Domaćin proslave ove godine bila je Klet Ljubekov gaj, poznata po finoj hrani i još finoj ‘kapljici’ a koja je okružena prekrasnim vinogradom u koje je domaćin Robert Smrndić pozvao sve okupljene. Po snježnom putu prema vinogradu, okupljene je pratilo i Hrvatsko pjevačko društvo Zelina s programom o običajima za Vincekova. Program je vodio zabavni Borko Samec, velečasni Vlado Bogdan blagoslovio je vinograd, domaćin Robert Smrndić odrezao je prve rozgve s reznika, gradonačelnik Svetog Ivana Zeline, Hrvoje Koščec, zalio je trsek dobrom vinskom kapljicom, a direktorica TZG Svetog Ivana Zeline, Marinka Zubčić Mubrin postavila je domaće kobasice kako bi nova vinogradarska godina bila rodna i plodna.

Popularni HPD Zelina obred rezidbe popratio je pjesmom „Trsek moj zbudi se“ a na kraju je pokazao i kako se pleše stari ples rajtek pored vinograda. Vinar Smrndić, u društvu svojih gostiju, zamolio je svetog Vinka, za još bolji urod u ovoj godini te zaštitu vinograd od zime, mraza, kiše, tuče, bolesti, štetnika i svega drugog što vinogradu može naštetiti. Kakva će biti ova vinogradarska godina okupljeni gosti će i sami vidjeti. Naime, Smrndići su svima darovali odrezane grančice vinove koje će u toplini domova i propupati a ti sitni ‘grozdići’ će najbolje pokazati kakva će biti ovogodišnja berba. Nakon blagoslova vinograda i starih običaja za Vincekovo, svi posjetitelji mogli su uživati u pravom zimskom ugođaju u Kleti Ljubekov Gaj, vinskoj okrepi uz kuhano vino, kuhane kobasice i špek koje su svi peći sami na otvorenoj vatri.

Foto: Nikola Zoko i TZ sv.Ivan Zelina

Objava Vincekovo u Svetom Ivanu Zelini 2023. uz blagoslov vinograda i tradicionalnu pjesmu ‘Trsek moj zbudi se’ pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Dio je to stihova pjesme koju je napisao poznati konavoski vinar Andro Crvik. Klapa Maestral snimila ju je 2006. za feštu Svetog Vinka koja se tradicionalno slavi 22. siječnja u mjestu Komaji na krajnjem jugu Hrvatske u kojem je i obiteljska vinarija Crvik.

U Baranji za Vincekušu objesimo kobasicu, vinom lozu zalijemo i mi malo popijemo.
Pozovemo prijatelje, tamburaše sa svih strana i do jutra tad slavimo Svetog Vinka zaštitnika
Sveti Vinko, zaštitniče vinograda i vinara, nek’ godina bude plodna puna vina baranjskoga…
Neka žive običaji naši stari u Baranji: uvijek dobra vina pili, prijatelje ugostili.
Tako tamburaši sviraju i pjevaju prvom vinskom blagdanu u godini na krajnjem istoku Hrvatske, a širom Lijepe naše vinogradari i vinari Svetog Vinka slave “otvarajući” sezonu vinogradarskih radova.

Važno je na Vincekovo odrezati nekoliko grančica s trsova, staviti ih u vodu i na toplo, najčešće u kuhinju te sljedećih tjedana pratiti kad će propupati i prolistati. Prema bujanju orezanih grančica domaćin će moći “predvidjeti” kako će mu vinograd roditi. Prilikom rezanja grančica trs se poškropi prošlogodišnjim vinom i na njega objese kobasice, slanina i drugi suhomesnati proizvodi. Tako mu se “pokaže” što se od njega u novoj vinogradarskoj godini očekuje. Sve se radi u društvu pajdaša i tamburaša koje domaćin nakon ceremonije i počasti hranom pripremljenom u vinogradu. Uglavnom je riječ o kobasicama i slanini pečenima na vatri te gulašima i paprikašima kuhanima također na otvorenom, bez obzira na vremenske (ne)prilike.

Sam Sveti Vinko, odnosno San Vicente de Zaragoza, za života s vinom nije imao veze. Odabrali su ga i za “vinskog sveca” zbog imena te datuma na koji je ubijen, a koji je i prikladan za obilježavanje početka vinogradarske godine. Bio je ranokršćanski mučenik, rođen u drugoj polovici 3. stoljeća u Zaragozi u kojoj je proveo i najveći dio života. Tamošnji biskup Valerije školovao ga je i zaredio za đakona. Budući da je biskup imao govornu manu, Vinka je zadužio da propovijeda po cijeloj biskupiji. Bilo je to vrijeme apsolutističke vladavine rimskog cara Dioklecijana, za kojeg se vjeruje da se rodio u Saloni, današnjem Solinu. Zloglasni je car progonio kršćane pa je njegov namjesnik Dacijan zatvorio i Vinka. Ponudio mu je slobodu ako Sveto pismo “preda vatri”, no Vincent je milost odbio govoreći kako su on i biskup spremni pretrpjeti sve za svoju vjeru, te da se ne mogu obazirati ni na prijetnje ni na obećanja. Ljutit zbog takvog odgovora, Dacijan je zapovjedio da mu tijelo razderu željeznim kukama, a rane natrljaju solju. Potom su ga pekli na vatri, bičevali pa zatvorili u ćeliju s razmrvljenom keramikom po podu. I to je preživio. Premjestili su ga u udoban krevet, kako ne bi umro kao mučenik, i u njemu je izdahnuo 22. siječnja 304. godine. Truplo su bacili strvinarima, ali došao je gavran koji ih je otjerao. Potom su ga stavili u vreću napunjenu kamenjem pa spustili u more, ali isplivalo je. Na obali ga je pronašla pobožna udovica i sahranila. Nakon što je uspostavljen mir, na mjestu pokopa podignuta mu je kapela.

Njegovi su posmrtni ostaci navodno 1175. doneseni u Lisabon. Neki tvrde kako su još 864. preneseni u Castres na jugu Francuske, a u Cremoni, Bariju i još nekim gradovima također se hvale kako posjeduju njegove relikvije. Vinku u čast u 6. stoljeću je podignuta crkva u Parizu, a u Rimu su tri. Danas je zaštitnik Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze i Vicenze te staklara, mornara, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača i modistica te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Prijašnjih se godina kod nas na Vincekovo znalo i brati lanjsko grožđe za predikatna vina poput izborne berbe prosušenih bobica. Prije deset godina tako je zagorski vinar specijaliziran za slatka vina Boris Drenški iz Rusnice pokraj Huma na Sutli slavio Svetog Vinka berući 22. siječnja bijeli pinot, a za ledenu berbu još je na trsu ostavio je chardonnay, sauvignon i rizvanac. Ove godine je pitanje hoće li takvih vina biti. Jesen je u kontinentalnoj Hrvatskoj bila pretopla i prevlažna da bi je grožđe “preživjelo” bez da počne trunuti.

Uz Svetoga Vinka još su tijekom godine četiri glavna vinska blagdana koja su bila povezana s radovima u vinogradu. Na Svetoga Jurja, 23. travnja, prema starim običajima sadili su se mladi trsovi, a u postojećim vinogradima završila je rezidba pa su se šiljili kolci te loza okopala i pognojila. Na Svetog Ivana Krstitelja 24. lipnja morao se vinograd drugi put okopati te poplijeviti i povezati. Sveti Mihovil, 29. rujna, označavao je početak berbe ranih sorata i konačnu pripremu za “pravu” berbu. Zahvaljujući klimatskim promjenama, u današnje je vrijeme već na Miholje dobar dio mošta provrio pa ga na Martinje, 11. studenog, samo simbolično krstimo u vino.

Simboličko značenje danas ima i Sveti Bartol, 24. kolovoza. Na taj se dan u vinograde kontinentalne Hrvatske postavljao klopotec, drvena naprava koja je stvarala buku kako bi otjerala čvorke. Ovi pernati svežderi u proljeće jedu meso pa traže kukce, kišne gliste pa i puževe, a ljeti prelaze na “zdravu” hranu. Među voćem najdraže su im bobice grožđa i rade veliku štetu u vinogradu. Ali danas više ne krajem kolovoza: grožđe nekih sorata slatko je već na početku mjeseca pa i ove ptice velike poput kosa “napadaju” ranije. Tako se još samo Sveti Vinko obilježava u pravo kalendarsko vrijeme: u siječnju, prije nego što sokovi počnu kolati lozom.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Objava Sveti Vinko odolijeva klimatskim promjenama pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

“Mi u našoj vinariji nemamo jako dugu tradiciju proizvodnje vina. Počeli smo raditi 2018.godine sadeći različite sorte na pet ha vinograda u Baranji” – pozdravio je na početku Vinceške sve okupljene Goran Matijević, vlasnik vinarije Zlatno Brdo, domaćina ovog putovanja. Matijević je u pozdravnom govoru dodao i kako vina dozrijevaju u tradicionalnim gatorima, odnosno vinskim podrumima koji su ukopani ispod zemlje 11 metara. Jedino se u Baranji u njih ulazi ravno, dok su u one u mađarskom Villányu, silazi stepenicama. Selo Zmajevac, u kojem se nalazi ova eko vinarija, danas ima nekoliko stotina kuća, ali i više od 30 vinskih podruma.

Kako izgleda Vinceška?
Narodni običaj nalaže da se upravo na sv.Vinka (22.01.) u vinograd dolazi s prijateljima i pajdašima, te svećenikom, kako bi posvetili vinograd te obrezali prve rozgve reznika i ponijeli ih kućama kako bi im, nakon dva, tri tjedna u peharu s vodom, pokazali kako je trsje prezimilo još jednu blag zimu, bez snijega, ali s jakim vjetrom. No, prije odlaska u vinograd, valja dobro jesti, a za to su najbolje domaće kobasice, koje se tradicionalno peku na otvorenoj vatri, te tipični slavonski specijaliteti kao što su kulen, kulenova seka, šunka i švargla kojoj prednjači domaća šljivovica.

Dok smo se pripremali za odlazak u vinograd, Samir Nađ enolog vinarije Zlatno brdo otkrio je posebnosti proizvodnje vina s ovom etiketom. Zanimljivo je bilo čuti kako po jednom pupu, nakon rezidbe, ostaje jedan grozd, od 80 do 100 grama u vinogradu, koji je zadnji kupljen, a koji je star 15-ak godina, što znači da je sada u najboljoj snazi što se tiče rodnosti. Kako su rekli Matijević i Nađ, cilj vinarije Zlatno brdo je godišnja ekološka proizvodnja vina od 40.000 butelja, od kojih je plan prodati 10.000 butelja na vratima vinarije. Ako je suditi prema kvaliteti graševine, berbe 2018. godine, pod brendom Panonika, što je i naziv njihovog kućnog tamburaškog sastava iz Sombora ili Gold Cuvéeu 2020. od četiri sorte (rajnski rizling, chardonnay školovan u slavonskom hrastu, pinot sivi izborne berbe i traminac izborne berbe bobica, kojeg ima 10 posto), to neće biti nikakav problem. No, samo ih vrsni majstor u podrumu, jer ove sorte i različito dozrijevaju, može ih pomiriti i dovesti u suglasje u butelji, što na kraju veliki izazov za svakog vinara.

Nakon službenog dijela u vinogradu, Vinceška se dalje slavila u podrumima Zlatnog brda u kojem je zasvirao i TS Panonika. Na kraju same večeri, domaćinu se zahvalio i poznati zagrebački sommelier Tomo Jakopović vlasnik Vinskog kluba (koji je nedavno predstavio šest od 11 etiketa Zlatnog brda) riječima:

“Za velikog hedonista, kao što je vlasnik Zlatnog brda, vino je prije svega osjećaj, koji traži da se podijeli s dragim ljudima. Vid sei da je grožđe ubrano ručno, svaka bobica i nježno prevoženo u vinariju gdje se pazilo na svaki detalj. Osjeti se autorskim pečat enologa, da bi u čaši bila apsolutna senzacija u kojoj mogu uživati svi vinoljupci. Radi se o vinariji koja će svakako sjati na našem vinogradarskom i vinarskom nebu, sve jače, a od koje se iz godine u godinu, mogu očekivati sve bolja i zanimljivija vina.”

Foto: Nikola Zoko

Objava Vinceška u vinariji Zlatno brdo! pojavila se prvi puta na Modni Almanah.