Postoji nešto posebno lijepo u jesenskoj šetnji. Hladniji zrak, miris zemlje, boje krošnji i ono karakteristično šuštanje suhog lišća pod nogama čine običnu šetnju gotovo malim ritualom. No osim što je ugodno, hodanje u prirodi ima i vrlo konkretne zdravstvene prednosti. Redovita tjelesna aktivnost povezana je s boljim zdravljem srca i krvnih žila, manjim rizikom od brojnih kroničnih bolesti, boljim raspoloženjem i kvalitetnijim snom. Hodanje je pritom jedna od najjednostavnijih aktivnosti koju gotovo svatko može uključiti u svakodnevicu.
Što se zapravo događa kada hodamo po lišću?
Suho lišće nije savršeno ravna podloga. Neki listovi su tanki i stabilni, drugi se pomiču pod stopalom, a ispod njih mogu biti zemlja, trava, sitno kamenje ili neravnine. Zbog toga tijelo mora neprestano prilagođavati položaj stopala i korak. Istraživanja hodanja po neravnim površinama pokazuju da takva podloga mijenja način na koji hodamo: povećava se aktivnost određenih mišića nogu, mijenja se rad zglobova, a tijelo više prilagođava korak kako bi održalo stabilnost. Drugim riječima, dok hodate po ravnom nogostupu, većinu vremena možete hodati gotovo automatski. Na prirodnijoj podlozi mozak i tijelo moraju biti malo angažiraniji.
Može biti dobar mali trening za ravnotežu
Jedna od zanimljivih prednosti hodanja po neravnoj podlozi jest upravo izazov za ravnotežu. Propriocepcija je sposobnost tijela da prepoznaje položaj i kretanje vlastitih dijelova tijela bez potrebe da ih stalno gledamo. Informacije iz stopala, mišića i zglobova pomažu nam da znamo gdje se nalazimo u prostoru i kako prilagoditi pokret. Zato prirodne podloge mogu biti zanimljiv način da svakodnevnu šetnju učinite malo raznovrsnijom. To ne znači da trebate namjerno tražiti najneravniji teren. Naprotiv – blaga, sigurna promjena podloge sasvim je dovoljna.
Noge pritom rade malo drugačije
Hodanje po neravnom terenu nije isto što i hodanje po savršeno ravnoj površini. Istraživanja su pokazala da se pri hodanju po neravnom terenu povećava rad u području koljena i kukova te aktivnost više mišića donjih ekstremiteta. Tijelo također mijenja duljinu i varijabilnost koraka kako bi se prilagodilo podlozi. To ne znači da će deset minuta hodanja po lišću zamijeniti trening nogu. Znači da mala promjena podloge može promijeniti zahtjeve koje hodanje postavlja pred tijelo.
Jesenska šetnja dobra je i za glavu
Naravno, ne treba zanemariti ni ono što se događa iznad vrata. Boravak na otvorenom i hodanje u prirodnom okruženju povezani su s pozitivnim učincima na mentalno zdravlje. Sustavni pregledi istraživanja o boravku u prirodi i prirodnim aktivnostima pronalaze potencijalne koristi za stres, tjeskobu i raspoloženje, iako se rezultati razlikuju ovisno o vrsti i trajanju aktivnosti. Zato jesenska šetnja može biti dvostruko korisna: tijelo se kreće, a um dobiva predah od zatvorenog prostora, ekrana i svakodnevnih obaveza. A ako pritom čujete šuštanje lišća, vidite promjenu boja i osjećate svježiji zrak, šetnja postaje iskustvo koje angažira više osjetila.
Ne morate hodati sat vremena
Ako ste pomislili da za zdravstvenu korist morate svakodnevno napraviti deset tisuća koraka, dobra je vijest da nije sve ili ništa. Preporuke za odrasle uglavnom ciljaju na najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, a brzo hodanje jedan je od primjera takve aktivnosti. Aktivnost se može rasporediti tijekom tjedna i ne mora uvijek biti odrađena u jednom dugom treningu. Zato i kraća jesenska šetnja ima smisla. Možete prošetati 20-ak minuta nakon posla, produžiti put do trgovine ili vikendom otići u park, šumu ili na neku drugu sigurnu prirodnu stazu.
Posebno zanimljivo za one koji puno sjede
Ako većinu dana provodite za računalom, jesenska šetnja može biti jednostavan način da prekinete dugo sjedenje. Ne morate čekati kraj radnog dana. Kratka šetnja tijekom pauze, odlazak pješice po kavu ili nekoliko krugova oko zgrade mogu biti dovoljni da se pokrenete.
Iskoristite jesen dok traje
Možda ipak nije potrebno tražiti neku posebnu zdravstvenu filozofiju u običnoj jesenskoj šetnji. Dovoljno je obuti udobne cipele, izaći iz kuće i hodati. Ako je staza prekrivena suhim lišćem, tim bolje – sve dok je podloga sigurna. Promjenjiva površina može tijelu ponuditi malo drugačiji izazov nego savršeno ravan nogostup, dok boravak u prirodi i sama tjelesna aktivnost mogu pridonijeti boljem osjećaju i raspoloženju. A možda je najbolji dio svega činjenica da za ovu jesensku „terapiju“ ne trebate nikakvu posebnu opremu, članstvo u teretani ni sat vremena slobodnog vremena. Samo dobar par cipela, sigurna staza i dvadesetak minuta za sebe.
Foto: Pexels