Književnica, novinarka, žena sa stavom, snagom i posebnim buntom da se izbori za vlastite snove i ideale, Marija Jurić Zagorka rođena je na današnji dan (2.ožujka 1879.godine) u kuriji Negovec u blizini Vrbovca kao kći Josipe rođ. Domin i Ivana Jurića, kasatora dobra Negovec u posjedu Ivana grofa Erdödyja, Marijina krsnog kuma. Marija je bila jedno od četvero djece Jurića.
Široj javnosti poznata je kao književnica koja je napisala i danas popularne romane Grička vještica, Kći Lotrščaka, Tajne Krvavog mosta, Gordana i mnogi drugi, ali i po mnogo drugih elemenata koji su satkani njezin bogat život.

Evo koje smo zanimljivosti pronašli u njezinoj biografiji:
- Rođena je kao izuzetno talentirano dijete koje je imalo potencijala za školovanje. Upravo to je procijenio šef Marijinog oca, Geza Rauch koji je Mariju želio školovati u Švicarskoj. No, roditelji to nisu dali i Mariji drugačije usmjerili život.
- Marija Jurić Zagorka se udala maloljetna za 35-godišnjeg Lajoša Nađa, inženjera na mađarskim željeznicama s kojim je otišla živjeti u Mađarsku. Par se zaručio na Badnjak 1891. kad je Marija dobila 20 tisuća forinti miraza koji će joj biti isplaćeni kad napuni 25 godina. Do toga nije došlo, jer se nije dobro slagala sa suprugom i svekrvom pa se, nakon što je doživjela slom živaca, preodjevena u služavku vraća u Zagreb.
- Zagorka je udala još jednom 1911. godine za kolegu novinara Slavka Vodvaršku, ali taj je brak trajao desetak godina podalje od očiju javnosti
- Javno je otkrila kako ne želi primati pomoć svojih roditelja te u ranim 20-tim započinje, za žene neobičnu, novinarsku karijeru. Godine 1895. zapošljava se u Obzoru (imala je plaču 60 kruna što je tri puta manje od plaće koju su imali njeni uški kolege) , iako je glavni urednik, Šime Mazzura, smatrao da je imati žensko u redakciji “kulturni i moralni skandal”. Taj isti gospodin kasnije je Mariju ‘častio’ i ostalim pogrdnim riječima kako je ova sposobna žena zapravo “baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica i k tome još zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama”.
- Marija Jurić Zagorka je postala prva politička novinarka u ovom dijelu svijeta (bila je zaposlena u Obzoru, uglednom zagrebačkom dnevniku od 1895. do 1910 ) , iako je često morala pisati pod pseudonimima, uglavnom muškim (Petrica Kerempuh,Jurica Zagorski, Iglica). U to vrijeme je bila dopisnica iz Pešte i Beča.
- 1910. počinje pisati povijesne romane privlačne širokoj čitalačkoj publici među kojima su najpopularnija Grička vještica i Gordana. Oni su izlazili u nastavcima u dnevnim novinama. Zbog njih, objavljenih početkom 20-tih u tadašnjem Jutarnjem listu stvarali su se redovi pred kioscima.
- Između prvog i drugog svjetskog rata Zagorka je, živjela u apartmanu 325 na trećem katu hotela Esplanada, a njezin tadašnji poslodavac, Jutarnji list joj je plaćao smještaj.
- Od samih početaka zalagala se i za ženska prava i ravnopravnost, a u njezinoj je biografiji vrlo važan trenutak rasprava sa A.G. Matošem (1909. godine) oko ravnopravnosti spolova
- U tridesetim godinama prošlog stoljeća Zagorka se vraća novinarstvu pokrećući ženske novine Ženski list (1925-1938) i Hrvatica (1938-1940) u kojima nadalje, iz broja u broj, objavljuje roman Mala revolucionarka, romansiranu autobiografiju Kamen na cesti i istraživanje o povijesti žena Neznana junakinja.
- U to vrijeme bavila se kazališnim adaptacijama svojih i Šenoinih romana, od kojih je 14 bilo proizvedeno u HNK-u do 1940. godine.
- Pedesetih godina, u poodmakloj životnoj dobi i narušena zdravlja, Zagorka ne prestaje sa svojim angažmanom o ravnopravnosti žena držeći brojna predavanja u zemlji.
- Bila je strastvena pušačica koja se nije libila pušenja i u javnom životu. Njezina najpopularnija fotografija je u uskoj pencil suknji s cigaretom u rukama.
- Mnoga djeca rođena u njezino vrijeme, ali i nakon njezine smrti nose imena njezinih književnih junaka- Siniše i Nere, Gordane i Jadranke, a nerijetko i njezino umjetničko ime – Zagorka.
- Zagorka je naslijedila stan u centru Zagreba, Dolac 8 u kojem je živjela (sa psićem Bossijem) i radila do svoje smrti. Bila je siromašna, pa se financirala od milodara njezinih čitatelja. U stanu ju je, mrtvu, pronašao njezin podstanar, a njezin je ispraćaj bio nezapamćen. Njena brojna publika došla se pokloniti lijesu na Mirogoju.