Ne tako davno, 2007. oslikane Slavonske tikvice, uvrštene na popis ne materijalne baštine Hrvatske. Prve tikvice oslikali su pastiri/čobani pretvarajući ih u detalje koji olakšavaju svakodnevicu. U izdubljenim tikvicama nosila se voda, vino i rakija, one s dugim ‘vratom’ korištene su za pretakanja, od polovice tikvi izrađivale su se zdjele, a male s osušenim sjemenjem služile su kao zvečka.
“Oslikavanje tikvica je duboko u našoj povijesti ali malo je onih koji tu tehniku znaju. Zato ja u Snašinim kućarima rado primam u goste sve one koji žele naučiti šaranje. Dolaze mi mlade žene, djeca sa svojim profesorima. Tradicija se mora prenositi s koljena na koljeno. Za sada na ovaj način šaramo tikvice samo mi u mojoj obitelji i još jedna obitelj u Slavoniji” – kaže nam i dok sjedimo uz peć, Marica Jovanovac Firova na stol donosi neoslikane tikvice.
Kora im je tvrda, unutrašnjost ispunjena suhim sjemeno pa kad ih zatresete čuje se šuškanje. Od trenutka kad su zasađene pa do suvenira često može proći i više od godinu dana. Tikvice se sade uvijek u travnju, a s grana skidaju početkom studenog kad počnu prvi mrazovi. Uz peć ih je potrebno dobro osušiti, a tek onda našarati.
Šaranje tikvica je stara tehnika koju su u Gradištu njegovali čobani/pastiri. Dok su čuvali stoku dosadu su kratili šaranjem onoga što su našli u prirodi, posebno tikvica kojima su potom našli i svrhu. Najstarija sačuvana tikvica je ona pronađena 1734 godine, a pohranjena u Muzeju Slavonije u Osijeku.
Pa da vidimo kao se šaraju ovi ukrasi:
Tehnika šaranja tikvica sastoji se od nekoliko različitih faza, koje se ne smiju preskakati želite li da tikvica bude pravilno oslikana, te da joj slike budu postojane desetljećima. Kora joj je tvrda, ali nejednaka pa je višak kore potrebno sastrugati. Kad je površina glatka u ruke se uzima obična olovka i šestar. Šestarom se oblikuju geometrijski krugovi na damom dnu, a onda nastavlja crtati običnom olovkom po trbuhu tikvice.
“Može se tu nacrtati svašta, ali ja najviše volim hrastovo lišće i grane jer ovo drvo stoljećima raste u Slavoniji. Ide mi brzo, već sam se naučila na taj motiv” – pokazuje nam, dok nam pogled bježi na gotove šarane tikvice. Na njima se nalaze i šahovnice i slavonske kuće, i poruke i bećarci… Za svakoga ponešto.
Nakon što su tikvice oslikane olovkom oštrim nožićem kreće rezbarenje. Tu treba biti posebno oprezan i pedantan jer će se u idućoj fazi vidjeti ako ste pogriješili. U idućoj fazi će se izrezbareni dio ‘zacrniti’ preprženim orasima koje je potrebno utisnuti u rezbareni dio te višak ukloniti krpicom.
“Sad je sve spremno za šatvosiranje” – kaže nam misleći da znamo o čemu je riječ. Naš pogled čuđenja brzo ublažava objašnjenjem kako se unutar svakog motiva prelazi grančicom namočenom u šatvoser. Drugim riječima dušičnu kiselinu ili čisti alkohol što se može kupiti u apotekama. Upravo ovaj sastojak daje lijepu crvenu boju tikvice. Fiksira se toplinom svijeće ili lampe, a intenzitet crvene pojavit će se tijekom stajanja.
“I sad je tikvica našarana u potpunosti i spremna za darivanje” – kaže domaćica koja ovih dana našarane tikvice (u mjesecu ih našara pedesetak) prodaje na specijaliziranom sajmu Zlatne niti u centru Županje.
