Slatko iskustvo s Bledskog otoka: ispekli smo svoju prvu poticu i donosimo recept

Na Bledski otok vratili smo se već sedmi put, ali ovaj nas je posjet posebno oduševio. Možda zato što smo ovoga puta, uz poznate prizore crkve Marijina uznesenja, zvonika i jezera okruženog planinama, imali priliku upoznati i neke manje poznate detalje otočne priče. Upraviteljica Romana Bohinc ispričala nam je zanimljivosti o čuvenih 99 kamenih stepenica, a u Potičnici smo otišli korak dalje od kušanja tradicionalne slovenske slastice – sami smo zamijesili svoju poticu.

Alma Premerl Zoko i Nikola Zoko rade selfi na Bledskom jezeru, a ona prstom pokazuje prema otoku s crkvom

Upravo je to iskustvo našem sedmom dolasku dalo poseban pečat. Jer Bledski otok nije samo jedna od najfotografiranijih slovenskih atrakcija nego mjesto na kojem se povijest, običaji i gastronomija susreću na prilično neobičan način. Ovdje se do crkve stiže kamenim stubama, želje se povjeravaju zvonu, a posjet može završiti mirisom tek pečene potice koju ste pripremili vlastitim rukama.

Vožnja pletnom dio je doživljaja

Posjet Bledu teško je zamisliti bez izleta na njegov najprepoznatljiviji simbol – maleni otok usred jezera na kojem se među krošnjama uzdiže zvonik crkve Marijina uznesenja. Do njega možete stići električnim brodom, vlastitim čamcem ili tradicionalnom pletnom. Mi se rado odlučujemo za pletnu jer je i sama vožnja dio doživljaja, a pogled na otok iz jezerske perspektive nešto je što ne dosadi ni nakon više posjeta.

Tradicionalni drveni čamac pletna plovi Bledskim jezerom prema otočiću s crkvom i šumovitim brdom

Čim se približite jezeru, primijetit ćete drvene čamce s prepoznatljivim šarenim krovovima. Pletne su postale jedan od zaštitnih znakova Bleda, a njihova tradicija seže nekoliko stoljeća unatrag. Riječ je o drvenim čamcima ravnog dna, dugima oko sedam i širokima približno dva metra, koji mogu primiti do 18 putnika. Posebna je i tehnika veslanja: pletnar ne sjedi nego stoji na krmi i upravlja čamcem pomoću dvaju vesala.

Pogled s pramca drvenog čamca prema Bledskom otoku s crkvom na mirnoj površini plavog jezera

Pletnarstvo nije samo posao nego i vještina koja se tradicionalno prenosi unutar obitelji, s generacije na generaciju. Upravo zato vožnja pletnom ima posebnu vrijednost – njome se čuva dio lokalne baštine i način života koji je obilježio Bledsko jezero. Tijekom vožnje možete uživati u pogledu na obalu, elegantne vile i planinske obrise dok se otok polako približava.

Otok s poviješću dugom stoljećima

Bledski otok nije oduvijek bio samo crkveno i turističko odredište. Tragovi ljudske prisutnosti sežu daleko u prošlost, a arheološka istraživanja otkrila su ostatke iz prapovijesti, kao i staroslavenske grobove i tragove nekadašnjih svetišta.

Središnje mjesto otoka zauzima crkva Marijina uznesenja, poznata i kao crkva Majke Božje na jezeru. Prva zidana crkva na tom je mjestu posvećena 1142. godine, a građevina je tijekom stoljeća više puta mijenjala izgled. U 15. stoljeću obnovljena je u gotičkom stilu, dok je današnji barokni izgled dobila u 17. stoljeću. Uz crkvu se nalazi samostojeći zvonik iz 15. stoljeća, jedan od najprepoznatljivijih detalja otočne panorame.

Osim crkve, na otoku se mogu razgledati i drugi povijesni sadržaji, među kojima su nekadašnji svećenički prostori, kapelica Lurške Gospe te galerijski postav. Vrijedi prošetati i stazom uz obalu jer se otok ne doživljava samo iz njegova središta. S različitih strana otvaraju se drukčiji pogledi na jezero i okolne planine, a upravo je ta kombinacija prirode i kulturne baštine ono što ga čini posebnim.

99 kamenih stepenica i priča Romane Bohinc

Jedan od najpoznatijih prizora na otoku svakako je uspon od 99 kamenih stepenica koje vode prema crkvi. Stube su izgrađene 1655. godine i već su stoljećima dio prepoznatljive otočne vizure. No ovoga puta nismo ih promatrali samo kao lijepu kulisu za fotografiranje. O njihovoj povijesti i simbolici razgovarali smo s Romanom Bohinc, upraviteljicom koju smo upoznali tijekom posjeta.

Široke kamene stepenice na Bledskom otoku vode uzbrdo prema bijelim povijesnim zgradama i stablima pod plavim nebom

Romana nam je ispričala priču o 99 stepenica i približila običaje koji se uz njih vežu. Posebno je zanimljiva tradicija povezana s vjenčanjima: prema običaju, mladoženja bi svoju odabranicu trebao ponijeti u naručju uz svih 99 stepenica. Takav uspon simbolično predstavlja snagu, predanost i spremnost na zajednički život. Nije teško zamisliti da je riječ o pravom fizičkom izazovu, osobito u svečanom vjenčanom izdanju.

Romana Bohinc u tamnoplavoj zimskoj jakni stoji u dvorištu ispred bijele zidane zgrade s prozorima

Stube su povezane i s hodočasničkom tradicijom otoka. Uspon nije osobito dug, ali vrijedi ga proći polako, zastati i osvrnuti se prema jezeru. Na vrhu vas čekaju crkva, zvonik i pogled koji je jedan od razloga zbog kojih se posjetitelji uvijek iznova vraćaju.

Zvono želja i legenda o potonulom zvonu

Kad ste već na otoku, teško je zaobići još jedan njegov poznati simbol – zvono želja. Nalazi se u crkvi, a prema običaju, posjetitelji povlačenjem užeta zazvone i pritom zamisle želju koju žele povjeriti zvoncu.

Raskošni pozlaćeni glavni oltar i dva tamna bočna oltara sa slikama u crkvi na Bledskom otoku

Uz njega se veže legenda o mladoj udovici koja je živjela na Bledskom gradu. Nakon što joj je muž stradao, odlučila je prikupiti svoje zlato i srebre te naručiti zvono koje je željela darovati otočnoj kapelici u njegov spomen. No tijekom prijevoza preko jezera podigla se snažna oluja. Čamac sa zvonom i lađarima potonuo je, a zvono nikada nije stiglo na otok.

Ožalošćena udovica, prema legendi, nakon toga je prodala svoje imanje i povukla se u samostan u Rimu. Kada je papa čuo njezinu priču, odlučio je poslati novo zvono na otok. Upravo se za njega veže vjerovanje da ispunjava želje onih koji mu pristupe s iskrenom vjerom.

Reklamni pano na otvorenom s ilustracijom čokoladnog zvona u Bledskom jezeru ispred otoka i natpisom Blejska sladka legenda

Povijesno zvono izliveno je 1534. godine, a priča o potonulom prethodniku i danas je dio otočnog identiteta. Kaže se čak da se u tihim noćima, kada jezero miruje, iz njegovih dubina može čuti zvuk izgubljenog zvona. Bilo da vjerujete u legendu ili ne, teško je odoljeti običaju da i sami zazvonite i poželite nešto lijepo.

Potičnica – mjesto na kojem potica ima glavnu riječ

Nakon povijesti, stepenica i želja, na red dolazi još jedan važan dio posjeta – okus. Na Bledskom otoku nalazi se Potičnica, kuća posvećena tradicionalnoj slovenskoj slastici koja je ovdje mnogo više od običnog kolača. Potica je dio gastronomske i obiteljske tradicije, a njezina priprema traži vrijeme, strpljenje i malo pekarskog umijeća.

Priprema se od dizanog tijesta koje se tanko razvalja, premaže nadjevom i zarola, a zatim peče u posebnom okruglom kalupu koji se naziva potičnica. Najpoznatija je orahova potica, no postoje i inačice s makom, estragonom, lješnjacima, medom, suhim voćem i drugim nadjevima. Na Bledskom otoku posebno je zanimljiva kombinacija lješnjaka i suhih smokava, koje uspijevaju upravo na otoku.

Mala pečena slovenska potica na grančici bora ispred narezanih šnita kolača s nadjevom od oraha i maka

U Potičnici se priprema više od 50 različitih vrsta potica, a ondje se tradicionalna slastica može kušati, ali i upoznati kroz demonstracije i praktične radionice. Upravo smo se za potonju mogućnost odlučili tijekom našeg posljednjeg posjeta.

Zamijesili smo vlastitu poticu

Ovaj put nismo željeli ostati samo na kušanju. U Potičnici smo sudjelovali u radionici tijekom koje smo se i sami okušali u pripremi potice. I to je, bez pretjerivanja, bio jedan od najljepših dijelova našeg sedmog posjeta otoku.

Alma Premerl Zoko i Nikola Zoko u pregačama poziraju uz drveni stol s tijestom, nadjevom, valjkom i kalupima na radionici pripreme potice

Uz vodstvo iskusnih domaćina upoznali smo sastojke, način pripreme tijesta i nadjeva, a zatim zasukali rukave i prionuli poslu. Mijesenje, oblikovanje i priprema potice traže nešto više od praćenja recepta – važno je osjetiti tijesto, paziti na njegovu teksturu i dati mu dovoljno vremena da se digne. Potom dolazi nadjev, pažljivo raspoređivanje i rolanje, nakon čega potica dobiva svoj prepoznatljiv oblik.

Poseban je osjećaj kada shvatite da slastica koju ste dosad uglavnom kušali sada nastaje vašim rukama. Radionica je ujedno prilika da se izbliza upozna tradicija koja se u Sloveniji njeguje generacijama. Na kraju smo dobili i ono najplodonosnije – vlastitu poticu, odnosno slatki suvenir s Bledskog otoka koji se ne može kupiti u suvenirnici.

Ako planirate posjet, radionicu je dobro dogovoriti unaprijed jer se programi i termini organiziraju prema raspoloživosti. Informacije o aktualnim radionicama i rezervacijama možete pronaći na službenoj stranici Potičnice.

Recept za tradicionalnu orahovu poticu

Nakon što smo na otoku sami zamijesili poticu, poželjeli smo dio tog iskustva prenijeti i u vlastitu kuhinju. Zato donosimo recept za orahovu poticu, prilagođen kućnoj pripremi. Riječ je o receptu za domaću izvedbu, a ne o službenoj recepturi Potičnice.

Sastojci za tijesto:

  • 600 g glatkog brašna
  • 30 g svježeg kvasca
  • 200 ml mlijeka
  • 140 g šećera
  • 140 g maslaca
  • 4 žumanjka
  • 10 g vanilin šećera
  • naribana korica jednog limuna
  • prstohvat soli

Sastojci za nadjev:

  • 600 g mljevenih oraha
  • 300 ml slatkog vrhnja ili mlijeka
  • 250 g šećera
  • 30 ml ruma
  • 2 do 3 bjelanjka

Dvije narezane šnite slovenske potice s bogatim nadjevom od oraha posute šećerom u prahu na bijelom tanjuru

Priprema:

  1. Priprema kvasca: U manju posudu izmrvite svježi kvasac, dodajte žličicu šećera, žličicu brašna i nekoliko žlica mlakog mlijeka. Promiješajte i ostavite približno 15 minuta da se aktivira.
  2. Priprema nadjeva: Zagrijte slatko vrhnje ili mlijeko pa njime prelijte mljevene orahe pomiješane sa šećerom. Dodajte rum i dobro promiješajte. Bjelanjke istucite u čvrst snijeg, a zatim ih lagano umiješajte u ohlađeni nadjev.
  3. Izrada tijesta: U većoj posudi pomiješajte brašno, šećer, vanilin šećer, sol i limunovu koricu. Dodajte aktivirani kvasac, žumanjke, otopljeni maslac i ostatak mlakog mlijeka. Zamijesite glatko i podatno tijesto. Pokrijte ga čistom krpom i ostavite na toplom mjestu da se udvostruči.
  4. Oblikovanje: Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj površini u pravokutnik. Ravnomjerno rasporedite nadjev, ostavljajući malo slobodnog prostora uz rubove. Tijesto pažljivo zarolajte, a zatim ga premjestite u namašćeni i pobrašnjeni okrugli kalup za poticu (potičnicu). Pokrijte i ostavite još približno 60 minuta da se digne.
  5. Pečenje: Prije pečenja površinu lagano izbockajte čačkalicom ili tankim štapićem. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 °C oko 60 minuta. Ako površina prebrzo tamni, prekrijte je papirom za pečenje. Pečenu poticu ostavite da se malo ohladi u kalupu, zatim je pažljivo izvadite i potpuno ohladite na drvenoj podlozi. Po želji je prije posluživanja pospite šećerom u prahu.

Slovenska potica na drvenom pladnju i papirnatom podlošku s narezanim kriškama ispred jezera i granja

Foto: Nikola Zoko

IMPRESSUM

Glavna urednica: Alma Premerl Zoko-alma@modnialmanah.com

Urednik fotografije: Nikola Zoko- nikola@modnialmanah.com

DESK: modnialmanah@modnialmanah.com

Novinari/urednici:

Urednica Zdravog života: Jasminka Premerl-Tabaković

Arnela Alibegović

Stručni suradnik:

Zlatko Povijač

Jedinstveni portal posvećen ženi, ali i svima koji s njom dijele ljubav prema životu. Vaš svakodnevni šalabahter za modu, ljepotu, uređenje doma i praktične savjete, uz autorske putopise i gastro preporuke koji inspiriraju na savršen vikend u dvoje.

PRATITE NAS