Eto, prošlo je ono ‘krizno razdoblje’ otkako sam se vratila iz Milana, pa da i priznam da sam u njega išla i ove godine na sajmove mode i FW. Zapravo, idem u njega svake godine jer želim biti informirana, želim se educirati, među prvima vidjeti trendove za ovu, ali i iduću sezonu! Milano je za mene kao glavnu urednicu modnogALMAnaha, ali i stilisticu/modnu savjetnicu uvijek najbolje mjesto za uživanje u modi – sadržaj je bogat, za svakoga ponešto, a tretman prema novinarima i urednicima odličan. U Milanu ćete u prvim redovima vidjeti svoje kolege, s njima razmjenjivati iskustva, s njima odgledati reviju, biti na radionicama, ali i u neformalnim druženjima. U Milanu se dobro zna gdje je kome mjesto i moda se podastire onima kojima treba – kupcima, poznatima i medijima.
I sad zamislite, da se vratite kući i nitko vas ne pita ništa nego – jesi li zaražena?! Nikoga ne zanima ništa što ste vidjeli i doživjeli od toga jeste li bili u kontaktu sa sumnjivom ekipom koja vas je ‘zapljuvala’. A kad pogledate, u hotelu u kojem sam spavala u Milanu (šminkerski hotel u strogom centru grada) vidjela sam prizor koji me više zgrozio od bilo koje činjenice vezane za Coronu. Neću imenovati hotel, da gospođa čistačica ne dobije otkaz jer očito je to sistem kako se čiste sobe ali… evo što sam vidjela i doživjela. Dakle, klasičan scenarij- zaboravila sam sunčane naočale i vratila se u sobu prije izlaska. Dok sam čekala lift na trećem katu, vrata susjedne sobe su bila otvorena, a čistačica je radila svoj posao. Imala je na rukama kirurške rukavice- ulazila je i izlazila ih kupaonice noseći sredstva za čišćenje, pustila je vodu u wc školjku. Nije skinula rukavice, u njima je držala ručnik kojim je obrisala staklene čaše koje su stajale na komodi, pa komodu. Bacila je ručnik, pa onda cijelu posteljinu maknula s kreveta na pod i rukavicama počela zatezati plahtu. Tada mi je došao lift! Bila sam skamenjena od prizora kojeg sam vidjela. Ne trebam dodati da sam ušla u sobu, stavila oznaku ‘No make up my room’ i otišla u grad. Navečer sam sve dezinficirala i nakon toga to radila svake večeri (uz napomenu da dotična gospođa nije čistila moju sobu) pitajući se kako je moguće da se tako čiste sobe. Kad sam se vratila kući i slušala sve o Coroni, nekako sam bila totalno mirna glede virusa jer… Ako je samo s jednim rukavicama gospođa očistila sve sobe na katu, ušla je u 10 različitih osobnih priča šireći tako ‘obične’ viruse i bakterije koje krije svaka soba. Mislim da je jedna gljivica ili nešto slično, puno opasnije od Corone.
No, i to je život i cijena koju plaćamo kad smo u hotelu, od toga se ne može pobjeći. Ali možemo paziti! Baš kao i s Coronom koja je ovih dana zasjenila punu važnije elemente u našim životima- životnu radost, dnevne i mjesečne obaveze, želju za uspjehom, sam uspjeh… Zato, prekidam šutnju o modnim trendovima koje sam vidjela, ali i dizajnerima koji su me svojim radom zadivili. Od danas dijelim s vama svoje Milanske doživljaje i modne priče i želim da se čitamo! Otvorite Corona pivo i uživajte pritom! Onako je to pivo često službeno piće mnogih revija…
Alma Premerl Zoko, glavna urednica
Foto: Alma Premerl Zoko – Huawei P smart
