Jedinstvenog oblika, s pogledom na Julijske Alpe koje ga svojom veličinom stoljećima štite i čuvaju, dominantno na smaragdno plavom jezeru nalazi se Blejski otok. Jedini otok naših susjeda Slovenaca, desetljećima magično privlači milijune posjetitelja koji žele na njega zakoračiti i istražiti ga u potpunosti. Iskreno, ovo je bio naš peti posjet ovom otoku, ali ujedno i prvo upoznavanje s njegovom posebnosti. Toliko posebno, da ćemo s pričom o Blejskom otoku završiti ovu, za nas po mnogočemu, posebnu godinu!
Do otočića morate brodićem – nešto modernijim, električnim ili na tradicionalan način, onako kako su otok posjećivali preci – brodom pletna. Riječ je o drvenim brodovima za 18 osoba i veslača u kojeg se možete ukrcati na jednom od pristaništa duž cijele šetnice oko jezera. U ugodnoj vožnji koja će vas ostaviti bez daha, potaknuti na snimanje fotografija kako biste zauvijek zadržali prizor kojeg vidite, stići ćete do pristaništa na kojem počinje priča o ovom otočiću. Nas je na njemu dočekala Romana Bohinc upraviteljica turističkog sadržaja ovog Slovenskog bisera pružajući ugodnu dobrodošlicu!
99 stepenica u nebo: Južno stubište i zavjetna kapela
Pristanište pletni nalazi se na južnoj strani otoka, ispod 99 kamenih stepenica kojima se potrebno popeti do glavnih sadržaja ovog otoka. Napravljene su u 17 stoljeću (izgradio ih je 1655.godine Max Petschacher von und zum Schöffart) jednake su širine i kad ih pogledate s pristaništa, djeluju kao stepenice do neba. Tek kad prođete 80-ak vidjet ćete ono što ovaj otok krije u svojoj unutrašnjosti.
“Vidite li kako su napravljene stepenice?” – pitala nas je Romana nakon što smo prošli nekoliko prvih stepenica objašnjavajući da su stepenice napravljene od breče, lokalne konglomeratne stijene. Kako ova stijena izgleda u prirodi, tako izgleda i na ovim stepenicama a spoj tamnih i svijetlih ploha zapravo priča priču o životu, objasnila je Romana. Stepenica je 99, pa dok brojite prijeđeni put nekako se ne možete oteti dojmu da zastanete na stepenici u broju vaših godina. Moj broj 50 nekako mi je potaknuo osjećaj ‘knedle u grlu’. Gledala sam taj broj stepenica koje sam prošla, mjerkala ono što me još čeka do cilja, a onda pogledala stepenice koje su vodile ‘do vrha’. Za razliku od prvih, eve su bile nekako svjetlije i čišće, nekako laganije za svladavanje.
“Stepenice simboliziraju put vjere i strpljenja, svaka stepenica nosi molitvu, a na kako se ‘približavate nebu’ vidjet ćete zavjetnu kapelu – Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, hodočasničko srce koje datira još iz 7. ili 8. stoljeća!” – ispričala je Romana dodajući kako je izvorno kapela bila drvena, obnavljana nakon potresa, a danas marijansko svetište baroknog izgleda iz kraja 17. stoljeća, s gotičkim detaljima poput fresaka u prezbiteriju i prozorima. Glavni oltar krasi kip Gospe Kraljice Jezera s Djetetom, okružen kipovima sv. cara Henrika II. i sv. Kunigunde, dok Bog Stvoritelj vlada s vrha pozlaćenog djela. Bočni oltari slave sv. Mariju Magdalenu (s uljem i suzama pokajanja), sv. Vlaha, arkanđele Mihaela, Gabrijela i Rafaela te sv. Joakima i Anu. Barokni kip sv. Magdalene pozdravlja posjetitelje, a gotički svjetionik na apsidi s vječnim svjetlom podsjeća na duše vjernika.
Zvono želja i zvonik za razgled: Molitve koje sežu do neba
U tornju crkve zvoni Zvono želja, izliveno 1543., koje stoljećima privlači hodočasnike- zazvoni triput s željom u srcu, i ono će je odnijeti Majci Božjoj! Do tog trenutka, na ovom sam mjestu zvonila četiri puta, uvijek razmišljajući koju bih želju još željela ostvariti. Nemam ih puno, ne želim ništa više od onoga što mi donosi sreću i zadovoljstvo – kako za sebe, tako i za sve one koje volim. I dok smo tako stajali i slušali priču o zvonu želja, Romana je rekla: ” A sada, vrijeme je za zvono želja, zazvonite, zahvalite!” I tako dok smo čekali svoj red shvatila sam zašto sam, eto i peti put, došla na ovaj otočić. Uvijek me privlači i uvijek mi daje neku poruku, ali ova- izrečena kroz produhovljenu Romanu stavila je točku na ‘I’ ove godine. Zahvaliti- za prvih pedeset stepenica na stepeništu života, na svemu onome što imam i što mi dolazi. Zahvaliti na uspješnoj godini i mogućnosti da se veselim svemu onom što nosi 2026.
A vi, drage moje čitateljice, učinite isto. Veselite se svakom trenutku, naučite, učite, prepoznajte, usvojite, istražujte i uživajte u svemu, pa i u vikendu poput onog kojeg možete provesti na čarobnom Bledu. Tada sjednite u pletnu i pustite da vas osvoji Blejski otok u svojoj raskoši – stepenicama koje vode ‘u nebo’, zavjetnoj crkvi, zvoniku visokom 52 metra s tri brončana zvona i mehaničkim satom s njihalom, zanimljivom muzejom, ali i mirisom potice, tradicionalne slovenske slastice pečene u glinenim potičnicama u obliku Kristove krune. Može biti od oraha, lješnjaka, bilja, a na Bledu se jede tijekom obiteljskih slavlja – bez nje nema Božića, Uskrsa ni trenutaka kad domove, ali i ovaj otočić, posjećuju gosti.
foto: Nikola Zoko
