Svake godine, 20. studenog obilježava se svjetski dan djeteta. Riječ je o UNICEF-ovom globalnom danu kojim se obilježava usvajanje Konvencije o pravima djeteta 1959. godine, kao i Konvenciju o pravima djeteta (UNCRC) 1989. godine. Budući da se iz ove konvencije danas kreiraju mnogi zakoni koji naglašavaju da su prava djeteta zapravo ljudska prava, otkrivamo tko je bio glavni inicijator izglasavanja ove Konvencije.
Kako je sve počelo?
Konvencija UN-a o pravima djeteta temelji se na Deklaraciji o pravima djeteta, koju je sastavio osnivač organizacije Save the Children Eglantyne Jebb. Godine 1919., kada je Eglantyne osnovala Save the Children, njezino uvjerenje da djeca imaju pravo na hranu, zdravstvenu skrb, obrazovanje i zaštitu od izrabljivanja nije bilo uvriježeno- naznačeno je na UNICEF-ovim stanicama. Deklaracija o pravima djeteta tada je ustvrdila je da djeca imaju pravo na hranu, zdravstvenu skrb, obrazovanje i zaštitu od iskorištavanja. Deklaracija je poduzela hrabar korak potvrđivanja ovih prava za svu djecu i postavila dužnost međunarodne zajednice da dječja prava stavi u prvi plan planiranja. Jebbovu Deklaraciju o pravima djeteta usvojila je Liga naroda 1924. godine.
Konvenciju UN-a o pravima djeteta potpisale su 194 zemlje
Sve zemlje koje potpišu Konvenciju UN-a o pravima djeteta obvezuju međunarodno pravo osigurati njezinu provedbu. To nadzire Odbor za prava djeteta. Konvencija UN-a o pravima djeteta također je jedini međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji nevladinim organizacijama (NVO), kao što je Save the Children, daje izravnu ulogu u nadziranju njegove provedbe, prema članku 45a.
Sva djeca imaju prava koja su specifična za njih kao djecu, sadržana u UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta. Ta se prava moraju poštivati, štititi i ispunjavati čak i u vrijeme krize.
Izvor: Unicef
Foto: Pexels
