Na metalnim vratima Staklarne Rogaška, koja će iduće godine slaviti 100 godina postojanja i uz čije smo kristalne čaše odrasli, dočekala nas je Valerija Kovač, stručni voditelj kroz proizvodni proces Staklarne Rogaška pokazujući da odložimo mobitel i odjenemo zaštitnu odjeću. Takva je procedura, objašnjava- kroz tvornicu će nas provesti, ali bez fotografiranja. Šteta- pomislih, ali vrlo brzo shvatih da njezin ozbiljan pogled znači i to da poštujemo pravila.
A onda smo zakoračili u tvornicu, pred vremensku lentu čija nas priča o staklu vratila daleko u prošlost.
Priča o Staklarni Rogaška počinje puno prije 1927. godine
Iako je Staklarna Rogaška počela raditi 1927. godine, povijest staklarstva na ovom području puno je starija. Valerija nas vraća u 1665. godinu, kada se na području Rogaške Slatine počinju pojavljivati prve staklarske radionice. Upravo je zato 1665. godina važan dio identiteta Rogaške i nalazi se i u logotipu Staklarne Rogaška. Sama tvornica u početku je zapošljavala oko 250 radnika. Danas ih je oko 500, dok je najveći broj zaposlenih imala prije tridesetak godina – čak oko 2000.
Brojke se mijenjaju, tehnologija napreduje, tržište se mijenja, ali jedna cijela proizvodnja Staklarne Rogaška namijenjena je izvozu. I upravo jedna stvar ostaje ista – znanje potrebno za izradu kvalitetnog kristala.
Kristal iz Rogaške Slatine putuje u cijeli svijet
Gotovo cijela proizvodnja Staklarne Rogaška namijenjena je izvozu. I upravo je to jedan od detalja koji nas je tijekom obilaska najviše iznenadio. Jer moguće je da ste nekada imali u rukama čašu proizvedenu upravo ovdje, a da to niste ni znali. Staklarna, naime, proizvodi za brojne svjetske brendove. Među njima su Villeroy & Boch, St. Louis, Bohemia i drugi poznati proizvođači. Dio proizvoda tako ne nosi ime Rogaške, iako je nastao upravo u ovoj tvornici. Pod vlastitim imenom tvornica prodaje svoj brend – Rogaška Crystal.
Staklarna je posljednjih jedanaest godina u vlasništvu finske kompanije Fiskars, u čijem je portfelju i poznati Waterford pa je lako zaključiti kako se priča iz male slovenske Rogaške Slatine proteže sve do velikih svjetskih tržišta.
Sve počinje pijeskom, staklenim kršem i temperaturom od 1430 stupnjeva
Prije nego što smo stigli do peći, Valerija nam je objasnila od čega se kristal zapravo radi. Osnovu čini kvarcni pijesak, kojem se dodaju različiti kemijski sastojci. Oni imaju važnu ulogu u postizanju čistoće i karakterističnih svojstava kristala. Jer kristal nije samo lijep. On mora pravilno lomiti svjetlost i imati prepoznatljiv sjaj, a za njegovu kvalitetu zaslužan je i zvuk – onaj gotovo glazbeni ton koji čujemo kada se dvije kristalne čaše dodirnu. Dok nam je tako pričala stigli smo do mjesta gdje se nalazilo razbijeno staklo. Hrpa je nalikovala smeću, ali zapravo je sve samo ne smeće. Razbijeni komadi vraćaju se u proizvodni proces, a Valerija pojašnjava kako 40 posto materijala može činiti reciklirano staklo, dok ostatak čine kvarcni pijesak i ostali sastojci. Staklo se ponovno topi i dobiva novu priliku.
Peć koja radi bez prestanka
U središtu proizvodnje nalazi se peć koja radi neprekidno. Dan i noć, 24 sata dnevno. Temperatura doseže oko 1430 stupnjeva Celzijevih, a dnevno se proizvede približno 11 do 12 tona stakla. Stajati nekoliko metara od takve temperature iskustvo je samo po sebi. U jednom trenutku gledate užarenu masu, a već nekoliko sekundi poslije pred vama je oblik koji počinje nalikovati čaši. Na ovom je mjestu proizvodnja ručna, dakle svaki je komad unikat, a preciznost svakog majstora omogućuje da se čaše kompletiraju u setove,
Jedna grupa radnika – jedan dizajn
U Staklarni Rogaška proizvodnja je organizirana tako da jedna grupa radnika radi jedan dizajn. Prvi radnik uzima užareno staklo iz peći. Drugi izrađuje predoblik. Nakon toga majstor puše staklo u kalup i daje mu konačnu formu. Sve se događa brzo i precizno. Staklo ne možete zaustaviti i reći mu da pričeka dok razmislite što ćete napraviti. Materijal se mijenja iz sekunde u sekundu, a majstor mora znati kada je pravi trenutak za svaki pokret.
Od užarene mase do čaše za šampanjac
Tijekom našeg obilaska posebno nam je pažnju privukla izrada čaša za šampanjac. Nakon što se oblikuje osnovni dio čaše, slijedi izrada nogice. Staklo se dodaje, oblikuje i spaja s ostatkom predmeta. Nama, koji sve to gledamo sa strane, proces izgleda gotovo nevjerojatno jednostavno. No iza svakog takvog pokreta stoje godine iskustva. Majstor mora znati koliko materijala uzeti, kada ga dodati i kako ga oblikovati. Čaša na kraju djeluje nježno i gotovo krhko, ali put do njezina nastanka nimalo nije jednostavan.
Zašto se kristalne čaše hlade satima?
Nakon oblikovanja čaša nije gotova. Mora se hladiti – i to polako. Razlog su unutarnje napetosti koje nastaju u staklu. Kada bi se proizvod prebrzo ohladio, mogao bi puknuti. Za kristalne čaše hlađenje traje otprilike pet do šest sati. Kod većih predmeta proces može trajati cijeli dan ili čak dulje. Tek nakon toga proizvod može krenuti prema završnoj obradi – rezanju, brušenju, poliranju, dekoriranju i kontroli kvalitete.
U Rogaškoj i dalje odlučuju ljudske ruke
Iako je tehnologija danas važan dio proizvodnje, ručni rad nije nestao. U tvornici postoje automatizirani procesi i roboti koji obavljaju određene zadatke, no kod složenijih proizvoda iskustvo majstora i dalje je nezamjenjivo.
„Čovjek osjeti materijal, prepoznaje njegovu reakciju i zna kada treba reagirati. To je znanje koje se ne može naučiti preko noći“- kaže Valerija
Najveći izazov nije tehnologija, nego – tko će nastaviti ovaj zanat?
Tijekom obilaska nameće se još jedno važno pitanje – tko će za deset ili dvadeset godina izrađivati ovaj kristal? U Rogaškoj Slatini postoji staklarska škola, ali učenika nema dovoljno. Godišnje ih se upiše tek nekoliko, iako postoji potreba za većim brojem mladih koji bi se željeli školovati za ovaj zanat. Zanimljivo je da sve više učenika dolazi i iz Hrvatske, a zainteresirani mogu dobiti i kadrovsku stipendiju te nakon školovanja započeti rad u tvornici. No majstor staklar ne postaje se u nekoliko mjeseci. Za to su potrebne godine rada, prakse i prenošenja znanja s iskusnijih radnika na nove generacije.
Od Rogaške Slatine do Times Squarea
Možda najbolji dokaz koliko je proizvodnja Staklarne Rogaška važna na svjetskoj sceni jest činjenica da tvornica proizvodi i za Waterford. Kristalni elementi slavne novogodišnje kugle koja se svake godine spušta na Times Squareu u New Yorku nastaju upravo u Rogaškoj. Zamislite tu udaljenost. S jedne strane mala Rogaška Slatina, s druge jedna od najpoznatijih svjetskih lokacija. A između njih – kristal koji je prošao kroz ruke ljudi koji su svoj zanat učili godinama.
Neke stvari u tvornici ipak moraju ostati tajna
Tijekom obilaska brzo smo shvatili zašto fotografiranje nije dopušteno. Staklarna radi za velike međunarodne brendove, a pojedini proizvodi i dizajni zaštićeni su ugovorima o povjerljivosti. Zato neke detalje ne smijemo fotografirati, a o pojedinim projektima ne može se javno govoriti.
Ipak, jedan pogled na oznaku „Made in Slovenia“ dovoljan je da shvatite koliko je velik dio svjetske priče skriven upravo iza vrata ove tvornice.
Stotinu godina Staklarne Rogaška nije samo obljetnica
Kada Staklarna Rogaška iduće godine obilježi 100 godina rada, neće se slaviti samo postojanje jedne tvornice. Slavit će se znanje.Zanat i ljudi. I tradicija koja seže puno dalje od 1927. godine. Od prvih staklarskih radionica koje se spominju još 1665., preko osnivanja tvornice, tisuća radnika koji su kroz desetljeća prošli njezinim pogonima, pa sve do današnje proizvodnje koja gotovo u cijelosti odlazi na svjetsko tržište. I zato će možda sljedeći put, kada uzmete kristalnu čašu u ruke, pogled na nju biti malo drugačiji, a kad dođete u Rogašku Slatinu, svakako zavirite u tvornički dućan ove tvornice i još bolje u outlet. U prvoj trgovini nalazi se Hall of Fame u kojem Rogaška Crystal predstavlja posebnu zbirku vrhunskih kristalnih ostvarenja koja pokazuju snagu tradicije, znanja i ručnog rada. Zanimljiv je podatak kako se kristal Rogaške koristio i kao protokolarni dar, pa su ga slovenske institucije poklanjale najvišim državnim dužnosnicima. Kristalne proizvode s potpisom Staklarne Rogaška tako su primili kraljica Elizabeta II., papa Ivan Pavao II., norveški kralj Harald V., Bill Clinton, Michael Schumacher, Valentino Rossi, Luka Dončić, Goran Dragić, Tina Maze. Nama je bilo posebno zanimljivo da se po nacrtu Ivice Propadala ovdje radi i Porin.
Foto: Nikola Zoko