U okviru kultne manifestacije Šokačko sijelo koje u Županji traje sve do 4. ožujka, održan je izbor najljepše djevojke u narodnoj nošnji Šokački cvit 2025. Na izboru je sudjelovalo čak 12 djevojaka koje su odjenule višestoljetne nošnje, koje su se s koljena na koljeno prenosile na žene jedne obitelji. Uz nošnju, svaka šokica zablistala je s nizom dukata i divnom frizurom za koju je trebalo i nekoliko sati da se ukroti kosa na način kako se to nekad nosilo. Za neke frizure je trebalo i nekoliko sati, a kako bi kosa stajala upletena kako treba korištena je svinjska mast ali i šećer i voda.
”Cilj ovog izbora, na kojeg se djevojke rado prijavljuju, je potaknuti mlađe naraštaje na odijevanje, prezentaciju i pozitivnu priču o narodnoj nošnji zavičaja i šireg područja Slavonije, zapadnog Srijema, Baranje i drugih krajeva susjednih država nastanjenih hrvatskim šokačkim stanovništvom”- kažu organizatori ovog jedinstvenog izbora mladosti i ljepote dodajući kako se prilikom vrednovanja najljepše Šokice, najljepšeg cvita gleda sve-nošnja, način na koji je djevojka nosi ali i ono što nošnju čini posebnom. Tko je Šokački cvit 2025. godine odlučila je stručna, prosudbena komisija u kojoj su Katarina Bušić (muzejska savjetnica Etnografski muzej ZGB), Katarina Dimšić i Tunde Šipoš Živić (kustosice Muzeja Slavonije Osijek), Marija Gačić (kustosica Platforme za primijenjenu etnologiju). Lentu Šokački cvit 2025. tako je ponijela Anja Višić iz Gradišta, prva pratilja je Marija Rubilović iz Sibinja, a druga Tena Vukašinović iz Donjih Andrijevaca. Sve djevojke su uz lentu dobile i zlatni dukat kao uspomenu.
“Ovo mi je prvo natjecanje na kojem sam sudjelovala i zaista sam sretna i ponosna što sam ponijela titulu Šokačkog cvita 2025 te da se lenta nakon 7 godina ponovno vratila u Gradište. Vrijedi istaknuti kako se nedavno navršilo punih 55 godina otkako je održan prvi izbor Ljepotice Šokačkog sijela, gdje je najljepšom bila proglašena upravo Gradištanka. Nošnja u kojoj sam se predstavila predstavlja najljepšu i najsvečaniju opravu koju je jedna Gradištanka mogla imati, a nosila se dakako u najsvečanijim prigodama i to pri odlasku u crkvu, za razne blagdane. Za ovo natjecanje spremio me mentor Ivan Kolik koji mi je napravio frizuru i izradio vinčić u kosi.” – kaže 23-godišnja Anja koja voli pjevati, slikati na platnu, izrađivati slastice.
Promatrajući buket cvitova, prekrasne mlade djevojke koje su s tremom čekale izlazak pred komisiju, a onda s posebnom pažnjom predstavile svoje nošnje publici, odlučili smo se na predstavljanje svih 12 djevojaka i njihove nošnje, u originalnoj Šokačkoj interpretaciji:
TENA BABIĆ
Lovrinčevo, kirvaj je u Babinoj Gredi. Mama me spremila za veliku misu. Na meni bakina zlatara, šal, novi zapreg. Fino glavu namjestila u pletenicu. Na meni i kožuv. Njekada u prošlosti kožuv je bio
dio zimskog ruva,nosili su ga i muški i ženski svit.Na osnovu janjećeg krzna prišivaje se koje kake cifre i ukrasi, a danas kožuv nosimo za paradu.
MILA GRACE NORRIS
Krenila sam na Ponoćku, danas je Badnjak. Ujutro sam pomogla mami da pečemo božićni kruh, pogače i kolač za polažaja. Potlam podne smo ja i moje druge uređivale svoje kikaše kako bi za badnju večer i ponoćku bile najbolje uređene.
VALERIA TOPIĆ
Obučena sam u svečanu narodnu nošnju istočnog brodskog Posavlja. Idem na podnevsku misu u župnu crkvu u Cernu, na veliku Gojspu. Poslije mise će me buduća svekrva
darivati s medenjacima, oblizalima i licitarskim srcem s ogledalom.
MARIJA RUBILOVIĆ
Opremila sam se u molovanu skutaru koja je iz sela Jakačina Mala i idem na podnu misu za blagdan sv.Filipa i Jakova u Grgureviće! A potljam mise kad izajdem pred crkvu međ drug snaše koje će nas prigledat,koja se u koju ponovu ponovila! Kose češljam sama! Kiku pletem u 6 struka i cokne sve do čela slažem! Kažu ne more se,more se sve kad imaš volje i želje! Stignem ja i drugu počešljat,ustanem se rano,meni ‘vakoj mladoj niš mi nije teško! Niti rano ustat,nit u kolu zigrat,a nit lipog momka pogledat!
NIKOLINA ILIČEVIĆ
Hvala mom KUD-u što su izabrali mene da obučem ovu misnu nošnju, koju nosimo samo za svečane prilike, (blagoslov i crkvene blagdane). Nošnja je iz Novog Sela, općina Odžak. Stara je oko 30 godina, poslijeratna izrada.
TENA VUKAŠINOVIĆ
Mene Vam je mama spremila za podnevsku misu na Andrevački kirvaj. Nosim komplet rubinu,oplećak i ćošak i pregač svilom rađeni i kosu počešljala u djevojačku pletenicu te me okitila dukatima. U voj nošnji osjećam se posebno i sva me neka milina oko srca vata a i da vama pokažem kakog sve blaga ima u Andrevcima.
MARTINA RELJANOVIĆ
Svitu moj dragi, evo mene iz Bošnjaka u ruvu babine babe iz Otoka. Ruvo je staro, pristaro, pa sam došla da vam pokažem šta su moji sačuvali i da vam kažem i ja ću čuvat, neču rastrajbat. Ruvo, dukate i zemlju se nesme prodavat ni za živu glavu. Spremita sam u svečano otočko ruvo koje se nosilo na Antunovo i velike svece. Na dvoja donja skuta navukla sam košulju vezenu uzduž zlatom. Opasana sam srmenom tkanicom, pridamnom je zlatom vezeni zapreg, a na oplećak zlatom navukla sam zlatom maramu. Počešljana sam u veliku pletenicu, na prsima su mi dukati. Priko ruke nosim stonjičić dvopolak.
LUCIJA DOMAZET
Danas je svitu treći dan duhova, a kod nas u Štitaru i zavit sela. Al’ nemojte mislit da sam se ja ‘vako sredila za ne momke iz sela. Čula ja dolazi moj dika iz Županje, al’ svitu ne dolazi on sam, nego s njim i njegova mama. A njegova mama, pogodite šta? Štitaruša!
PETRA MARIĆ
Obučena sam u svečanu paursku gizdavu nošnju koja je karakteristična za cijelu Požeštinu. Mama me ovako lipo spremila jer idem u Jakšić kod bake na ručak jer je kod nje kirvaj, al najprije moramo na misu povodom svetog Antuna. Na sebi imam nošnju iz Jakšića koja je stara više od sto godina, moja mama ju je naslijedila od svoje mame, a moja baka od svoje mame. Na sebi imam crne cipele, čarape, podsuknje, krila, oplečak, prsluk i maramu, oko vrata đerdane, a počešljana sam u perčin.
DORA MIJATOVIĆ
Ja vam nosim nošnju iz Strošinaca i spremita sam za Uskršnju misu. Viditel sve je ovo tetino, a ja nasledila. Vako ruvo imam jedina u našem selu.
VERONIKA MATAIĆ
Ja sam spremita u ljelju. Na sebi nosim suknju s duplim garnirom, te rukave i ćošak krpane zlatom. U ruci nosim sablju, a na glavi mi je kapa. Ali ovakvu kapu možete rijetko gdje vidjeti. Nju smo izradili moj spremač i ja. A rekonstruirali smo ju po fotografiji iz 1936. godine.
Foto: Nikola Zoko
