Prognoza je najavljivala kišu, mi smo svejedno spakirali kofere, a Sarajevo nas je dočekalo s tek pokojom kapi kiše i ostatkom dana okupanih suncem. Između poslovnih obveza, dugih šetnji, omiljenih gastro adresa i jednog baš zasluženog wellness predaha, ponovno smo se podsjetili koliko se dobar gradski odmor u kombinaciji s poslovnim obavezama može sastojati od jednostavnih stvari.
Kad putujete u Sarajevo, dobro je imati plan. Još je bolje ne držati ga se baš previše!
Naš je ovoga puta uključivao nekoliko poslovnih obveza, hotel s parkingom u centru i dovoljno slobodnog vremena da napokon obiđemo i neka mjesta koja su nam dosad promicala. Zato smo odlučili spavati u centru, ostaviti automobil, zaboraviti na njega i Sarajevo istraživati pješice.
Bentbaša kao baza, a Baščaršija na dohvat ruke
Ovoga puta odabrali smo hotel Nova Bentbaša. Presudilo je ono što se na putovanjima često pokaže važnijim od luksuznog predvorja: parking i dobra lokacija. Automobil smo mogli ostaviti, a do Baščaršije stići za nekoliko minuta. Bolje od toga teško da nam je trebalo. Bentbaša ima poseban šarm, a njezino ime mnogima će odmah prizvati poznate stihove sevdalinke „Kad ja pođoh na Bentbašu”. Smještena uz Miljacku, na prijelazu između gradske vreve i zelenila, pruža lijep početak šetnje prema staroj gradskoj jezgri.
Na putu prema čaršiji čeka i Vijećnica. Fotografija ispred nje gotovo je obvezna, ali moj je savjet da ne ostanete samo na vanjskom dojmu. Uđite i pogledajte raskošnu unutrašnjost, dekorativne detalje i reprezentativne dvorane. Ova je građevina jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva, a njezina arhitektura zaslužuje više od brzinskog fotografiranja i nastavka prema prvoj kavi.
Ipak, budimo iskreni: u Sarajevu je uvijek prisutna opasnost da vas od kulturnog razgledavanja odvuče nešto mnogo prizemnije. Primjerice, miris ćevapa.
Ćevapi kod Hodžića: neke stvari jednostavno ne treba mijenjati
Čim smo stigli na Baščaršiju, krenuli smo prema jednoj od naših omiljenih adresa – ćevabdžinici Hodžić. Ovdje znamo što nas čeka i upravo je to dio zadovoljstva. Ćevapi su onakvi kakve volimo: nisu premasni, kajmak je odličan, a usluga tipično Sarajevska . Ako naletite na gužvu, nemojte odmah gledati na sat. Konobar će vas vrlo vjerojatno uključiti u kratki razgovor: odakle ste, jeste li već bili u Sarajevu, kako vam se sviđa grad… I dok se malo raspitujete, malo odgovarate i malo promatrate što se događa oko vas, čekanje postaje dio atmosfere. Ovaj put odlučili smo poslušati i lokalne preporuke pa uz ćevape kušati pljeskavicu. Znate ono kad mislite da ste već napravili dobar izbor, a onda vam netko kaže da morate probati još nešto? E pa, bili smo zahvalni na tom savjetu. I pljeskavica je bila odlična. Naravno, nakon takvog ručka razumno bi bilo nastaviti šetnju. Ali Sarajevo ima jednu malu manu: čim pomislite da ste završili s jelom, pojavi se nova adresa koju jednostavno ne možete preskočiti.
Sjeckani burek zbog kojeg se ne broje zalogaji
U istoj ulici nalazi se buregdžinica Bosna, još jedno mjesto kojem se rado vraćamo. Naš favorit je sjeckani burek, i nakon novog kušanja ostali smo pri istom mišljenju – teško mu je pronaći konkurenciju među burecima koje smo dosad probali. U Sarajevu se o hrani ne razgovara usput. Postoje omiljene ćevabdžinice, buregdžinice i male aščinice (restorani s domaćom hranom), a preporuke se prenose gotovo kao obiteljsko nasljeđe. I zato se ovdje ne isplati naručivati samo ono što već poznajete. Pitajte, poslušajte savjet i ponekad riskirajte s nečim novim. Jedino što bih preporučila jest da ne pokušavate sve kušati u jednom danu. Sarajevo je gastronomski maraton, a ne utrka na sto metara. Dobro je ostaviti mjesta za nastavak.
Sebilj i kava koja se ne pije na brzinu
Od bureka smo se uputili prema Sebilju, drvenoj fontani na Baščaršijskom trgu i jednoj od najpoznatijih sarajevskih razglednica. Oko nje je uvijek živo: turisti traže najbolji kut za fotografiju, ljudi se dogovaraju gdje će dalje, a golubovi djeluju kao da su upravo oni zaduženi za organizaciju cijelog trga. U blizini je bezbroj mjesta za kavu, pa smo si priuštili predah uz tradicionalnu kavu posluženu u džezvi, uz rahat-lokum. To je sastavni dio rituala ispijanja kave pa uzmite i za to potrebno vrijeme. Kad uživate u Sarajevu, nema potrebe popiti kavu u tri gutljaja i odmah krenuti dalje. Sjednite, gledajte ljude i uživajte u činjenici da vam se baš nikamo ne žuri.
Krenuli smo prema Begovoj džamiji, a završili kod Punice
Gazi Husrev-begova džamija, poznatija kao Begova džamija, jedna je od najvažnijih povijesnih građevina Sarajeva. Izgrađena u 16. stoljeću, važan je dio kulturne i vjerske baštine grada, a njezina arhitektura i danas privlači poglede.
No, našu je pozornost ovaj put privuklo i nešto sasvim drugo. Točnije, miris. Onaj topli, neodoljivi miris svježe pečenih lepinja zbog kojeg automatski počnete tražiti odakle dolazi.
Tako smo završili kod Punice, adrese koju bih bez puno razmišljanja preporučila svima koji vole jednostavnu, konkretnu i svježe pripremljenu hranu. Pred vama se peku lepinje, a zatim se pune kajmakom, suhim mesom, sudžukom i drugim sastojcima koji cijeloj priči daju dodatnu čar. Ovdje nema puno filozofije. Lepinja je topla, sastojci su spremni, a miris radi svoj posao. Porcije su izdašne, pa ako vam je cilj tek malo se „osoliti”, kako kažu u Sarajevu, jedna lepinja sasvim je dovoljna za dvoje. To je ujedno i moj najpraktičniji savjet za gastro istraživanje Sarajeva: dijelite porcije. Ne zato što nisu dobre, nego zato što ćete inače već do sredine dana morati odustati od barem polovice planiranih adresa.
U nekoliko minuta od orijentalnih uličica do sasvim drukčijeg Sarajeva
Jedna od stvari koje mi se posebno sviđaju u Sarajevu jest brzina kojom se mijenja gradski prizor. Prođete kroz stare zanatske uličice, pokraj trgovina s tradicionalnim rukotvorinama, i odjednom ste u širem, modernijem dijelu grada, među suvremenim izlozima, kafićima, restoranima i elegantnijim pročeljima.
Na prijelazu između Baščaršije i Ferhadije taj se kontrast posebno osjeti. U kratkoj šetnji susreću se različiti povijesni slojevi grada, a uz njih i različiti ritmovi života. Tu je i katedrala Srca Isusova, brojne trgovine, muzeji i mjesta na kojima možete zastati na ručku ili kavi. A ako ste raspoloženi za shopping, izbor je sve veći. Nekadašnji BBI Centar danas nosi ime ARIA mall, dok je Sarajevo City Center, poznatiji kao SCC, još jedna nova i suvremena adresa za kupnju i gastronomiju. Ako ste u Sarajevu bili prije nekoliko godina, lako ćete primijetiti koliko se grad razvija i izvan svoje povijesne jezgre.
Meni je upravo ta kombinacija jedan od njegovih aduta. Ujutro možete istraživati stare ulice, ručati tradicionalnu hranu, a poslijepodne završiti u modernom trgovačkom centru ili nekom suvremenom restoranu. Ne morate birati između starog i novog Sarajeva – dovoljno je imati udobne cipele.
Kad padne mrak, Tesla će vas pripremiti za istraživanje Maroka
Sarajevo ima energiju koja se mijenja s dijelom dana: ujutro je grad kave i sporih razgovora, danju pripada šetačima i gurmanima, a navečer otkriva drukčiju, razigraniju stranu. Po preporuci domaćih, barem jedno piće treba popiti u Tesla pubu u kojem atmosfera nalikuje modernim kafićima europskih metropola. Poslušali smo i ovaj savjet i iskreno, malo požalili što smo u Tesli planirali samo popiti aperitiv, a onda otputovali u Maroko.
No… i tu je doživljaj izlaska tog običnog četvrtka bio pravi užitak. Putovanje u restoran s Marokanskim ugođajem i odličnom hranom zapravo je završio googlanjem turističkih ponuda za putovanje upravo na ovu destinaciju.
Što me još oduševilo u Sarajevu? Kad reklama promijeni cijeli plan
Kad pomislite da je Sarajevo već pokazalo sve svoje adute, pojavi se nešto što vam promijeni plan. Nama se to dogodilo sasvim slučajno, usred šetnje centrom grada, kada nam je za oko zapela reklama za Sultan Hammam.
Nismo krenuli u potragu za wellnessom niti smo imali unaprijed isplaniran trenutak za odmor. Jednostavno nas je reklama zaintrigirala pa smo odlučili ući i vidjeti o čemu je riječ. A onda- pravo malo iznenađenje koje je potaknulo moj instinkt i pitanje- imate li koji slobodan termin do kraja tjedna! I tako… sreća mi se i ovaj put osmjehnula pa sam se idućeg dana našla u dvosatnom tretmanu (cijena 90 eura) koji je uključivao saunu, toplu kupku, hamam i masažu. Taj spoj tradicionalnog turskog hamama i modernog luksuznog wellnessa u starom dijelu Sarajeva jedno je od iskustava koje bih preporučila svima koji stižu u Sarajevo na nekoliko dana. Tretman opušta i pokazuje Sarajevo u jednom drugom svjetlu, pripremajući vas za novi dan kojeg ćete provesti u istraživanju grada. I on, ako nije poslovni, neka bude “laganica”. Otkrivanje Sarajeva može započeti znamenitostima, a završiti uz lepinju koju niste namjeravali pojesti, kavu koja se pretvorila u sat vremena sjedenja i promatranja ljudi. I u Sarajevu nemojte tražiti nešto veliko i spektakularno. Dovoljno je hodati, promatrati, kušati i dopustiti gradu da vas oduševi i malo odvuče od plana.
tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko