Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima. Postoje i ona koja pamtimo po ljudima. Jedno takvo bilo je nedavno putovanje u Južnu Štajersku, pitoresknu vinsku regiju koja se nalazi uz granicu Austrije sa Slovenijom, ili kako bismo mi Hrvati regiju najbolje opisali kao brežuljkasti dio prekriven vinogradima u okolici Leibniza. Na jednom od brežuljaka, u Ratsch an der Weinstraße 59 i jednom od tri weinstraße smjera živi Tamara Kögl. Poput vile izlazi iz 300 godina stare kuće koju je naslijedila od svoje bake, želeći nam dobrodošlicu i pokazujući mjesto gdje ćemo boraviti tri dana. Dok se penjemo prema apartmanu koji je ujedno i njezin ‘korona projekt’ priča nam o zgradi na čijem ćemo vrhu spavati. Riječ je od nekadašnjoj štali u čijem se podrumu nalaze uredi, a na vrhu dva moderna, ali vrlo lijepo u prirodu uklopljena apartmana. Za razliku od nekih razvikanih turističkih destinacija, ovdje još uvijek postoji osjećaj autentičnosti. Nema gužvi, nema užurbanosti. Samo priroda, vinogradi i ljudi koji generacijama žive u skladu s krajolikom koji ih okružuje.
Kuća stara 300 godina koja i dalje živi
Ostavljamo kofere i spuštamo se na imanje želeći ga doživjeti u potpunosti. Ono što ga čini jedinstvenim je kombinacija preuređene štale, glavna zgrada sa starom patinom i klasična, nešto modernija žuta kuća u kojoj se nalaze sobe za odmor. Proširili smo fokus i u okolici vidjeli još nešto žutih kuća, koje su nas, uostalom, pratile i prilikom dolaska do Kögl imanja. Izbor boje nije slučajan, kaže nam Tamara objašnjavajući kako su kuću gradili njezini roditelji poštujući ono što ovaj dio Austrije diktira – osnovna boja novijih kuća je žuta koja se odlično uklapa u zelenu kulisu vinograda i šuma. Taj spoj modernog i tradicionalnog daje poseban šarm ovom mjestu. Ovdje ništa ne djeluje umjetno ili planski stvoreno za turiste. Sve izgleda kao da je oduvijek bilo tu, što i dobrim dijelom zaista jest. Centralni dio imanja, kuća u kojoj Tamara živi sa svojom djecom i u čijem je podrumu vinski podrum, star je oko 300 godina. Dok mnogi vlasnici starih gospodarstava biraju rušenje i modernizaciju, Tamara Kögl odlučila je sačuvati povijest. Zidovi, drvene grede i detalji koji pričaju priču prošlih generacija pažljivo su obnovljeni i uklopljeni u suvremeni život. Rezultat je prostor koji odiše toplinom i autentičnošću – mjesto koje ne pokušava impresionirati luksuzom nego karakterom.
Žena koja je odlučila slušati prirodu
Tamara Kögl ne ostavlja dojam osobe koja slijepo slijedi trendove. Dok razgovara o vinogradima, njezine rečenice nisu pune stručnih termina i marketinških fraza. Umjesto toga govori o prirodi, energiji, ravnoteži i promatranju. Govori o stvarima koje se ne mogu uvijek izmjeriti brojkama što joj daje nevjerojatnu iskrenosti u svemu što govori.
“Biodinamika mi je bila potpuno prirodan korak” – objašnjava tijekom obilaska imanja pokazujući vinograde. U razgovoru simpatično otkriva kako je prkosila svima tom odlukom koja je danas sve češće poželjan standard proizvodnje vina. Kao liderica ovakve proizvodnje nametnula se nakon studija prkoseći klimi podneblja u kojem živi- Južna Štajerska jedna je od najvlažnijih vinskih regija Austrije. Godišnje ovdje može pasti između 800 i čak 1800 milimetara kiše. Takvi uvjeti predstavljaju ozbiljan izazov za vinogradare jer povećavaju rizik od gljivičnih bolesti vinove loze.
”Mnogi su smatrali da je bez intenzivnih zaštitnih sredstava teško postići kvalitetan urod. A ja sam tvrdila i danas pokazala suprotno! Od 2013. godine radi prema ekološkim principima, a od 2018. godine potpuno sam se posvetila biodinamičkom uzgoju. Danas su moji vinogradi dokaz da je moguće proizvoditi vrhunska vina i u uvjetima koje su mnogi smatrali nepovoljnima” – objašnjava nam.
Tajna nije u tehnologiji nego u ravnoteži
Dok prolazimo između redova vinove loze, Tamara ne govori samo o grožđu. Govori o cvijeću, kukcima. mikroorganizmima. o životu koji se odvija ispod površine tla. Objašnjava kako svake druge godine na imanju sadi različite vrste cvijeća i biljaka. Na prvi pogled netko bi mogao pomisliti da je riječ samo o estetici, ali razlog je mnogo dublji. Bioraznolikost je ključ svega. Što je više različitih biljaka, to je više insekata. Što je više insekata, to je zdraviji cijeli ekosustav.
“Ljudi često zaboravljaju na stvari koje ne vide”, govori Tamara otkrivajući kako se upravo najvažniji procesi odvijaju daleko od pogleda – u zemlji, u korijenju, u svijetu mikroorganizama. Upravo zato Tamara u svojoj vinariji ne koristi industrijske kvasce. Sva vina fermentiraju spontano, uz pomoć prirodnih kvasaca koji dolaze iz samog vinograda. Upravo to, kaže nam, zahtijeva mnogo više strpljenja i pažnje nego standardni pristup proizvodnji vina. Ali rezultat je autentičnost. Svaka berba nosi vlastiti karakter. Svaka godina priča svoju priču.
Vino nikada ne nastaje samo od sebe
U vinskom podrumu atmosfera se potpuno mijenja. Vanjska toplina ostaje iza debelih zidova dok se prostorom širi miris drva, vina i vremena. Tamara pažljivo otvara bačvu iz koje kušamo vino koje još nije završilo svoj put prema boci. Dok govori o fermentaciji, postaje jasno koliko je njezin pristup daleko od romantične ideje da vino jednostavno nastane samo od sebe.
“Čak i kada odlučite ne napraviti ništa, donijeli ste odluku”, govori. I upravo je u toj rečenici možda najbolje sažeta njezina filozofija. Svako vino, po njezinom objašnjenju je rezultat stotina malih odluka kada brati grožđe, koliko dugo ostaviti kontakt s kožicom, kada pretočiti vino, koliko dugo ga ostaviti na talogu, kako će sazrijevati.
Vina koja putuju svijetom, ali ostaju vjerna svom podrijetlu
Iako godišnje proizvodi između 40.000 i 60.000 boca vina, Tamara Kögl nikada nije dopustila da rast proizvodnje ugrozi njezinu filozofiju. Danas se vina s njezinim potpisom izvoze u Švedsku, Nizozemsku, Japan, SAD, a polako stižu i u Hrvatsku. No bez obzira na međunarodni uspjeh, fokus ostaje isti. Vina odražavaju mjesto iz kojeg dolaze, ne pokušavaju biti nešto drugo već pričaju priču Južne Štajerske. U to ćete se uvjeriti i tijekom vinske degustacije koja počinje simpatično u podrumu, a završava u Buchenschanku s pogledom na vinograd sve dok iza posljednjeg trsa u vinogradu ne zađe sunce.
Mnoga vinska imanja nude degustacije, mnoge vinarije imaju prekrasne poglede, mnogi vinari Južne Štajerske proizvode odlična vina. Ali rijetka uspijevaju stvoriti osjećaj koji ostaje dugo nakon povratka kući. Kögl je upravo takvo mjesto. Možda zbog Tamare, možda zbog filozofije kojom vodi imanje, možda zbog osjećaja da ovdje priroda još uvijek ima glavnu riječ. A možda zbog svega toga zajedno. Ako tražite vikend bijeg iz Zagreba koji nudi mnogo više od običnog odmora, ako želite upoznati jednu od najinspirativnijih vinskih priča Austrije i doživjeti Južnu Štajersku na autentičan način, imanje Kögl trebalo bi se naći na vrhu vaše liste. Jer neka mjesta posjetimo. A neka mjesta doživimo!
Foto: Nikola Zoko
