Znate li zašto domaći i strani gosti posljednjih godina sve češće otkrivaju Ston? I mi smo, priznajemo, godinama mislili kako je riječ o gradiću u kojem se stane na sat vremena, prošeće do zidina, pojede koja kamenica i nastavi dalje prema Dubrovniku ili Pelješcu. No već nakon prvih koraka njegovim kamenim ulicama postalo nam je jasno kako Ston ima puno više za pokazati! Ston se nalazi na samom ulazu na poluotok Pelješac, između Dubrovnika i Korčule. Odlučite li ga istražiti vrlo brzo ćete shvatiti kako se na ovom mjestu isprepliću povijest, gastronomija i mediteranski način života. S jedne strane pogled puca na more i Malostonski zaljev, s druge se iznad grada uzdižu monumentalne zidine, dok iz konoba dopire miris svježe pripremljenih rižota, buzare i domaćeg kruha. Upravo je to najveća vrijednost Stona. Nije riječ o destinaciji koju ćete “odraditi”. Ovo je mjesto koje treba doživjeti – polako, bez žurbe, uz čašu pelješkog vina i razgovor s ljudima koji će vam ispričati priče kakve nećete pronaći ni u jednom turističkom vodiču.
Popnite se na europski “Kineski zid”
Prvo što privlači pogled svakog posjetitelja svakako su Stonske zidine. Izgrađene nakon što je Dubrovačka Republika 1333. godine preuzela Ston i Pelješac, stoljećima su štitile najveće bogatstvo ovoga kraja – sol. Danas se protežu u dužini od oko 5,5 kilometara i povezuju Ston s Malim Stonom, zbog čega ih mnogi nazivaju europskim Kineskim zidom. No tek kada krenete kamenim stepenicama prema vrhu, shvatite koliko je ovaj fortifikacijski sustav zapravo impresivan. Za obilazak otvorenog dijela potrebno je između sat i pol i dva sata. Put vodi preko srednjovjekovnih kula, obrambenih zidova i vidikovaca s kojih se pruža jedan od najljepših pogleda na jug Hrvatske. S jedne strane vidi se Solana Ston, s druge Malostonski zaljev, a iza njega pelješki vinogradi. Nije teško razumjeti zašto na zidinama ljudi zastanu, dive se i ovjekovječe viđeno fotografijama koje ostaju uspomena na posjet ovog mjesta. Uostalom, kako bismo vam mogli ispričati ovu priču da nemamo i fotografije doživljaja kojeg vam želimo prenijeti.
Priča o “bijelom zlatu” koja traje stoljećima
Kad se spustite sa zidina, put gotovo prirodno vodi prema Solani Ston. Tek kada uđete među bazene za isparavanje mora, postane jasno zašto je sol nekada vrijedila poput zlata. Upravo zahvaljujući njoj Dubrovačka Republika ostvarivala je velik dio svojih prihoda, a cijeli obrambeni sustav grada izgrađen je kako bi štitio ovo vrijedno bogatstvo. Najzanimljivije je što se sol ovdje i danas proizvodi gotovo na isti način kao prije nekoliko tisuća godina. Glavnu riječ i dalje vode sunce, more i vjetar, dok se završni dio procesa obavlja ručno. Za obilazak Solane potrebno je platiti ulaznicu, a ona vam omogućuje prikazivanje kratkog filma koji objašnjava nastanak morske soli, a nastavlja se šetnjom između bazena tijekom koje ćete saznati brojne zanimljivosti o “bijelom zlatu”. Nakon takvog razgleda običnu kuhinjsku sol više nikada nećete gledati na isti način, a upravo ‘bijelo zlato’ pakirano na različite načine možete ponijeti kao suvenir.
Veliki Kaštio – mjesto s najljepšim pogledom na Ston
Ako postoji mjesto s kojeg se najpotpunije može doživjeti cijeli Ston, onda je to upravo Veliki Kaštio. Riječ je o najvećoj i najvažnijoj utvrdi stonskog obrambenog sustava, koja je stoljećima imala ključnu ulogu u nadzoru ulaza u grad i zaštiti čuvene solane. Smješten u strogom centru grada, Kaštio danas pruža jedan od najdojmljivijih panoramskih pogleda u cijelom kraj. Ispod njega se otvaraju kamene ulice Starog grada, prostori Solane Ston te cijeli Malostonski zaljev s farmama na kojima se uzgajaju kamenice. Nakon pažljive obnove, Veliki Kaštio je dobio novu, suvremenu funkciju, ali bez gubitka povijesnog karaktera. Prostor se danas koristi za kulturna događanja, koncerte, izložbe i razne manifestacije, a povremeno i za privatne zabave koje se održavaju u najljepšoj kulisi.
Kamenice koje iz mora stižu ravno na tanjur
Jedan od razloga zbog kojih ljudi dolaze u Ston svakako su kamenice. U Malostonskom zaljevu djeluje gotovo četrdeset uzgajivača školjaka, a njih nekoliko svoja uzgajališta otvorilo je i posjetiteljima. Jedan od njih je Boris Franušić i njegov Gusta Me Oyster Farm koji nam je sa svojim timom ovu prezentaciju učinio posebnom. Do farme se dolazi kratkom vožnjom brodom tijekom koje domaćini pričaju kako nastaju malostonske kamenice i zašto upravo spoj slatke i morske vode daje njihov prepoznatljiv okus. Na uzgajalištu ćete iz prve ruke vidjeti pergolare na kojima rastu kamenice i dagnje, te saznati koliko traje njihov uzgoj te kako se školjke pripremaju za tržište. A onda… pred vašim se očima vade kamenice iz mora, otvaraju i stavljaju na tanjur. Dovoljno je samo na svježu kamenicu kapnuti malo limunovog soka i brzo je ‘srknuti’. Kamenice koje jedete na ovom mjestu, zbog spoja slane i slatke vode’ su prekrasno gastro koje ćete upotpuniti čašom lokalnog vina i kojim ušećerenim bademom. Mi smo u degustaciji imali i dagnje na buzaru tako da smo se vratili na kopno spremno za novi đir po gradu!
Što to miriši u Stonu?
Upravo to smo se pitali kad je pametni sat označio da sam napravila taj dan 10 000 koraka. Miris nas je doveo na točku s koje smo počeli naš razgled Stona – na središnji gradski trg. Miris je bio primamljiv, gotovo je bilo nevjerojatno razaznati je li riječ o mirisu tjestenine, rižota, ribe ili mesa. Gotovo mi je bilo nestvarno priznati da sam upravo na trgu osjetila miris ćevapa. Dok smo se dogovarali da ćemo krenuti prema terasi Konobe Baća i vidjeti što sve ima u ponudi, neki nam je lokalac pročitao misli. ‘Ovo je najbolja konoba u Hrvatskoj, a ako vam miriše ćevapi, nećete nigdje pojesti bolje’. Ma, gdje ćemo jesti ćevape u Stonu poznatom po školjkama i ribi?!- pomislili smo a onda čuli da je na ovom mjestu jede nekoliko specijaliteta – zeleni rižoto s kozicama i raštikom, rižoto od cikle s mladim sirom, domaći njoki s pestom Genovese, svježa riba i školjke iz stonskog akvatorija, ali i burgeri koji su postali pravi hit među mlađim gostima. Dok smo sjedili i čekali hranu koju smo naručili (priznajemo, kušali smo i te ćevape i stvarno su odlični) čuli smo i priču o ovom restoranu. Konoba je otvorena 1878. godine, a za razliku od brojnih restorana na obali, vrata ne zatvara nakon turističke sezone. Upravo zato ovdje za istim stolovima sjede domaći ljudi, putnici, nautičari i gosti koji se vraćaju iz godine u godinu.
Posljednjih godina restoran je doživio pravi gastronomski iskorak pod vodstvom Tomislava Šare, dok je mlada chefica Stanka Tolj tradicionalnim dalmatinskim receptima dala suvremeniji potpis. Kako biste doživjeli Ston kroz gastronomiju, potreban vam je samo slobodan stol i hrabrost da na ovom mjestu kušate uistinu posebnu hranu. I još nešto- cijene su odlične!
Ljeto u Stonu puno je više od kupanja
Dakle, Ston nas je oduševio pa ako ga posjetite tijekom ljeta, vrlo brzo ćete shvatiti da se ovdje ne dolazi samo zbog mora. Brojne pješačke i biciklističke staze vode kroz vinograde i maslinike Pelješca, moguće je voziti kajak kroz Malostonski zaljev ili pronaći skrivene uvale daleko od gužvi. Kad sunce zađe, grad oživi na sasvim drugačiji način. Turistička zajednica priprema bogat program kazališnih predstava, koncerata, dječjih radionica, pučkih fešti i eno-gastronomskih manifestacija na kojima glavnu riječ vode pelješka vina, kamenice i tradicionalna Stonska torta – slastica od makarona, badema, oraha, čokolade i kandiranog voća koja je postala jedan od najslađih suvenira ovoga kraja.
Program svih događanja kreiranih pod budnim okom nove direktorice TZ Ston Antonia Barović potražite na ovom linku https://www.ston.hr/?u=dogadanja/hr/do/217.
Foto: Nikola Zoko i promo
