U dolinu Neretve u tijeku je berba mandarina koja je odavno postala jedan od najjačih turističkih aduta u postsezoni ovog kraja. Plantaže pune berača, ali i turista čiji smijeh i veselje odjekuje dolinom dok se vrećice pune plodovima, a kad je berba završila kreće se u novo istraživanje destinacije. Metković – kao središnja točka ovog kraja zapravo je urbani grad u kojem se može provesti divan vikend što smo učinili iako je prognoza za taj vikend bila loša. U najavi su bila tri kišna dana, ali kako smo vikend oslobodili, odlučili smo riskirati. I dobro da jesmo – u dolini Neretve na žalost nije kiša padala punih šest mjeseci pa ni onda kad smo mi boravili na njenim obalama. Nevjerojatno – ali za nas odlično
Mandarine, lađe i čarolija neretvanskih rukavaca
Kako bi priča o nezaboravnom vikendu na Neretvi počela na pravi način prvo treba krenuti u berbu mandarina. Dok se krećete plantažama postaje jasno zašto je neretvanska jesen jedan od prepoznatljivih turističkih doživljaja južne Hrvatske. Iza svakog ploda stoje rad, iskustvo i generacije koje su naučile živjeti s rijekom, njezinim vodostajem i zemljom koja ih hrani.
„Berba mandarina naš je najveći adut u posezoni koja je, kako vidite, živahna i koja svake godine privlači sve veći broj domaćih i stranih turista“, kaže Magdalena Medar Ujdur, direktorica Turističke zajednice Grada Metkovića, pokazujući kako se brzo i lako beru mandarine. Potrebno je plod povući u suprotnom smjeru od rasta ili ga lagano zavrtjeti. Na taj se način vrećica brzo puni i u plantažu ulazi druga grupa turističkih berača. Zato smo krenuli dalje…
Posebnu dimenziju izletu daje foto-safari, turistički doživljaj koji je još 1996. osmislio Pavo Jerković, vlasnik Ville Neretva. Ukrcavanje u tradicionalnu neretvansku lađu znači i ulazak u drukčiji svijet. Dok se uska drvena lađa probija kroz kanale i rukavce, uz visoku trsku i močvarno raslinje, gradska svakodnevica ostaje daleko iza nas. Voda, tišina i ptice koje iznenada presijecaju kadar stvaraju prizore zbog kojih posežemo za fotoaparatom, ali i trenutke u kojima ga jednostavno poželimo odložiti.
S grane u staklenku i dalje od nje
Na Neretvi mandarina ne završava svoj put kada siđe sa stabla. Gulimo je, dijelimo, kušamo, a njezin miris gotovo trenutačno ispuni prostor. Dio uroda odlazi na tržnice i u naše kuhinje, dok se drugi pretvara u proizvode koji čuvaju okus doline i izvan sezone. Jedna od adresa na kojoj se prati taj put voća jest GUUC, brend prirodnih sokova čija proizvodnja u vrijeme berbe radi punim intenzitetom. Netom ubrani plodovi, među kojima su mandarine i nar, pretvaraju se u sokove koji potom pronalaze put do hotela i restorana diljem Hrvatske. Kad ih vidite na nekoj od adresa na kojoj boravite, svakako ih kušajte.
Metković: grad koji živi uz rijeku
Neretva je mnogo više od kulise. Ona je razlog zbog kojeg je Metković nastao, rastao i oblikovao svoj identitet. Smješten uz donji tok rijeke, nedaleko od njezina ušća u more, grad na prvi pogled djeluje mirno, no dovoljno je prošetati središtem da otkrijemo njegovu živu svakodnevicu. Trgovine, škole, kulturne ustanove, sportski život, kafići i restorani daju mu prepoznatljiv urbani ritam. Metković nije tek usputna postaja na putu prema moru, nego grad u kojem se svakodnevica odvija tijekom cijele godine. A njegova je posebnost u tome što priroda nikada nije daleko. Dovoljno je nekoliko minuta da se iz gradske vreve nađemo uz rijeku, u zelenilu ili pred prizorom koji nas podsjeća koliko je ovaj kraj drukčiji od tipičnih turističkih odredišta.
Neretva je ovdje i gospodarska žila kucavica i povijesna prometnica, ali i stalna prisutnost u lokalnom identitetu. Upravo taj spoj urbanog života i prirodnog okruženja posljednjih godina privlači i mlade obitelji koje traže više prostora, mirniji ritam i blizinu prirode, bez odricanja od gradskih sadržaja.
Želite li bolje razumjeti prirodno bogatstvo ovog kraja, vrijedi posjetiti Prirodoslovni muzej Metković, smješten u središtu grada, u obnovljenoj zgradi nekadašnje duhanske stanice Vaga. Muzej predstavlja raznolikost biljnog i životinjskog svijeta delte Neretve, a posebno mjesto u postavu pripada pticama, po kojima je ovo područje poznato među ljubiteljima prirode. Kroz različita staništa, od močvara i tršćaka do kanala, riječnih tokova i šumskih područja, otkrivamo koliko je osjetljiv i bogat ekosustav koji nas okružuje. Što nas je posebno oduševilo? Na središnjem dijelu muzeja nalazi se terminal s odlascima i dolascima poput onog koji se nalazi na aerodromu, a umjesto “metalnih ptica” na terminalu su odlasci i dolasci ptica kojima je dolina rijeke Neretve stanište. Posjet muzeju zato je odličan uvod u foto-safari, ali i samostalna priča za sve koji žele razumjeti što se krije iza ljepote neretvanskog krajolika.
Gradski stol s okusom svijeta
Nakon prirode i istraživanja, vrijeme je za još jedan važan dio putovanja – gastronomiju. Metković nas je ugodno iznenadio raznolikošću ugostiteljske scene, koja pokazuje da grad ne živi samo od tradicionalnih neretvanskih specijaliteta. Uz okuse duboko ukorijenjene u lokalnu tradiciju, ovdje postoje i mjesta koja prate suvremene gastronomske navike. U pivnici Brewville na svoje dolaze ljubitelji craft piva i dobrih burgera. Piva proizvedena u istoimenoj pivovari pričaju priču o lokalnoj sceni, dok su burgeri (po cijeni od 6 ili 8 eura) jedni su od boljih burgera koje smo kušali u Hrvatskoj. Drukčiji gastronomski doživljaj (gdje je hit crni rižot) nudi restoran Milano, u kojem talijanska kuhinja dolazi do izražaja kroz poznate okuse i tradicionalne načine pripreme. Rižoto i pizza ovdje su dobar izbor za sve koji vole jednostavnu, prepoznatljivu kuhinju u kojoj je naglasak na užitku za stolom.
No, ako želimo upoznati Metković i njegovu okolicu kroz tanjur, rijeku ne možemo zaobići. Jegulja, žabe, riječna riba, povrće iz plodnih vrtova i agrumi dio su kulinarske tradicije koja se prenosi generacijama. Upravo u tim jelima osjeća se povezanost stanovnika s krajolikom u kojem žive. Među adresama na kojima vrijedi potražiti tradicionalne okuse ističe se Villa Neretva, poznata po neretvanskom brudetu od jegulja i žaba s palentom, kao i restoran Đuđa i Mate u obližnjem Vidu. Takva jela nisu samo gastronomska preporuka nego i dio lokalne priče: podsjetnik na vrijeme kada se kuhinja oblikovala prema onome što su rijeka, vrtovi i godišnja doba mogli ponuditi. Budite otvoreni za kušanje novog!
Vid: putovanje u antičku Naronu
Samo nekoliko kilometara od središta Metkovića nalazi se Vid, mjesto u kojem povijest nije potrebno posebno tražiti. Dovoljno je pogledati oko sebe. Ovdje se nekada nalazila Narona, važan rimski grad čiji ostaci svjedoče o životu na ovom prostoru prije više od dvije tisuće godina. Središnje mjesto u toj priči pripada Arheološkom muzeju Narona, jedinstvenom muzeju izgrađenom na samom arheološkom nalazištu, na prostoru nekadašnjeg Augusteuma, hrama posvećenog caru Augustu. Upravo je taj koncept, u kojem se baština čuva i predstavlja na mjestu na kojem je pronađena, ono što posjet čini posebnim. Ne promatramo samo predmete iz prošlosti nego stojimo ondje gdje se odvijao dio života antičkog grada o kojem suvremena povijest priča. No Vid ne završava na muzejskim vratima. Kamene kuće, antički ulomci ugrađeni u zidove, ostaci bedema i tragovi nekadašnjeg života stvaraju dojam mjesta u kojem prošlost još uvijek živi u svakodnevici. Nakon muzeja vrijedi se uputiti prema najvišoj točki naselja i župnoj crkvi Gospe Snježne. Ispred nje nalazi se monumentalni spomenik knezu Domagoju i njegovim strijelcima, posvećen hrvatskoj pomorskoj tradiciji ranoga srednjeg vijeka.
Još jedan pogled u prošlost donosi Etno kuća Ilić, u kojoj predmeti nekadašnje svakodnevice pričaju o životu, radu, obitelji i vještinama koje su se nekad podrazumijevale, a danas ih upoznajemo kao dio vrijedne baštine. Vlasnik zbirke Jure Ilić jedan je od najistaknutijih kolekcionara preslica u Hrvatskoj, s gotovo 400 primjeraka, od kojih je više od polovice izloženo u etno kući. Za razliku od brojnih etno kuća koje smo do sada obišli, gdje ljudi trpaju što treba i ne treba, ova etno kuća je pravi primjer kolekcionarstva uklopljenog u suvremeni interijer. Za obilazak kuće uzmite dovoljno vremena, jer Jure je zabavna hodajuća enciklopedija koja se otvara pred izložbenim primjercima koje vidite.ž
Za stolom u Vidu: okusi koji pripadaju Neretvi
Nakon povijesne šetnje prirodno dolazi vrijeme za stol. U restoranu Đuđa i Mate tradicija se njeguje desetljećima, a jelovnik donosi okuse po kojima je neretvanski kraj poznat. Među specijalitetima posebno se izdvaja jegulja na žaru. Njezino karakteristično, puno meso i priprema koja naglašava prirodan okus namirnice čine je jelom koje vrijedi kušati upravo ovdje. Na stolu se mogu naći i jegulja na brudet, različiti specijaliteti od žaba te kruh ispod peke, koji se svakodnevno peče u krušnoj peći.
Suvenir koji miriše na mandarine
S putovanja se najčešće vraćamo s fotografijama, ponekim predmetom i željom da barem dio doživljaja potraje još malo. U Metkoviću i njegovoj okolici suvenir može biti mnogo osobniji: okus koji ćemo otvoriti kod kuće, dugo nakon što smo napustili dolinu. Upravo takve proizvode stvara Branka Pratežina, čiji je projekt OPG Dvi ribe, dva kumpira posvećen lokalnim namirnicama i kreativnoj preradi tradicionalnih okusa.
Njezini arancini, odnosno ušećerene korice mandarine, jednostavan su, ali efektan primjer kako se poznat sastojak može pretvoriti u slatki zalogaj s jasnim lokalnim potpisom, pa smo uz slatke korice kući ponijeli i njezin recept.
I tako… Nakon nekoliko dana provedenih u dolini postaje jasno da je berba mandarina tek početak priče. Neretva se otkriva na mnogo načina: iz tradicionalne lađe koja tiho prolazi rukavcima, kroz susret s rimskom poviješću u Vidu, u muzejskim pričama o pticama i močvarama, za stolom na kojem se poslužuju jela s okusom rijeke i u slatkom mirisu mandarina koji nas prati i nakon povratka kući. Metković i njegova okolica idealni su za jesenski bijeg i zbog blage klime, ljubaznih domaćina i doživljaja koji vas vraća u svakodnevicu s onim osjećajem da je vikend trajao dulje od tri dana.
tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko
Pročitajte više priča o našim putovanjima