Kad je naš fotograf Nikola Zoko zamolio gospođu Vesnu da čučne kraj džezve iz koje je zamirisala kava, nije ni slutio kako će upravo taj kadar postati simbol vjere i nade potresom pogođene Banovine. Vesnu Sladojević i njezinog supruga Nedeljka naš je Nikola upoznao sam dan nakon potresa. Iako je stajala u ruševinama svekrvine kuće gledajući svoju koja je također nastradala nije gubila duh i prirodno urođeni humor.
Vesna Sladojevič – Foto: Nikola Zoko 
Nedeljko Sladojević i Nikola 
Vesna Sladojević sa ekipom
- „Ja sam kao ‘luda’ bez kave – dva dana hodam po dvorištu i vidim nešto mi fali. Kava! Kava mi fali! Kako moj Nedeljko obožava kaubojske filmove, a nekad sam ih i ja gledala vidjela sam da se kuha na ovaj način – dvije cigle, malo vatre i to je to. Bila sam u stanju tog dana čučnuti i satima bdjeti kraj vatre sve s jednim ciljem – da sjednemo i pijemo kavu!“ – priča nam 61 godišnja tekstilna prelja iz Majskih Poljana šaleći se na račun svoje situacije.
- „Nedeljka sam vidjela prije više od 35 godina kad mi ga je predstavila njegova sestra s kojom sam radila u Pamučnoj predioni. Bio je zgodan, ali povučen. Pozivao me samo u kino i to na kaubojce i da nije bilo moje inicijative, pitanje da li bismo se oženili“ – kaže kroz smijeh ova energična žena.
Vesna i Nedeljko, kako i počinje svaka dobra ljubavna priča svoje su sudbonosno ‘DA’ rekli prije 33 godina kad su se nastanili u Majskim Poljanama. Živjeli su u kući s velikom okućnicom, na zemlji koju jako vole i koja ih je desetljećima hranila. Već u prvim godinama braka postali su roditelji, kćeri Nine i sina Mladena koji su ‘trbuhom za kruhom’ napustili rodno mjesto i otišli. Mladen je sa svojom obitelji živi u Njemačkoj, a Nina u Zagrebu.
- „Imamo i pet unuka, koji su nam danas najveće veselje. Jedva čekamo da se sve normalizira i da ponovo budemo na okupu kao prije“ – kaže Vesna i dodaje kako od prvog trenutka pa sve do danas o svojem braku može reći samo sve naj naj.
- „Nedeljko vam je super muž, samo da me ne čuje“ – komentira kroz osmjeh! „Ne pije, ne puši, ne gleda ženske… Ima on gdje koju mušicu, ali tko ih nema. Oboje smo odgojena po principu – kad imaš bilo koji problem digni se i ne pokazuj! Tako da smo kroz sve naše probleme prolazili zajedno.“
Dok nam je o tome pričala, Vesna se prisjetila trenutaka koje su ona i Nedeljko proživjeli u prošlosti. Spomenula je činjenicu da su miješani brak, da se nekad trebalo boriti za posao, za egzistenciju. Kroz sve su prošli, podigli djecu i živjeli na svome.
- „Sve dok se nije dogodio taj nesretni potres! Taman smo završili s ručkom, ja sam se kao uvijek primila pranja suđa, a Nedjeljko je otišao po drva. Jako nam se sve zaljuljalo, on se vratio u kuhinju i tako smo se zagrlili i čekali da prođe. Nakon prvog šoka i osvješćivanja što se zapravo dogodilo požurili smo prema kući Nedeljkove mame u blizini.“
Prizor koji su tamo vidjeli u potpunosti ih je ostavio bez riječi. Iz ruševina je Vesna izvlačila svoju svekrvu koja na sreću nije teže stradala.
- „Ne možete vjerovati koliko je mladih došlo u naše selo. Iz cijele Hrvatske, svi su nam željeli pomoći. I pomogli su, danas već naše dvorište, ali i cijelo mjesto izgleda drugačije.“
A na sigurno mjesto u dvorište je stigla i kamp kućica za ovaj romantičan par. U njoj će prezimiti i dočekati proljeće kad kreće ozbiljna sanacija štete. Plan im je kuću preorganizirati, ukloniti sve ono što je opasnost i ponovo svoje imanje dovesti u funkciju!
