Golf sam uvijek nekako doživljavala kao spor sport kojeg igraju oni koji imaju vremena. Gledala sam terene, ljude u polo majicama kako ozbiljno gledaju prema loptici i pokušavala razumjeti zašto netko može provesti nekoliko sati hodajući po zelenilu i udarajući jednu malu bijelu lopticu. A onda smo stigli u Prekmurje. Na Golf igralištu Livada Moravske Toplice, u sklopu Termi 3000, dobili smo priliku napraviti ono što je možda najbolji način da shvatite golf – jednostavno uzeti palicu i pokušati. I tako je počela naša prva golf runda.
Prvi udarac? Recimo da smo imali prostora za napredak
Prije prvog udarca bili smo prilično sigurni da neće biti teško. Loptica stoji. Palica je u ruci. Zamahnemo. Što bi moglo poći po zlu? Puno toga. Golf je, pokazalo se već nakon nekoliko minuta, puno manje jednostavan nego što izgleda. Nije dovoljno samo snažno zamahnuti. Treba pogoditi lopticu pravilno, procijeniti smjer, udaljenost, teren i ono najvažnije – ostati miran. A onda se dogodi dobar udarac. Loptica poleti, stvarno ode tamo gdje ste je zamislili i na nekoliko sekundi osjećate se kao da ste upravo otkrili svoj novi talent. Naravno, sljedeći udarac vas vrlo brzo vrati u stvarnost. Ali upravo je to zabavno.
Livada je golf igralište na kojem se početnik ne osjeća kao uljez
Golf Livada prostire se na približno 55 hektara i ima 18 rupa, PAR 72. Oko pet hektara zauzimaju vodene površine i biotopi, a teren kombinira široke igraće površine, vodene prepreke, različito oblikovane greenove i prirodno okruženje. Nama je posebno odgovaralo to što teren nije djelovao zastrašujuće. Dok iskusni igrači razmišljaju o taktici, udaljenostima i svakom sljedećem udarcu, početnik može jednostavno učiti i uživati u prostoru. A prostora ima dovoljno.
Rupa broj 9 ima gotovo 600 metara
Postoji, međutim, jedna rupa koja i početniku odmah privuče pažnju. Deveta rupa je PAR 5 i duga je gotovo 600 metara s bijelih udarališta, zbog čega je najduža rupa u Sloveniji. Prva trećina je relativno široka, a potom se teren sužava i lagano skreće ulijevo. Iskusnom golferu to je ozbiljan izazov i prilika za promišljanje svakog udarca. Nama je u tom trenutku bilo dovoljno pitanje: gdje ćemo uopće poslati lopticu? Ovaj put nam je loptica bila u džepu, a mi u golf vozilu nastavili dalje.
Golf nije samo za one koji imaju skupu opremu
Jedna od najvećih predrasuda o golfu jest da je riječ o skupom i elitnom sportu. Daniel Donša, voditelj Golf igrališta Livada Moravske Toplice, objašnjava da slika danas više nije takva što početnicima poput nas daje poseban poticaj. Osnovni komplet opreme, objasnio je stručno, moguće je nabaviti za oko 600 eura, a golf palice i druga oprema mogu trajati godinama. Još važnije, za početak vam ne treba vlastiti komplet palica niti morate unaprijed znati sva pravila. Za potpune početnike postoji desetosatni početni tečaj na kojem se uče osnovni udarci, kratka igra, putting, pravila i ponašanje na terenu. Nakon toga slijedi dozvola za igru, a uključivanjem u golf klub igrač može dobiti i službeni hendikep. Dakle, ne morate biti golfer da biste počeli igrati golf.
A što ako ste žena?
Možete igrati potpuno normalno. Žene i muškarci igraju po istim pravilima, a razlika može biti u tome s kojeg se udarališta kreće. Golf tereni imaju više tee pozicija, pa se igra može prilagoditi razini igrača i njegovoj sposobnosti udarca. To znači da na istom terenu bez problema mogu igrati potpuni početnik i iskusan golfer. I upravo mi je to bilo zanimljivo.Golf ne traži da svi igraju jednako. Traži da svatko igra najbolje što u tom trenutku može.
Ono što nismo očekivali – golf ima odličan društveni dio
Na Livadi smo susreli igrače iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Austrije i Njemačke. Neki dolaze zbog turnira, neki na višednevni odmor, a neki golf jednostavno uključuju u svoj vikend. I tu smo shvatili još nešto. Golf nije samo hodanje od rupe do rupe. To je druženje, razgovor, upoznavanje novih ljudi i svojevrsni ritual koji se ponavlja iz runde u rundu. A kada se igra u društvu, svaki dobar udarac postaje razlog za slavlje, a svaki loš za šalu.
tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko