Kad je o Jadranskom moru riječ, mislili smo da znamo sve što jedan običan turist treba znati- gdje se okupati, kako prepoznati čisto more, gdje popiti najljepšu kavu uz obalu i kako pod maskom dodirnuti prvi dašak slanog plavetnila. No, jedan dan proveden s istraživačima iz Društva 20000 milja koje postoji od 2005. godine i okuplja tim biologa, ekologa, ronilaca, profesora, studenata i volontera okupljenih oko ljubavi prema Jadranu i istraživanju podmorja uvelike nam je promijenio poimanje mora koje okružuje Silbu. Njihova misija – istražiti, promicati i zaštititi bioraznolikost mora kroz znanstvene projekte, edukaciju i suradnju s javnim institucijama i lokalnim zajednicama godinama potiče mlade biologe na rad i skrb podmorja o kojem smo i mi jedan dan naučili puno. Jadran je zapravo živa, pulsirajuća učionica koja skriva tajne koje prelaze obični morski izlet te otkrivaju sve ljepote ‘plave’ Silbe.
Prva lekcija – pristojnost u gostima!
More je uvijek sigurno za one koji su odgovorni, te je važno da naš odnos prema moru i morskim stvorovima uvijek bude pun poštovanja – mi ulaskom u morski svijet ulazimo u svijet koji nije naš – i mi smo u njemu svojevrsni gosti – bila je prva lekcija koju sam naučila još na kopnu. Upravo zato, uron je bio miran i tih, a prizor koji me dočekao predivan.
Priča o ježincima
‘Ekipa’ koja nas je dočekala ispod površine vrlo brzo je krenula s upoznavanjem. Vrlo brzo su se pred očima pojavile različite vrste riba pokazujući kako izgleda njihov život među algama i kamenjem. Jedna od zanimljivijih ribica svakako je pirka – šarena mala riba koja kružeći oko grebena i posidonije traži svojim šarama toplinu prirode. Najvažniju lekciju dao je hrabar morski stanovnik – ježinac. U morskom ekosustavu njegovo je značenje puno složenija od narodne priče: više ježinaca ne znači automatski čisto more. Ježinci su vrlo važan element prehrambene mreže podmorja – riba koje ih love što je ključ za zdravu obalu. Bez dovoljno riba, ježinci nekontrolirano “pasu” alge, a more gubi svoje zelene “tapete”. I sve postaje golim, pustim kamenjem. Jeste li čuli da na obali ježince nazivaju muškim i ženskim? Iako to s biologijom i name neke veze biolozi su počeli objašnjavati „muški” je zapravo crni ježinac, oštar ali jednostavan, dok je onaj „ženski“, pravi umjetnik prerušavanja – hridinasti ježinac, koji kao ogrlicu stavlja na sebe školjkice, pijesak i kamenčiće da se sakrije od riba predatora. „Ježinci se kite morskim nakitom, baš kao i žene kada se spremaju za izlazak!” – šalili su se istraživači, a ja sam s divljenjem promatrala njihovo snalaženje među podvodnim „modnim dodacima”.
Posidonija – podvodna šuma koja savršeno diše
Ako se nečega bojim u moru to su tamne mrlje–trava. Upravo zato vrlo često skačem u duboko pokušavajući izbjeći ‘ljigavi’ dodir s tlom. Upravo zato sam jedva dočekala lekciju zvanu posidonija. Istraživači su je nazvali najljepšim “livadama” čije površine izgledaju kao tamne mrlje, ali u stvarnosti su dom mnogobrojnim vrstama i veliki izvor kisika, ali i spremnik ugljika – ključni faktor u borbi protiv klimatskih promjena. Što je najveći neprijatelj posidonije? – pitala sam i dobila odgovor – nepažljivo sidrenje koje može u tren oka uništiti stoljeća rasta. Ovo je podsjetnik na to koliko je priroda osjetljiva i koliko je važno biti odgovoran prema moru.
I tako nakon nekog vremena, prvi školski sat ispod mora je završio, a istraživači su nastavili svoj radni dan u ljepotama podmorja
Budući da se o klimatskim promjenama puno govori pitali smo na kraju i to koliko klimatske promjene utječu na Jadran i Silbu? Istraživači su se složili kako je došlo do „pomaka granica” te kako sve češće dolaze termofilne vrste (tzv. vrste koje vole toplo) iz južnijih krajeva, populacije riba su prelovljene, veliki predatori izostaju, a učestalost toplinskih valova raste s čime dolazi do bolesti spužvi, koralja i drugih morskih stvorova. Plava Silba je svjedok kako se zajednice u moru polako mijenjaju, ne samo radi klimatskih promjena, nego i našeg ljudskog djelovanja koje u sinergiji s klimatskim promjenama može iznimno negativno utjecati na neke vrste staništa. Njihov je savjet smanjiti pritiske na more – zagovarati održivo ribarstvo, bolje kontrole na moru po pitanju sidrenja, onečišćenja i općeg korištenja kako bi se more moglo oduprijeti pritisku klimatskih promjena kojeg sada više ne možemo zaustaviti – more se mijenja i svi to primjećujemo.
Tekst: Alma Premerl Zoko
Foto: Nikola Zoko
