Sve je od grožđa, odao je “recept” za vino Dario Gašpar predstavljajući vinariju iz Umčana pokraj Vrgorca koju vodi s bratom Borisom na osječkom Sajmu vina i delicija WineOS. “Ako nemaš novca, ne možeš drukčije. Imamo mali podrum bez tehnologije i radimo kako znamo” – dodao je. A znaju, prema vinima koja je ponudio na kušanje na radionici koju su organizatori nazvali Umčani – maleno selo velikih remek-djela. S pravom.
Počela je Zlataricom Sur lie 2021. Sorta je autohtona vrgoračka, a gotovo je nestala iz tog vinogorja za koje malo tko zna, ali je, kažu, s 10-ak milijuna trsova najveće u Hrvatskoj. Zahtjevna je zlatarica u vinogradu, bujno raste na sve strane pa je vjetar lako polomi, a “vole” je peronospora i ostale bolesti. Bobice se u grozdu toliko zbiju da više nisu okrugla, nego nalikuju zrnima kukuruza. Zbog toga bobice unutar grozda trunu i to se ne vidi dok ne bude kasno. “Otac pronalazi zlataricu po vinogradima i razmnaža je. Danas imamo oko 5500 trsova, a ukupno je zasađena na 17 hektara” – priča Dario.
Vino predstavljeno na WineOS-u još je u bačvi. Grožđe su brali desetak dana poslije uobičajenog termina i macerirali bobice 72 sata. Fermentaciju su pokrenuli prirodnim kvascima pa na njihovom talogu njegovali dio vina u inoksu, a dio u bačvicama od američkog hrasta uz često miješanje. Zlatarica Sur lie već sad prekrasno miriše na poljsko i žuto cvijeće, citruse te ušećerenu koricu naranče, a okus je pun i svjež. U bocu će za dva do tri mjeseca, najavljuje Dario, a prodaja će početi… kad on i brat Boris odluče da je spremna.
Slijedila je Plavka iz iste berbe. To je lokalni naziv za plavinu, drugu najrasprostranjeniju sortu u Dalmaciji. Malo se zna za nju zato što je većina vinogradara pušta da rodi koliko želi pa grožđe, a posljedično i vino, ne može biti visoke kvalitete. Naviknuti na loša vina od plavke, brojni stručnjaci posumnjali su da Gašpari svoje obogaćuju “boljim” sortama. Slali su ga na gensku analizu pa se iznenadili. “Nema baš puno boljih. Ma nema uopće loše sorte i lošeg terroira, ima samo loših vinogradara i vinara. Prije nego što smo počeli sami raditi vino, plavku smo prodavali poznatim dalmatinskim vinarima koji su njome popravljali svoje plavce. Sad je naša plavka jedino vrhunsko vino od te sorte” – priča Dario.
Trsovi su stari između 55 i 73 godine. Za berbu 2019. rigorozno su smanjili prinos. Brali su 1. rujna i dobili vino s 15 posto alkohola i 6,5 grama kiselina po litri, a pH je gotovo idealnih 3,2. Nije to uopće lagano vino. Nije ni Vergolas 2016., crnjak od cabernet sauvignona (50 posto), merlota i malo plavke koja ih odlično povezuje. Po tom odličnom vinu, koje nosi stari naziv Vrgorca, mnogi su zapamtili Gašpare, Umčane pa i Vrgoračko vinogorje.“Nećemo ga više raditi. Koga će u naše Umčane privući vina od svjetskih sorata? Ova berba rasprodana je, kao i 2018. U podrumu je 2017. koja će na tržište 2027. Još ćemo pod tom etiketom napuniti 2021”. – najavljuje Dario.
Ove će godine sve čokote cabernet sauvignona i merlota precijepiti domaćim sortama. S obzirom na Trnak 2019. kojim su kušanje nastavili, treba se nadati da će barem pola trsova bordoških sorata “promijeniti” u tu sortu trnovitog naziva i nerazjašnjenog podrijetla. “Nema rodbinskih veza s poznatim svjetskim sortama. Genski mu je najbliža palaruša s visa. Imaju i sličan list te oblik grozda, ali bijela je” – priča Dario.
Trnak, kako ga zovu u Vrgorcu, ili trnjak dugo su u hercegovačkim su vinogradima sadili zbog blatine, koja ima funkcionalno ženski cvijet pa se ne može sama oploditi. Navodno su ga tamo donijeli francuski vojnici početkom 19. stoljeća. Nakon što je Josip Nuić iz berbe 2012. napravio fenomenalno vino od trnjaka više mu se vinara posvetilo pa rade sve bolja vina u Hercegovini i Imotskom. Na velikom kušanju vina od te sorte u proljeće 2021. najbolji je dojam nakon legendarnog Nuićevog ostavio baš mladi Trnak 2020. braće Gašpar. Sad već zrela berba 2019. fermentirala je na divljim kvascima pa odležavala u dvije nove bačvice te trećoj u kojoj je vino već jednom bilo. Vino je izvanredno smireno, ali puno i dojmljivo svježe, a prekrasne arome crnog voća fino su isprepletene nježnim likerskim notama. Možda je i najbolje vino od te sorte koje sam dosad pio.
Taj je trnak i u vinu Jeka 2019., koje Gašpari rade s poznatim sommelierom Danielom Čečavcem. Mješavina je to tri sorte iz različitih vinogorja. Plavca je 50 posto, a grožđe je probrano iz 80 godina starog vinograda na glasovitom hvarskom položaju Medvid bod. Toliko je star i vinograd vranca na položaju Bušanje u Imotskom, a trnak je iz Vrgorca. Svaka je sorta fermentirala posebno, a spojene su u bačvicama u kojima su odležavale 24 mjeseca. Riječ je o ekskluzivnom vinu napunjenom 20. prosinca 2021. u 1000 butelja te 70 boca od litre i pol koje se zovu magnum.
Još je ekskluzivniji Vranac 2017. koji Dario Gašpar opisuje kao slučajno vino.
“Došli smo 1. rujna brati plavku i vidjeli kako je na grozdovima vranca 70 posto suhvica, odnosno prosušenih bobica pa smo i to pobrali. S 1536 trsova dobili smo grožđa za 225 litara vina koje je odležalo 12 mjeseci u novoj bačvi, pa 14 mjeseci u drugoj novoj bačvi. Napunili smo 150 magnuma” – prisjeća se Dario. I to se vino iskazalo 2021. kao drugo najbolje ocijenjeno na internom kušanju 50-ak vranaca iz Hrvatske, Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.
Predstavljanje vina iz Umčana bilo je jedan od vrhunaca osječkog Sajma, a konkurencija nije bila mala. Na sličnim radionicama posebna su vina predstavile istarske legende Kozlović i Trapan iz Momjana i Šišana te vinarija Grgić iz Trstenika na Pelješcu. Kutjevačka vinarija Galić ponudila je svoja dalmatinska vina iz linije Ego, sommelier Klaudio Jurčić vina koja radi s prijateljima vinarima s raznih strana Hrvatske, a Belje je “otvorilo” arhivu.
Vinarija Nuić iz Crnopoda u Bosni i Hercegovini predstavila je svoja vina, Oskar Maurer iz Hajdukova u Bačkoj kadarke te posebnu filozofiju u vinogradu i podrumu, vinarija Erdevik s vojvođanskog dijela Fruške Gore chardonnaye pod etiketom Omnibus Lector, a Attila Gere iz Vilanja u mađarskom dijelu Baranje crnjake Kopar od bordoških sorata. Ukupno je posluženo 80-ak vina od kojih se mnoga više ne mogu kupiti ni u vinarijama.
U dvorani je izlagalo 115 proizvođača vina, destilata i hrane. Na pozornici su kulinarsko umijeće demonstrirali Saša Vojnović iz restorana hotela Lug, Nebojša Rajković iz restorana Čingi Lingi čarda te gastronomski edukator iz Splita Željko Neven Bremec, a ekipa glasovite mesnice Bođirković na svom je štandu pripremala mesne zalogaje pa tako “pomagala” posjetiteljima i ostalim izlagačima. Sajam je posjetilo gotovo 3500 ljudi koji su mogli kušati više od 500 različitih vina i žestokih pića uz koja su popili oko 2500 litara vode te potrošili tonu leda. I uživali.
Tekst Ivo Kozarčanin – Bakhov sin
Foto: Ivo Kozarčanin, Dubravka Petrić i Denis Despot
