Kad je stigla pozivnica za putovanje u Petrič, nismo dvojili ni trenutka. Spakirali smo kofere i jednostavno krenuli! Grad se nalazi na jugozapadnom dijelu Bugarske, na granici s Grčkom i Sjevernom Makedonijom, a svjetski je poznat kao mjesto u kojem je živjela (i umrla) Baba Vanga, pravim imenom Vangelija Gušterova. Rođena je 1911. godine u Strumici, a najveći dio života provela je u Bugarskoj. Slavu je stekla kao slijepa vidovnjakinja koja je oslijepila kao djevojčica u dobi od 12 godina. Da ima poseban dar, predvidjeti i pokazati put u rješavanju problema prepoznala je nakon udaje za Dimitra Gušterova s kojim je živjela gotovo 50 godina. Ljudi su je posjećivali u kući u kojoj je živjela tražeći savjet, utjehu i odgovore na osobna pitanja. Umrla je 1996. godine, no zanimanje za njezin život nije prestalo. Zanimljiv je podatak da oko 12 000 ljudi svake godine posjećuje kuću u kojoj je živjela i kao i njezin duhovni centar nekoliko kilometara od centra, u naselju Rupite. Mi smo boravili u Petriču početkom listopada, tijekom vikenda u kojem se obilježavao Vangin rođendan (3.10.) pokušavajući upoznati i doživjeti sve ono što je Vangu činilo toliko posebnom.
Priču o Vangi počeli smo ulaskom u kuću u kojoj je živjela sa svojim suprugom Dimitrom Gušterov. Nalazi se u centru grada s prekrasnom zelenom okućnicom koju krasi drveće i cvijeće koje je i sama zasadila. Danas je cijela kuća dio muzeja grada Petricha i mjesto gdje je najbolje početi priču o Vangi.
Danas se u kući čuvaju autentični dijelovi interijera i osobni predmeti koji posjetiteljima omogućuju pogled u njezin privatni svijet. Prema podacima Povijesnog muzeja u Petriču, muzejska zbirka uključuje i više od 1600 dokumenata i predmeta povezanih s Vangom. Upravo takvi detalji daju ovom mjestu drugačiju dimenziju i kao turist- uzmite dovoljno vremena da doživite energiju ove prekrasne kuće. U miru i tišini, obilazeći kuću vrlo lako ćete doživjeti ono što smo i sami – kao da je priča o Vanginom životu samo na trenutak stala i dok ulazite iz sobe u sobu lako je zamisliti da će u iste prostorije ušetati i sama Vanga.
„Ostavila je sve svoje osobne predmete, darove koje je dobivala od ljudi i obiteljski dom kako bi kuća nakon njezine smrti postala muzej”, pojasnila je kustosica dodajući kako je odluku donijela 1984. godine te oporukom ostavila svoju kuću, osobne stvari i darove koje je tijekom života primala gradu Petriču i bugarskoj državi, uz namjeru da se nakon njezine smrti ondje otvori muzej.
Od 1966. godine njezin rad dobiva službeni okvir
Vanga nije bila poznata samo u krugu ljudi koji su privatno tražili njezinu pomoć. Njezin je rad s vremenom dobio i službeno institucionalno priznanje. Prema Marijinim riječima, 1966. godina bila je važna prekretnica za Vangu jer je tada njezina djelatnost dobila službeni okvir uz uključivanje u rad povezan s Bugarskom akademijom znanosti. Taj podatak pokazuje da je zanimanje za Vangu tijekom njezina života preraslo granice privatnih posjeta i usmenih svjedočanstava. Njezin je rad postao predmet interesa i institucija, u razdoblju kada su ljudi iz različitih društvenih slojeva tražili njezin savjet.
Nakon suprugove smrti pronašla je mir u Rupitama
Iako je kuća u Petriču bila njezin glavni dom, posljednje razdoblje Vangina života obilježilo je drugo mjesto – Rupite, područje udaljeno približno deset kilometara od Petriča. Prema riječima Marije Tamanove, nakon smrti supruga Dimitra Vanga se sve češće povlačila u Rupite, gdje je pronašla mir koji joj je bio potreban. Ondje je počela primati posjetitelje, a mjesto je s vremenom postalo najprepoznatljiviji prostor povezan s njezinim duhovnim djelovanjem. Od 1980. godine, imala je vozača koji ju je svakodnevno prevozio iz Petriča u Rupite. Ondje je provodila dan primajući ljude, a potom se vraćala u obiteljsku kuću.
I tako smo i mi otišli u Rupite. Dok smo hodali šetnicom koja je vodila prema Vanginom duhovnom centru, prošli smo pokraj nove turističke atrakcije Petriča – arheološkog nalazišta Heraclea Sintica dio antičkog grada koji je cvjetao u rimskom razdoblju. Danas se ondje još uvijek istražuju ostaci rimskog foruma, ulice i monumentalne građevine, koji svjedoče o važnosti ovog nekadašnjeg urbanog središta u dolini rijeke Strumice.
Impozantna priča lokaliteta kojeg na tren prekida vrela voda – termalni izvori, područje povezano s ugašenim vulkanom Kožuh koji spaja Heraclea Sinticu i Vangin memorijalni kompleks. I termalni izvor, koji je predvidjela Vanga (kao i “grad ispod zemlje, kako je za svog života opisala tada neistraženo arheološko nalazište) je poseban doživljaj. Na izvoru je temperatura vode oko 75 stupnjeva Celzija, a “rupe” u koje je moguće sjesti ili leći najčešće su s temperaturom od 50-ak. Boravak u ljekovitoj vodi je ugodan i kad je vani toplo, iako Rupite za kupanje lokalci koriste kad je zima i hladno.
Crkva svete Petke – posljednji veliki projekt njezina života
U Rupitama, u memorijalnom centru Vange osjećaj je drugačiji od onoga što smo doživjeli u njezinoj kući. Ovdje se nalazi crkva svete Petke Bugarske, koju je Vanga financijski poduprla. Hram je svečano otvoren 14. listopada 1994. godine, a podignut je u neposrednoj blizini mjesta, male kuće, na kojem je živjela tijekom posljednjih godina. Kako je ispričala Marija Tamanova, izgradnja crkve bila je jedan od najvažnijih projekata Vangina kraja života. Crkvu je oslikao bugarski umjetnik Svetlin Rusev, poznat po specifičnom likovnom pristupu. Hram nije samo arhitektonska znamenitost. On je dio kompleksa koji se razvio oko Vangine ostavštine i danas predstavlja mjesto molitve, sjećanja i posjeta ljudi koji u njezinu životu vide poseban duhovni značaj. Kad ste u crkvi, zapalite svakako svijeću, te s desne strane obiđite grob na kojem jednostavno piše Vanga. I za ovaj memorijalni centar trebate vrijeme.
Nakon obilaska hrama šetnica će vas odvesti do galerije u kojoj su fotografije koje prate Vangin život od mladosti, pa sve do fotografija njezine sahrane. Dok promatrate njezine slike iz mladosti, s različitih proslava gdje se vidi da je voljela glazbu, ples (i bugarsku rakiju), ali i fotografije sa samog kraja njenog života lako je zaključiti kako je živjela punim plućima, jako voljela ljude i oni su voljeli nju. Umrla je 1996. godine, samo dva dana nakon što je u bolnici izgovorila svoje posljednje riječi kako su je problemi svijeta umorili i da je vrijeme da ode.
Vanga je fizički napustila svoj omiljen Petrič, ali njezina veza s Bugarskom nikad nije prekinuta. Iako je nema, fenomen Baba Vanga jedan je od turističkih proizvoda ovog grada, razlog zašto boraviti u Petriču je i osjetiti dio njezina života. Nevjerojatan je doživljaj ako mu se posvetite, uzmete vrijeme, sjednete na neki od eksponata u kući ili u memorijalnom centru promatrajući ljude iz cijelog svijeta. One koje fenomen Vanga godinama privlači, koji kako smo i sami vidjeli, stoje ispod njenog kipa i mole, ulaze u njezinu kuću, sjede na njezinoj klupi čekajući neki znak, neki odgovor, neki smjer…
Tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko