Volite li vikende provoditi nedaleko doma, na posebnim mjestima na kojima ćete se odlično odmoriti, opustiti ali i imati priliku istražiti destinaciju jedan od nadolazećih vikenda rezervirajte za posjet Ptuju. Od Zagreba udaljen sat vožnje automobilom, po mnogočemu je poseban bisera Slovenije – opisuje se kao najstariji grad u Sloveniji, u kojem je mnogo toga naj, a ljudi koji u njemu žive umjetničke duše, s osmijehom koji ne silazi s usana. Dvoje takvih ljudi – Stanka Vauda Benčević i Igor Benčević dočekali su nas na vratima svog hotela MuziKafe – mjesta kojeg smo odabrali kao bazu za boravak na ovoj destinaciji!
MuziKafe nije samo hotel ili kafić, već pravi dom koji u velikoj mjeri odražava energiju i strast prema interijerima njegovih vlasnika. Kuća u kojoj se hotel nalazi godinama je mijenjala svoju namjenu. Kupljena je kao mjesto za stanovanje, u čijem je prizemlju otvoren kafić s poetično zasjenjenom terasom pod trima javorima, nekadašnjom “dnevnom sobom” grada. U podrumu je stvoren prostor za događaje koji je više od deset godina bio domaćin akustičnih koncerata, književnih večeri, kazališnih predstava i izvedbi za djecu. Jedan od najznačajnijih je međunarodni festival Dana poezije i vina koji se održava svake godine.
“Mnogo je onih koji vole MuziKafe pa smo ga u jednom trenutku pretvorili i u ugodan hotel” – kažu nam i pružaju slobodne ključeve sobe potičući nas da odaberemo broj koji želimo. Naša je soba bila broj 7 s ugodnim krevetom, velikim prostorom i divnim pogledom na dvorište.
Jedinstveni koncept i dizajn – šareni kolaž povijesti i kreativnosti
MuziKafe spaja tradicionalnu arhitekturu Ptuja sa suvremenim multimedijskim pristupom. Izvana djeluje poput klasične velike kuće za stanovanje. No, kad uđete u njezinu unutrašnjost vrlo vas osvaja organizacija interijera u kojem poželite boraviti. Dnevni dio koji funkcionira kao kafić sastoji se od terase s pogledom na gradski trg, divnog vrta s posebno kreiranim cjelinama/kutkom za uživanje, te unutrašnjim dnevnim boravkom u kojem se gostima hotela poslužuje hrana. Podrum kuće u potpunosti je pretvoren u klupski dio u kojem se može slušati glazba, čitati ali i zaigrati bilijar. Jedna od vrata u prizemlju otkrivaju i drugi dio ‘kuće’. Riječ je o stepenicama koje vode do prvog kata kuće na kojem se nalaze hotelske sobe. Ima ih sedam i svaka ima svoj karakter i jedinstvenu atmosferu. Unutar soba namještaj je vješto kombinirano staro i novo, s kolekcijom raznolikih predmeta prikupljenih s različitih mjesta – od starih stolica do zanimljivih ogledala i svjetiljki koje su zapravo pravi “predmeti s pričom”. Sve što privlači pogled u ovom kreativnom hotelu Stanka i Igor su sami uredili, ističući da za njih ne vrijedi pravilo “manje je više”. Za njih je “više” više kreativne avanture i organizirani kaos koji već 17 godina oduševljava goste.
“Prilikom uređenja MuziKafe-a slijedili smo intuiciju, osjećali sreću i spontano tražili rješenje. Nismo imali nikakav unaprijed stvoren plan – dopustili smo da nas prostor i trenutci vode do rješenja. Tako smo u veći dio prostora za druženje implementirali kultne stolice iz kina Šiška koje su sada dio prostora, na buvljacima u gradovima koje smo posjećivali kupovali smo komade namještaja, puno ukrasa sam sama napravila poput pletenih stolnjaka. Njih sam plela u vrijeme kovida, a oni su sada prava točka na ‘I’ interijera našeg hotela” – kaže nam scenografkinja Stanka zadovoljno dodajući kako je upravo njihov životni projekt mjesto okupljanja putnika iz cijelog svijeta.
Naime, MuziKafe po mnogočemu nije običan hotel – radi cijele godine, ovdje morate spavati barem dvije noći, a kad spustite kofere u svojoj sobi preplavit će vas osjećaj pripadnosti objektu i ljubaznim domaćinima. Da za ovakav doživljaj treba i individualni pristup gostu, prepoznala i njihova djeca – Dora i DarVin koji polako ulazi u obiteljski biznis. Vodi kafić i klub učeći od roditelja kako pružiti gostima maksimum u prostoru u kojem je i sam odrastao. A Stanka i Igor su spremni za novo putovanje ove zime. Ovaj put će preko Atlantika… Tko zna s kojom će se idejom tada vratiti!
foto: Nikola Zoko
