Danas je Martinje – dan kad se u vinskim podrumima okupljaju vinari, na stolovima se pripremaju tradicionalna jela, a mošt na simboličnom obredu postaje mlado vino. No ovaj običaj nije nastao samo iz ljubavi prema dobroj kapljici. Njegova je priča povezana s kršćanskom tradicijom, završetkom poljskih radova i vjerovanjima koja su se generacijama prenosila s koljena na koljeno.
Martinje se obilježava 11. studenoga, na blagdan svetog Martina Tourskog. Posebno je ukorijenjeno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a najprepoznatljiviji su običaji krštenje mošta, pečena guska i okupljanje obitelji, prijatelja i susjeda. Iako se danas često slavi u organiziranim šatorima, restoranima i na vinskim manifestacijama, u njegovoj je osnovi ostala ista ideja: proslaviti plodove godine i podijeliti ih s drugima.
Tko je bio sveti Martin i zašto se njegov blagdan slavi u studenome?
Sveti Martin Tourski živio je u četvrtom stoljeću. Rođen je oko 316. godine u Savariji, na području današnje Mađarske, a nakon vojne službe posvetio se kršćanskom životu. Postao je biskup Toursa, grada na području današnje Francuske, gdje je ostao zapamćen po svojoj skromnosti i brizi za siromašne.

Najpoznatija priča o svetom Martinu govori o susretu s promrzlim prosjakom. Martin je, prema predaji, mačem prerezao svoj vojnički plašt i polovicu dao čovjeku kako bi se ugrijao. Upravo je taj prizor postao jednim od najpoznatijih simbola njegova života: pomoći drugome čak i kada nemaš mnogo za sebe. Martin je umro 397. godine, a njegov se spomendan obilježava 11. studenoga, na datum povezan s njegovim pogrebom. S vremenom je postao jedan od najpoznatijih europskih svetaca, a njegovo se ime u različitim zemljama povezuje s brojnim običajima. U hrvatskoj tradiciji posebno je povezan s vinogradarima i simboličnim prijelazom mošta u vino.
Zanimljivo je da povijesni izvori ne potvrđuju kako je sveti Martin osobno uveo običaj krštenja mošta. Veza s vinom razvijala se kroz pučku tradiciju i kalendarsko podudaranje njegova blagdana s razdobljem u kojem se nakon berbe prati razvoj mladog vina. To je važna razlika između povijesnih podataka i priča koje su se tijekom stoljeća oblikovale oko sveca.
Krštenje mošta: Kako nastaje najpoznatiji običaj za Martinje?
Ako postoji običaj po kojemu je Martinje prepoznatljivo, onda je to krštenje mošta. Riječ je o šaljivom ceremonijalu tijekom kojega se mošt simbolično proglašava vinom. Obred se često izvodi prema unaprijed određenim pravilima, uz posebne uloge, prigodne izreke, pjesmu i mnogo smijeha. U pojedinim krajevima pojavljuje se osoba koja vodi ceremoniju, poznata pod nazivima poput vinskog biskupa ili meštra ceremonije, dok sudionici preuzimaju druge uloge. Točan tijek nije svugdje jednak. Upravo su lokalne razlike dio bogatstva običaja, koji se u pojedinim sredinama prenosi i prilagođava novim generacijama.
Zašto se uopće govori o krštenju? U narodnom shvaćanju Martinje je trenutak kada se mošt, nakon vrenja, simbolično proglašava mladim vinom. Obred pritom nije sakrament Katoličke Crkve, nego pučki ceremonijal koji se poigrava crkvenim obrednim jezikom i pravilima. Hrvatska enciklopedija navodi da korijene ovakvih ceremonija treba tražiti u starijim europskim običajima blagoslova vina, dok se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj oblikovala posebna martinjska tradicija.

Etnološka istraživanja dodatno upozoravaju da se običaj tijekom vremena mijenjao: od okupljanja manjih skupina povezanih rodbinskim i susjedskim vezama do današnjih velikih javnih manifestacija. Sličan ceremonijal spominje se i u tradiciji Križevačkih štatuta, poznatih po pravilima društvenog ponašanja i šaljivim vinskim običajima. Martinje tako nije samo prilika za kušanje mladog vina nego i primjer kako se lokalni humor, društveni život i vinogradarska kultura mogu povezati u jedan prepoznatljiv običaj.
Zašto se za Martinje jede guska?
Uz vino se na martinjskoj trpezi tradicionalno poslužuje guska, često uz mlince i druge priloge. U nekim krajevima pripremaju se i druga pečenja, domaći kolači te jela karakteristična za lokalnu kuhinju. Guska je povezana s legendom prema kojoj se Martin, kada je trebao postati biskup, pokušao sakriti kako bi izbjegao tu dužnost. Navodno se sklonio među guske, ali su ga one svojim glasanjem odale. Prema toj priči, upravo su guske zaslužne za to što je Martin pronađen.
Riječ je o narodnoj legendi, a ne o povijesno potvrđenom događaju. Ipak, priča se duboko ukorijenila u pučkoj predaji i pomogla objasniti zašto je guska postala simbol martinjske gozbe.
Postoji i praktična strana ovog običaja. Studeni je tradicionalno bio vrijeme obilja nakon završetka većeg dijela poljskih i vinogradarskih poslova. Obitelji su okupljanjem za stolom obilježavale kraj radne sezone, a obilnija hrana imala je svoje mjesto u takvim slavljima. Martinjska guska tako je postala mnogo više od jela: dio je priče o sezonskom ritmu života na selu.
Foto: Pexels