju nije stvarna.
Za neke pse, uvjetovanje u ranom životu može utjecati na njihovu osjetljivost na zvuk. Poput ljudske dojenčadi, štenci prolaze kritične faze razvoja kada njihovi mozgovi formiraju asocijacije koje mogu utjecati na ponašanje do kraja života. Ako je, na primjer, građevinski radnik lupao zid u susjednom stanu dok je štene ostalo samo kod kuće, to bi štene moglo povezati lupanje s napuštanjem – a da njezin vlasnik uopće ne zna da se to dogodilo. Ta bi asocijacija kod psa mogla izazvati reakciju straha svaki put kad čuje prasak.
Štenci prolaze kroz razdoblje u kojem njihov mozak uči što je normalno u svijetu, što je u redu i čega se ne treba bojati. Nakon 12 tjedana starosti počinju razvijati svoj odgovor na strah. Dakle, ako se susreću s nečim novim nakon tri mjeseca starosti i to ih plaši, mogu naučiti bojati se toga u budućnosti. Jedan od takvih novih podražaja je zvuk vatrometa, petardi… Zato, dragi svi koji volite životinje (i s mnogima živite) provedite proslave u miru i veselju ne proizvodeći nepotrebnu buku i stres četveronožnim prijateljima svih vrsta. I mace ali i brojne druge životinje se boje isto…
