Mjesec listopad je internacionalni mjesec podizanja svijesti o karcinomu dojke, popularno nazvan ‘ružičasti mjesec’ koji se prvi put počeo obilježavati još 80-ih godina prošlog stoljeća u SAD kao NBCAM (National Breast Cancer Awareness Month). Njegov primarni cilj bilo je promoviranje screening mamografije u svrhu ranog otkrivanja karcinoma dojke. Tijekom vremena se pokret proširio i na druge zemlje, pa tako i RH, pa čim počne listopad, dominira prepoznatljiva ružičasta boja! Tijekom tog vremena provodi se nešto više humanitarnih akcija, edukacija, organizirana su prikupljanja sredstava za borbu protiv raka na razini opće populacije. Upravo tijekom listopada stižu i konkretne brojke o stanju oboljelih u našoj zemlji (razveselila nas je činjenica da je broj smrtnosti u opadanju). Budući da je bolest opasna i raširena, a mi ženski medij koji u fokus stavlja modu, da bi ona bila primjenjiva i konzumirana važno je da smo svi zdravi. Rano otkrivanje bilo kojih problema pola je puta u borbi s bolestima, pa danas donosimo kratki intervju sa simpatičnom liječnicom, spec.radioterapije i onkologije Zrinkom Rendić-Miočević, koja radi na Klinici za tumore KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu.
Doktorice, mjesec je listopad, mjesec kad sa svih strana dolaze apeli o važnosti samo pregleda dojki i radnog otkrivanja karcinoma! Godina ima 12 mjeseci, koliko je važna preventiva i nekog drugog mjeseca, a ne samo listopada?
Naravno da se preventivni pregledi provode tijekom cijele godine, bilo bi neizvedivo sve radiološke pretrage (UZV, MMG, MR) dojki provesti samo tijekom listopada. Sam pregled dojki se preporuča napraviti min.1 x mjesečno, a radiološku pretragu (najčešće UZV i/ili MMG), ovisno o dobi i rizičnim čimbenicima kod pojedine osobe, u prosjeku 1 x godišnje. No, u dijagnostici i terapiji karcinoma dojke svaki je mjesec jednako važan, te ne možemo reći da se u listopadu pregleda ili liječi više žena nego drugih mjeseci. Jednako kao što čuvamo prirodu svaki dan, a ne samo na Dan planeta Zemlje ili ne pokazujemo ljubav svojim majkama samo na Majčin dan.
Koji je najčešći pokazatelj pojave karcinoma dojke?
Najčešći simptom lokaliziranog karcinoma dojke je krvžica u dojci i/ili pazuhu, koja može (i često je) biti palpabilna (pipljiva pod prstima), ali i ne mora biti. Drugi česti simptomi su: promjena boje ili strukture kože na jednom dijelu ili čitavoj dojci, zadebljanje ili edem (otok) dijela dojke, uvlačenje bradavice, bol u dojci koja nije povezana sa menstrualnim ciklusom, iscjedak iz dojke (osim u doba laktacije), pojava čvora u pazuhu i/ili oko ključne kosti….
Kakva je statistika kod nas, koliko žena umre od ove bolesti u godini?
Godišnje u RH se karcinom dojke dijagnosticira kod preko 2500 osoba, od čega 98-99% čine žene. Incidencija (pojavnost) je iz godine u godinu u blagom, ali kontinuranom porastu (2014. godine 2668 novoboljelih, 2017. godine 2808 novooboljelih) zbog čega je nužno poraditi na primarnoj prevenciji (usvajanju zdravih životnih navika i eliminaciji onih koje su se pokazale kao rizični čimbenici za razvoj karcinoma dojke i drugih malignih bolesti), dok je mortalitet (smrtnost) u padu (2014. godine 1071 umrlih, 2017.godine 653 umrlih, a 2019.godine 752 umrlih bolesnica/ka) što je posljedica napretka u dijagnostici i liječenju raka dojke.
Što je presudno u borbi s karcinomom dojke?
Rano otkrivanje dok je bolest izlječiva u visokom postotku.
Kad je o karcinomima riječ mnogi pacijenti traže i alternativna rješenja. Kakvo je vaše mišljenje o tome i postoji li nešto što biste preporučili kao dodatak medicinskim terapijama?
Odgovor na ovo pitanje mogao bi biti poprilično opsežan, budući da se danas bolesnicima nudi ogroman broj alternativnih lijekova/preparata i metoda liječenja. Većina ih je nažalost potpuno neučinkovita, jer bi u suprotnom bile već dio standardnog tretmana.
Budući da u modernoj medicini sve odluke temeljimo na dokazima (tzv.evidence-based medicine) proizašlim iz randomiziranih kliničkih studija, a za brojne alternativne preparate takve studije nisu provedene, već postoje samo sporadična iskustva, takve alternativne metode nije moguće preporučiti bolesniku kao nešto za što postoji dokaz da bi im moglo u bilo kojem smislu pomoći. Postoje i alternativna rješenja koja su više ispitana i pokazala su se dobra i preporučljiva kao eventualna dopuna klasičnom liječenju. No, standardno onkološko liječenje ukoliko je indicirano od strane onkologa nikako ne preporučam preskočiti, odbiti ili zamijeniti samo alternativom. Koliko god sistemsko onkološko liječenje (kemoterapija, imunoterapija, hormonska terapija…) i radioterapija (zračenje) bolesnicama zvučali odbojno i agresivno, u brojnim je kliničkim studijama dokazano da su to najučinkovitije metode (uz kirurški zahvat) u liječenju karcinoma dojke i prevenciji recidiva te bolesti.
Prirodno je i razumljivo da će bolesnice, koje su u najvećem broju laici za medicinu, a osobito onkologiju posegnuti za pripravcima koji se reklamiraju kao “čudotvorni” i bez nuspojava, što je puno privlačnije od npr.klasične kemoterapije. No, da je zaista tako, ne bismo li mi onkolozi prihvatili takvo super učinkovito liječenje bez nuspojava, umjesto da dajemo klasičnu kemoterapiju koju jedan dio bolesnica izrazito teško podnese, a ponekad se mora i prekinuti liječenje zbog nuspojava i nepodnošenja?!
Često postoji i razmišljanje: “ma sigurno ne može škoditi”, što je za određene preparate zaista točno, no postoje i alternativni pripravci koji itekako mogu naškoditi pacijentu (a ne samo njegovom novčaniku), ili interferirati sa standardnom terapijom, dovodeći u pitanje konačnu učinkovitost iste. Stoga preporučam da se bolesnice konzultiraju sa svojim onkologom glede eventualnih alternativnih pripravaka kao dopunu standardnom onkološkom liječenju. Također preporučam stranicu https://dokaziumedicini.hr/ gdje se mogu naći podaci o (ne)učinkovitosti brojnih alternativnih pripravaka dostupnih na tržištu.
Foto: Nikola Zoko
