Danas, 13. rujna, obilježava se Međunarodni dan čokolade, a teško je zamisliti bolji povod za zaviriti iza omota omiljene čokoladne pločice. Iako je danas povezujemo sa slatkim užitkom, njezina povijest počela je sasvim drugačije. Prije više od 2600 godina narodi Srednje Amerike, među kojima su bili Maje i Azteci, pripremali su napitak od kakaovih zrna. Bio je gorak, a često su mu dodavali začine. Azteci su ga nazivali xocolatl, što se često prevodi kao „gorka voda”, dok su Maje kakaova zrna toliko cijenili da su ih koristili i kao sredstvo plaćanja. A nije slučajno ni to što znanstveni naziv kakaovca glasi Theobroma cacao. Grčka riječ Theobroma znači „hrana bogova”.
Kakaovac nije biljka za nestrpljive
Put od kakaovca do čokolade prilično je dug. Kakaovac uspijeva u toplim i vlažnim područjima tropskog pojasa, otprilike 20 stupnjeva sjeverno i južno od ekvatora, a na prvi plod potrebno je čekati četiri do pet godina. Najveći dio svjetskog kakaovca dolazi iz zapadne Afrike, osobito iz Obale Bjelokosti i Gane. Zato vremenske prilike imaju puno veću ulogu u cijeloj priči nego što bismo mogli pomisliti.
Suše, obilne oborine, bolesti biljaka i smanjeni prinosi mogu utjecati na dostupnost kakaovca, a posredno i na cijene čokolade.
Kako gorko zrno postaje čokolada?
Nakon berbe kakaova zrna prolaze kroz niz procesa – fermentaciju, sušenje, prženje i preradu. Tako nastaju kakao masa, kakao maslac i kakao prah, osnovne sirovine koje se koriste u proizvodnji čokolade, ali i keksa, vafla i pralina. Tek dolaskom kakaa u Europu počelo je njegovo približavanje okusu koji danas poznajemo. Dodavanjem šećera i cimeta gorki napitak postupno je postajao slađi, a razvoj tehnologije proizvodnje doveo je do čokolade kakvu danas nalazimo na policama.
Koliko čokolade pojedemo u Hrvatskoj?
Čokolada očito ima posebno mjesto i u hrvatskim kućanstvima. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2022. godinu, godišnje se po članu kućanstva potroši 2,8 kilograma čokolade. Kada se tome pribroje kakao i čokolada u prahu, bombonijere, bomboni, praline i ostali konditorski proizvodi, brojka raste na 4,5 kilograma slatkih proizvoda po članu kućanstva godišnje.
Jeste li znali da Bananko nije čokoladica?
Jedna od zanimljivijih činjenica krije se i među dobro poznatim Kraševim proizvodima. Iako ga često nazivamo čokoladicom, Bananko je zapravo slatkiš od pjenaste smjese preliven čokoladom, pa je prema kategoriji proizvoda bliži bombonu nego klasičnoj čokoladici.
Kraš danas u portfelju ima gotovo stotinu različitih čokoladnih proizvoda, među kojima su Dorina, Bajadera, Griotte i brojni drugi proizvodi koji su postali dio domaće konditorske tradicije.
Od prve Griotte do više od 100 milijuna čokolada
Kraš ove godine obilježava 115 godina svoje povijesti. Priča je počela 1911. osnivanjem tvornice Union, preteče današnjeg Kraša. Tijekom godine Kraš grupa proizvede oko 8500 tona kakao proizvoda. Kada bi se ta količina pretvorila u standardne čokolade Dorina od 80 grama, dobili bismo više od 100 milijuna čokolada. A neke od najpoznatijih slastica imaju desetljećima dugu povijest. Griotta je nastala još 1925. godine, dok legendarna Bajadera danas ima 72 godine.
Čokolada koju vrijedi upoznati
Čokolada je puno više od slatke pločice koju lomimo na kockice. Iza svakog zalogaja nalazi se dugačak put – od tropske biljke i vremenskih uvjeta preko fermentacije i prženja do pažljivo osmišljene recepture. Zato je današnji Međunarodni dan čokolade odličan povod da omiljenu čokoladu pojedemo s malo više znatiželje. A možda će vam nakon svih ovih činjenica, baš kao nama, današnja kockica bude još slađa.
A evo i malog savjeta kako iskoristiti Bajaderu za vjenčani poklon
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.