Kako bi ispričali lijepu priču o ženama koje proizvode vina, sljubili ih sa slanim i slatkim delicijama (koje rade žene) Magnolia slastice i vinski znalac Ivo Kozarčanin (Bakhov sin) Međunarodni su dan žena obilježili na prekrasan način.

” Danas ćemo kušati Sauvignon 2023. Ivane Puhelek, Graševina 2023. Jasne Antunović, Chianti Superiore 2021. Donatelle Colombini, Marica 2022. Mare Mrgudić i pjenušac Misal Rouge sestara Peršurić bila su vina koja rade žene” uveo je u ovu vinsku radionicu Ivo.

Uz sauvignon zelinske vinarije ekipa iz Magnolije pripremila je focacciu s pestom, Mozzarellom i baby špinatom. Samoborska salama i polutvrdi sir bili su podloga podunavskoj graševini, Lafayette croissant s avokadom, dimljenim lososom i sirnim namazom Chianti toskanske vinarije s tradicijom dugom pet stoljeća, a pelješki plavac mali odležanoj slavonskoj šunki.

Pjenušcem obično ovakve priče započinju, no ova je završila: selekciju Magnolijinih slastica popratio je Misal Rouge Demi Sec. Vino od terana, muškata ruže i malvazije bilo je slatko taman koliko treba. Za ponuđene zalogaje i slađe druženje nakon njih. Uvod je to u seriju sličnih vinskih priča koje Anamaria Vidić iz Magnolije i Bakhov sin planiraju barem jednom mjesečno, a najčešće četvrtkom.

Objava Novi koncept kušanja vina za žene! pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Vina Ventus, Vrisnik, Hvar
Vinarija Ventus iz Vrisnika na Hvaru vina je nazvala po lokalnim vjetrovima. Rosé zovu Maestral, pošip im je Jugo, mješavina bijelih sorata prč, maraština, žilavka i bratkovina Levant, a trbljan i plavac mali su Bura. Stigla je potom Bonaca, pa najnoviji Pulenat, plavac mali odležan u bačvicama koji opisuju kao “lujnu i vinsku forcu”.
Ivo Plenković godinama je radio kod slavnog prezimenjaka Zlatana, a vinariju je otvorio s partnerom Mladenom Gurdulićem. Vjetrovi su im lijepa dosjetka i može ubrzati put do kupaca. Od grožđa s južne strane Hvara, koje su nekad prodavali drugim vinarijama, sad rade vrlo ugodna vina oko kojih im pomaže enologinja Marina Jakas. Lijepo su uredili i podrum koji može primiti nekoliko desetaka gostiju.

Luka Krajančić, Čara Korčula
Za svaki dan u tjednu vino od pošipa ima Luka Krajančić iz Čare na Korčuli. Ježina, Statut, Intrada, Opera, Macerirano, Pošip te Pošip Sur lie nazivi su sedam Lukinih vina od izvorne dalmatinske sorte koja ima i svoj spomenik. Na ovom mjestu polovicom XIX. stoljeća Marin Tomašić Barbaca Caparin pronašao je samoniklu lozu pošip. Čuvajući uspomenu na taj događaj podižemo ovu ploču njemu u čast a nama za budućnost, piše na spomen ploči u susjednoj Smokvici. Sur lie znači da je vino odnjegovano na finom talogu što mu daje posebnu punoću, sočnost i kremoznost te jamči dulji vijek. Lukin Pošip Sur lie 2021. je od grožđa iz vinograda starijih od 50 godina na kojima su prinosi između 500 i 750 grama po trsu. Sur lie znači da je vino odnjegovano na finom talogu, što mu daje posebnu punoću, sočnost i kremoznost te jamči dulji vijek. Ove je godine osvojio zlatnu medalju na International Wine Challengeu u Londonu.

Saints Hills, Oskorušno, Pelješac
Vinu Ernest Tolj Dingač 2019. Saints Hills utjecajni američki časopis Wine Enthusiast dodijelio je 99 bodova od mogućih 100 što je najviša ocjena nekom hrvatskom vinu do sad. Tijekom ručne berbe probiru se najbolje bobice plavca malog s Dingača, fermentacija je u bačvicama, potom vino odležava u velikim bačvama dvije godine kako bi se tanini zaoblili, a pune ga u posebne boce od tamnog stakla u kojima je vanjski utjecaj na vino sveden na minimum. Riječ je o maloj seriji posebnog vina s “potpisom” vlasnika koje ima i svoju cijenu. Butelja u internetskoj prodavaonici vinarije stoji 123,45 eura, a sav novac od prodaje namijenjen je nezbrinutoj djeci.
Vinarija je na Pelješcu u staroj kamenoj zgradi u Zagrudi pokraj Oskorušnog, a vinogradi su i na Komarni pokraj kopnene strane Pelješkog mosta te u Istri. Izbor vina je jako velik, a u vinariji imaju i restoran te organiziraju obilaske s kušanjima, po želji i hranom. Dobro je najaviti se.

Grabovac, Donji Proložac
Prekrasan je pogled kroz staklenu stijenu iz kušaonice obiteljske vinarije Grabovac u Donjem Prološcu pokraj Imotskog, a još ljepši s terase, s koje gotovo da se može i brati grožđe. Pravi razlog za posjetu ipak su vinska blaga koja rade otac Ante, sinovi Nikola i Milan te nećak, enolog Mislav Maršić. Proslavili su se vinom Modro jezero. Danas je to mješavina crnih sorata cabernet sauvignon, vranac, trnjak i merlot. Imaju jako dobre pjenušce te odličnu bijelu mješavinu Draga od viogniera, sauvignona, chardonnaya, žilavke i pošipa nazvanu prema položaju Vučja Draga na kojem su ljudi nekad uzgajali krumpire. Od crnih su sorata tamo sadili vranac pa iz berbe 2016. napravili vino koje je bilo drugo najbolje ocijenjeno između 40-ak iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Makedonije. Za svaku preporuku i svaki svjetski stol im je i Trnjak riserva 2018. Moćno je to crno vino, raskošnog mirisa i još boljeg okusa, punog tijela i vrlo elegantno.

Vinarija Bora, Podgradina, Posedarje
Vinogradi vinarije Bora obitelji Žuža iz Podgradine pokraj Karinskog mora na jednom su od najtoplijih položaja, a njihov je sauvignon među najsvježijima u Hrvatskoj. Može se “dogoditi” dobro vino, ali ako podjednako pamtljiva daje grožđe iz tri poprilično različite godine, netko vrlo dobro zna što radi u vinogradu i podrumu. Mala je vertikala nedavno pokazala kako Sauvignon 2020. ima izvanrednu citrusnu svježinu te pun okus koji dugo traje, a nije naporan. U berbi 2018. izraženija je gorčina, pomalo i grije, ali svježinu je zadržalo. Dobro vino je imalo objektivan problem: posluženo je nakon odlične berbe 2019. E to je pravi sauvignon. Miris prepoznatljiv, nimalo napadan, a na što arome podsjete, okus potvrđuje. Imaju i vrlo dobro vino od svrdlovine, autohtone crne sorte Ravnih kotara, primjereno tamnoj čokoladi, bogatim i gustim umacima te mesnim jelima, a Pošip 2019. prije dvije godine osvojio je Decanterovo zlato.

Piše Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Zanima vas više o vinima čitajte više Ivinih priča

Objava Pet dalmatinskih vinarija pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Međimurje je najsjevernije hrvatsko vinogorje. Vinogradi su predivni, vinarije uređene, a vinari odlični pa je teško pogriješiti birajući koga posjetiti. Ovaj put je prijedlog vinarija Cmrečnjak iz Svetog Urbana pokraj Štrigove.
“Vino je sunčeva svjetlost u čaši, miris prirode zarobljen u zlatnim kapima, dio raja uhvaćen u bogatom okusu. Ono potiče radost i budi životne vrline, spaja dobre ljude i stvara nove prijatelje” – govori Rajko Cmrečnjak koji je 1992. začeo obiteljski vinski biznis u kojem mu se pridružio sin Marko. “Vino je sitnica koja čini razliku, a ljepota života je upravo u tim sitnim stvarima” – priča Marko pozivajući goste da začine živote njihovim vinima.

A imaju ih, kažu, čak 18. Bijela od pušipela, sauvignona, rajnskog rizlinga, silvanca, graševine, rizvanca, muškata žutog i sivog pinota, potom ružičasti te klasično crveni crni pinot i “crni” crnjak od merlota, a za posebno osvježenje tu su dva pjenušca, ružičasti Stridon od crnog pinota i bijeli Polaris od pušipela. Ne bi bilo lako istaknuti jedno da preporuka nije stigla s najvećeg svjetskog ocjenjivanja vina koje u Londonu organizira časopis Decanter. Pušipel Mađerka 2021. obitelji Cmrečnjak pozlatio se osvojivši 95 od mogućih 100 bodova.

Klima je slična u susjednom Zagorju. Sličan je i sortiment, slični su stilovi vina, no njima i vinar daje karakter pa je nemoguće naići na dva ista. Poseban je i karakter Tomislava Bolfana koji se posebno trudi održati samoodrživim imanje Bolfan Vinski Vrh u Gornjakima pokraj Hrašćine. Na južnoj padini Vinskog vrha prekrasni su vinogradi, a na sjevernoj pasu krave pasmine crveni angus kojima štala ne treba. Tomislav ih je nabavio radi stajskog gnoja neophodnog za ekološku obradu vinograda. Treba i kukce, kojima je pokraj trsja svojevremeno sagradio “hotel”, drvenu nastambu nalik lovačkoj čeki, a zauzvrat “očekuje” da pomognu oprašivanje u vinogradu i vrtu.

Vinska ponuda je gotovo beskrajna. U internetskoj je prodavaonici 28 vina, a u podrumu… Tko zna. Taj je podrum gotovo nevidljiv, poluukopani, a pokraj njega je velika drvena kuća s prekrasno uređenim tradicijskim restoranom. Jelovnik je prilagođen lokalnim namirnicama i, naravno, vlastitim vinima. Treba istaknuti hladna juhu od rajčice s bosiljkom i kardamom te domaćim kiselim vrhnjem i pohanog piceka s bučinim sjemenkama i pire krumpirom. Pjenušac Centurion Gold izvanredan je. Prije šest godina bio je najbolji na prvom velikom specijaliziranom ocjenjivanju hrvatskih pjenušaca, a i aktualna je berba na tom tragu. U potkrovlju su i vrlo ugodne sobe pa ne treba žuriti kući. Ali treba rezervirati. Tko jednom dođe, sigurno se želi vratiti.

U sličnom je stilu uređen i Vuglec breg u Škarićevu pokraj Krapine, samo što ima više kuća i kućica, ukupno za 50-ak ljudi. Zovu se Lac, Mica, Dragec, Imbra, Jana i Jagica prema ljudima kojima su u prošlosti pripadale. Sad su to luksuzni smještajni objekti: Imbra ima i saunu te hidromasažni bazen koji se može koristiti i kad sniježi. U blizini je i pravi bazen sa sunčalištem na raspolaganju je svim gostima.

Restoran se zove “Pri baki Rozi”, a nudi bogat izbor domaćih jela poput zagorskih štrukli, teletine, janjetine, patke ili purice s mlincima te razne vrste domaćeg kruha. Tik je uz vinograd koji često i gosti beru pa već i tim najjednostavnijim vinogradarskim poslom shvate koliko treba cijeniti vino u čaši. A kod Vugleca posebno treba cijeniti dva neuobičajena vina. Prvo je Passion cuvée u kojem su se prekrasno sprijateljili burgundijski crni pinot i panonska frankovka, a drugo Pjenušac Jasminka. Nosi ime enologinje Jasminke Šaško koja mu je arome i slatkoću regulirala ledenim vinom Bodren našeg najnagrađivanijeg proizvođača prirodnih vinskih slatkiša Borisa Drenškog. Rezultat je pjenušavo vino plemenite slatkoće i izražene svježine primjereno slatko-slanim receptima poput pačje ili gusje paštete s mekim, pljesnivim sirom i domaćim džemom na tostu.

Kome se ta kombinacija čini čudnom, neka zamisli pastrvu i kesten te patku i krušku, dva jela Restoran Korak u mjestu Plešivica na padinama na Plešivice. Chef Bernard Korak je baš takvim kombinacijama ove godine zaradio Michelinovu zvjezdicu. Obitelj Korak godinama je pripremala fine domaće obroke kao dodatak odličnoj vinskoj ponudi, a 2021. otvorili su i pravi restoran s dosta strogim režimom. Karikirano, gost jede ono što mu donose, a ako je “pametan” i pije ono prema čemu je to jelo i napravljeno. Bernard ima sreću što mu otac Velimir i brat Josip rade odlična vina, a u potrazi za savršenom kombinacijom hrane i pića lakše je ako imaš vino pa mu prilagodiš jelo. Vino baš i ne možeš prilagođavati, a vinima Korak prilagodbe ni ne trebaju.

Gotovo tri desetljeća su među najboljima u Hrvatskoj. Pamte se još iz devedesetih senzacionalni chardonnayi, rajnski rizlinzi, a malo poslije i crni pinoti. Prije šest godina iznenadili su doista izvanrednim pjenušcima, potom i maceriranim bijelim vinima bez sumpora nazvanima “U potrazi za izgubljenim vremenom”, a sad preporučujem Sauvignon Kamenice. Nije to prštavi i agresivni sauvignon novosvjetskog tipa nego smireno, bogato i puno vino koje odražava karaktere podneblja i članova obitelji. Pije se polako kako bi se u njemu uživalo što dulje.

Polako se pije, a dugo uživa i u Lokošinu dolu, mjestu koje se vidi s proplanka na kojem je vinarija Korak. Sanda i Robert Braje sa sinom Patrikom vode OPG o kojem se već nekoliko godina poprilično lijepo priča. I to s pravom. Lokalne namirnice pripremaju na tradicijski i moderni način istovremeno. Uobičajeno su predjelo domaći naresci i lokalni sirevi, odlična je goveđa juha s raviolima punjenima mesom koljenice, jako dobar burger od pikantne češnjovke u domaćem slatkom pecivu, a zvijezda domaća patka. Batak i zabatak pečeni su četiri sata na kontroliranoj temperaturi pa zapečeni kako bi korica bila hrskava. Prilozi su mlinci preliveni masnoćom od pečenja, kruške kuhane u portugiscu s cimetom te izvrstan zreli crni pinot.

Imaju i jako dobar rizling, sivi pinot primjeren mesnim jelima poput teletine, a jedini u Hrvatskoj rade crveni veltlinac. Riječ je o sorti koja je i u domovini Austriji rijetka, a kod nas je ima ponešto u miješanim nasadima. Obitelj Braje jedina je kao monosortno vino puni u butelje. Mirisom podsjeća na rizling, a voćnim okusom na bijeli pinot, pa i chardonnay. U Sandinoj kuhinji mjesto mu je uz savijaču od šljiva sa sladoledom. Iako je vino suho, voćnost i slast fino prate nježan okus ne previše slatkog deserta. Rade i tri Pet-Nat pjenušaca prastarom tehnologijom neprekinute fermentacije s juga Francuske koja je posljednjih 15-ak godina ponovno popularna u SAD-u, a od 2020. i kod nas. Na početku obroka ta nefiltrirana i zato mutna vina fino gase žeđ nakon puta, poslije jela fino gase žeđ prije puta, a brzo se popije i koja boca ponovno nakon puta, ako se ponese kući.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Zanima vas više o vinima čitajte više Ivinih priča

Objava Središnja bregovita Hrvatska ima hladniju klimu, ali ljude toplog srca pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

“Ako se grožđe bere ranije, vino će imati slabije izražene primarne arome u kojima prevladavaju herbalne note i kupine. Međutim, kad se radi od dobro dozrela grožđa, voćne su arome mnogo jače, a ako vino sazrijeva u hrastovim bačvama, postaju kompleksne i vrlo ugodne” – objašnjavao je Gracin zašto je šteta babić proizvoditi kao lagano vino.

“Njegove povišene kiseline fantastično se uklapaju u visoke alkohole i zrele tanine pa ima puno i vrlo snažno tijelo, ali istodobno ostaje pitko i slasno” – govorio je Gracin o sorti svoga podneblja.

Bucavac, Kremik, Strana, Trovrh, Jasenovik neki su od vinogradarskih položaja oko Primoštena na kojima najbolje uspijeva sorta koja baš i ne voli plodno tlo. Draže su joj kamene čipke, kako slikovito nazivaju vinograde ispresijecane suhozidima.

O Bucavcu postoji i legenda da je fotografija tog vinograda visjela na zidu zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. Priča se ponavlja gotovo u svakom tekstu o babiću pa je spominjemo i ovdje, no fotografiju te fotografije na zidu nitko nije vidio.

“Godinama sam pokušavao dobiti potvrdu te priče i nisam uspio” – izjavio je svojevremeno za Nedjeljnu Dalmaciju šibenski etnolog Jadran Kale, a Ante Gracin tad je rekao kako je fotografija vjerojatno bila u zgradi tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Bez obzira na to, primoštenski su vinogradi, posebice položaj Bucavac, doista spomenik ljudskom radu i pokrenut je postupak da se uvrste na Unescovu listu zaštićene baštine. A nastali su navodno prema dekretu. Nakon Drugog svjetskog rata trebalo je saditi lozu za novu državnu vinariju. Zadrugari su dobili parcele koje su ograđivati suhozidima kako bi spriječili da kiša spere ono malo zemlje s tog terena ponad današnje marine Kremik. Nasljednik te vinarije bio je Vinoplod čiji su babići uglavnom bili bolja reklama za Coca Colu nego za vino: mogla je popraviti čak i njihov.

Za porast kvalitete vina od babića važna je bila odluka iz 2004. o prenamjeni nekadašnjeg vojnog poligona Jadrtovac desetak kilometara udaljenog od Šibenika u poljoprivredno zemljište. Goleme površine zasađene su maslinama i lozom, među kojom je bilo i puno babića.

Babić je u bliskoj rodbinskoj vezi, u odnosu roditelj i potomak, s dobričićem koji istu vezu ima s plavcem malim. Babić i plavac tako su “bratići”. U starijoj literaturi pisalo je kako je ista sorta kao i babica, no genetika je pokazala da nisu rodbina.

Ima babića i u kaštelanskom vinogorju te na Braču, no tamo ga uglavnom miješaju s drugim sortama kako bi ih oplemenio svježinom. Dobra vina od babića modrocrvene su boje, punoga tijela, gusta poput ulja ali vrlo pitka te prepoznatljiva po voćnim aromama. Odlično pristaju uz pršut i pikantnije sireve, pašticade te meso sa žara, uključujući i janjeća pečenja.

Danas imamo desetak vrlo dobrih pa i odličnih vina od babića. Dobro je to u odnosu na ne tako davno stanje s početka stoljeća, ali sorta zaslužuje puno više. Pokazala je to vinarija Markus Fine Wines vinom Franz Ferdinand 2016. od babića s mikropoložaja Podgreben koje je jedno od najskupljih u Hrvatskoj. Butelja je u Miva Galeriji vina 525 eura. Ni “običan” Babić 2018. nije im jeftin. Prekrasnih aroma, kao da je začinjeno tamjanom, harmonično, oplemenjeno mekim taninima i živom, ugodnom kiselošću, stoji 55 eura. Preporučujem još pet babića koja bi doista bio grijeh miješati s kolom, ali nabaviti neka od njih podjednako je neizvjesno kao dobiti na lotu. Abecednim redom.

Gracin Babić
Zvala se vinarija Suha Punta, pa je i babić nosio to prezime, no neke poslovne suradnje koje su izgledale lijepo nisu tako završile pa Leo Gracin nova vina od babića puni samo pod nazivom sorte. Izvrsno zrelo vino u Vrutku stoji 28,29 eura.

Galić Ego Babić Fjaka
Josip Galić ima prelijepu vinariju u Kutjevu s dobrim vinima klasičnog slavonskog sortimenta te liniju Ego pod kojom od dalmatinskih sorata s biranih položaja radi Pošip, Tribidrag i Babić Fjaka. Grožđe za berbu 2019. je s Jadrtovca, vino ugodno miriše po trešnji i višnji maraski, finih je kiselina i nježnih tanina. Stajalo je oko 11 eura, a sad treba zaboraviti na fjaku i primiti se ozbiljna posla da se pronađe još koja butelja.

Matela Babić
Ivan Kovač zvani Matela vinariju ima u Kaštel Sućurcu. Prostor u kojem je nekoć bilo kino danas je ispunjen bačvama s vinima od znanih sorata crljenak, maraština i pošip, ali i gotovo zaboravljenih glavinuše, ninčuše, babice, kuča… Babić su tamo zvali rogoznička, a Matela ga puni
pod prepoznatljivijim nazivom. Butelja je 12,61 euro. No tome treba pridodati put do vinarije zato što se samo kod njega može kupiti. Vjerojatno… Možda…

Prgin Babić
Odličan Babić stiže iz male vinarije smještene u zgradi nekadašnje područne škole u mjestu Bilini u primoštenskom zaleđu. Ivana Prgin Horvat sa suprugom Domagojem od grožđa s Bucavca radi tradicijski robusni opol, ružičasto vino, te klasičan voćan Babić koji odležava u 500-litarskim bačvama od hrvatskog i francuskog hrasta. U Vivat Finim vinima butelja je 26,54 eura.

Testament Babić
Od grožđa s Jadrtovca pokraj Šibenika dobar babić radi vinarija Testament, uspješni relativno novi vinski projekt koji s vinogradarsko-vinarske strane ambiciozno vodi enolog Juraj Sladić. Rade od babića opolo, ružičasto vino s 11 posto alkohola i dojmljivih 5,8 grama kiselina po litri te klasičan crni Babić s istom kiselošću, ali i 13 posto alkohola, koji odležava šest mjeseci u bačvicama od američkog i francuskog hrasta. Berba 2019. je u Vrutku 15,49 eura.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Zanima vas više o vinima čitajte više Ivinih priča

Objava Kako je babić od vina za bambus “doputovao” do butelje za 525 eura pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Ekonomskih bi se trebali pridržavati i domaći ljudi. Ispijanjem lokalnog vina podupiru se susjedi, mali poduzetnici koji će “svome” dati dobro vino kako bi mu se vratio. U turizmu to i nije uvijek slučaj zato što će sljedeće gostovo putovanje biti negdje drugdje. Dobrosusjedska ekonomija vodi i boljem životu zajednice. Taj će lokalni vinar, barem teoretski, platiti više nameta lokalnim vlastima koja će, barem teoretski, lakše pokrpati rupe na cestama ili urediti dječje igralište. Šalim se s tim “barem teoretski”, ali valja se sjetiti da i put oko svijeta počinje prvim korakom pa nekoliko centa poreza na čašu vina može biti taj početak. Osim toga, vinarije zapošljavaju lokalno stanovništvo, što ponovno puniju lokalnu blagajnu. A ako “blagajnici” to ne shvate postoji mogućnost da ih se kazni na izborima.

Kupnja boce lokalnog vina, smanjuje potrebu za transportom i potrošnju goriva što uništava ozonski omotač. Kupnja od malih vinara smanjuje potrošnju goriva još i više, zato što oni u obradi vinograda koriste manje strojeva nego velike vinarije. Mali vinari uglavnom rade vina za bržu potrošnju pa koriste i manje aditiva, a proizvodnja zaštitnih sredstava ponovno ispušta plinove koji mogu loše djelovati na okoliš.

Kušanje u maloj vinariji u pravilu je intimnije i zabavnije nego u velikoj. Vinar želi izazvati lijepe emocije kod gosta vjerujući kako će prodati više vina, što kod zaposlenika nekog kombinata zaduženog za vođenje gostiju i nije uvije slučaj. Čak i ako, ponovno, nismo turisti, kod malog ćemo vinara učestalijim posjetama moći pratiti kako se vino mijenja što će iskrenog vinoljupca sigurno razveseliti.

U kušaonici vina lako je i upoznati nove ljude. To ne mora uvijek izazvati sreću, ali loše ljude treba zaboraviti, a s dobrima se sprijateljiti pa se ponovno “isplatilo”. Vino često ostavlja bolji dojam tamo gdje je nastalo, nego pri kušanju nekoliko dana kasnije kod kuće. Teško je objasniti zašto, ali to je ezoterija potvrđena puno puta tijekom 30 godina iskustva u obilaženju vinarija. Malo je smetala do zaboravljanja racionalnog i povratka emocijama, prihvaćanja da je jednostavno tako i uživanja u lijepim uspomenama.

S obzirom na to da smo na početku dijela godine kad se najviše putuje, nakon objave rezultata najvećeg svjetskog ocjenjivanja vina koje organizira britanski časopis Decanter, preporučujemo po jedno vino od hrvatskih autohtonih sorata sa zlatnom medaljom iz svake od četiri hrvatske vinorodne regije i to redom kojim bismo ih trebali kušati kad bismo ih skupili za istim stolom.

Međimurska obitelj Štampar dvaput je napravila pjenušac Urban White Extra brut od pušipela, što je lokalni naziv za veliku bijelu sortu koju mi zovemo i moslavac, Slovenci šipon, Nijemci i Austrijanci Mosler, a svi ostali znaju je kao furmint. Osnovni je sastojak glasovitih mađarskih Tokajaca. Prva berba bila je 2016. i četiri godine poslije se pozlatila u Londonu. Te 2020. napravili su novi Urban White koji je zlato osvojio ove godine. Vrhunski uravnotežen pjenušac ima fine mjehuriće i osvježavajuću kiselost upotpunjenu nježnim kvaščanim notama. Ugodnog je okusa i lako će osvojiti obožavatelje, opisali su ga Decanterovi ocjenjivači.

U vinariji Kutjevo ove su godine predstavili novu graševinu Vinkomir 2022. s istoimenog vinogradarskog položaja gotovo u samom gradu. Vino je u kvalitativnoj liniji između Graševine de Gotho koja je 2020. osvojila platinastu Decanterovu medalju i Graševine vrhunske koja se pozlatila ove godine. Odlično vino napravljeno je od grožđa s tri poznata kutjevačka položaja, Vinkomira, Hrnjevca i Vetova. Ugodnog je cvjetnog i voćnog mirisa i svježeg, a skladnog, punog i dugog okusa.

Vinarija Zoro iz mjesta Popovići u Konavlima osvojila je zlatnu medalju na ovogodišnjem Decanteru vinom Malvasija dubrovačka 2022. Riječ je o lokalnoj sorti koja nema veze s istarskom malvazijom. Jedna je od 40-ak malvazija koje uzgajaju širom Mediterana, a ista kao talijanska malvasia di Sardegna ili španjolska malvasia de Sitges. Vino je južnjački strasno, punog sočnog i slasnog okusa te iznenađujuće svježine koju zahvaljuje hladnijim noćima u vinogradima Konavoskog polja, a nakon svakog gutljaja kao da zove na novi.

Malvazija Unica 2019. bila je najbolja između 36 uzoraka na ocjenjivanju Amber Wines u Zagrebu prošle godine, a ove je osvojila 96 bodova i zlatnu medalju u Londonu. Vinar Marino Markežić Kabola među prvima u Hrvatskoj je još 2003. počeo raditi bijela vina dugom maceracijom, na način na koji se inače rade crna. Unica miriše na cvijet bagrema, bijelu krušku, suhu smokvu i badem, okus joj je mineralan, zreo, koncentriran, voćan, topao, ugodno gorak i dug, a odlično pristaje sirovim kamenicama i kozicama, škampima, te najboljim jelima od bijele ribe i bijeloga mesa.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Zanima vas više o vinima čitajte više Ivinih priča

Objava Pij lokalno, pij dobro, pij zlatna hrvatska vina s Decanterova ocjenjivanja pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

“Biodinamičko vino može se popiti naiskap. Ono je elegantno, oblo i gutljaji lako klize niz grlo, za razliku od “tehnoloških” vina koja zapinju i nakon svakog gutljaja moraš se odmoriti. Biodinamička vina u otvorenoj boci neće oksidirati ni nakon sedam, možda i deset dana, a obična će otupjeti nakon dva ili tri. To je zato što je grožđe za biodinamičko vino nastalo pretvaranjem najčišćih energija, svemirske, Sunčeve, i zemaljske, u materiju” – ispričao nam je 2011. Nicolas Joly iz doline Loire, jedan od pionira biodinamičkog vinarstva u svijetu.

Biodinamika se temelji na Tečaju o poljoprivredi dr. Rudolfa Steinera iz lipnja 1924. u dvorcu Kobierzyce (Koberwitz) u današnjoj zapadnoj Poljskoj, pokraj Wroclawa. Steiner je austrijski filozof, odgojitelj i pisac, utemeljitelj antropozofije, rođen 1861. u Donjem Kraljevcu u Međimurju gdje je danas i Centar Rudolf Steiner. Njegov tečaj smatra se začetkom biodinamičke poljoprivrede, uzgoja biljaka i životinja u skladu s prirodom. Biljke se prihranjuju i štite s osam pripravaka označenih brojkama od 500 do 507. Prvi je stajski gnoj odležan u zakopanom kravljem rogu i njime se obogaćuje tlo. Pripravak 501 je kremen iz roga te, među ostalim, potiče razvijanje gornjeg dijela biljke i daje joj svježinu, sjaj i otpornost na bolesti. Ostali pripravci su kompostni, načinjeni od stolisnika (502), kamilice (503), koprive (504), hrastove kore (505), maslačka (506) i valerijane (507). Oni biljke dovode u stanje u kojem puštaju da u njima pojačano djeluju kozmičke snage, objašnjavao je Steiner.

Te kozmičke snage osnova su biodinamike, ali i razlog zašto brojni vinari ne žele da se zna kako se bave biodinamikom. Boje se da će ih zbog zakapanja kravljih rogova i spominjanja svemirskih sila smatrati čudacima ili vračevima. Nije ni lako biti biodinamičar. Već ako susjed prska vinograd konvencionalnim zaštitnim sredstvima, nema spomena o biodinamici. No, vina tako rade neke od najslavnijih svjetskih vinarija: Domaine de la Romanee Conti iz Burgundije, “naša” Grgich&Hills iz Kalifornije, Movia iz Slovenije, Marcel Deiss. Ziund Humbrecht i Weinbach iz Alsacea, Gut Oggao iz austrijskog Burgenlanda…

Biodinamika nije regulirana zakonima, ali postoje međunarodni certifikati među kojima je najpoznatiji Demeter. Vinarija Tomac iz Donje Reke pokraj Jastrebarskog trenutačno mu je među hrvatskima najbliža. Još su 2020. Napravili Pet-nat pjenušac od graševine po biodinamičkim načelima. Danas imaju više takvih vina, a o biodinamičkoj filozofiji možda najviše govori Rockstar 2021. Riječ je o jako dobrom rizlingu, ali sortu u nazivu ne spominju zato što žele istaknuti terroir. I nema naziv veze s glazbom nego s kamenom u tlu te zvijezdama na nebu pod čijim utjecajem vino nastaje. Izrazito je suho i podsjeća na najbolje njemačke rizlinge s oznakom GG za velike vinogradarske položaje (grosses gewächs). Ima naglašenu mineralnost i može odležavati desetljećima, a butelja u Vrutku stoji 19 eura.

Biodinamička vina ne treba miješati s onima koja na etiketi imaju oznaku “Bio”. To je u nekim državama znak da je vino ekološko ili organsko, kako već tko naziva proizvodnju vina sa što manje kemijskih sredstava. Naš je službeni naziv ekološko vino i ima ih poprilično s prepoznatljivom oznakom lista, najčešće na zelenoj podlozi, koji vrijedi u EU. Problem je s takvim vinima to što državne vlasti mogu dopustiti i korištenje neekoloških sredstava za zaštitu u godinama poput ove. Padalo je iznimno puno kiše što pogoduje razvoju bolesti na lozi pa se spašava što se spasiti još može.

Prema podacima iz 2021. u Hrvatskoj je pod ekološkim uzgojem bilo 1102 hektara vinograda, otprilike šest posto od tadašnjih 18.126,36 hektara. Mjesto Nadin u zadarskom zaleđu predstavlja se kao najekološkije u Hrvatskoj. Bilo je okupirano tijekom rata, o vinogradima tad baš i nisu brinuli, pa su se loza i tlo iščistili od “kemije”, a i danas, tvrde, imaju najveći broj trsova ekološki obrađivanih trsova. Tamo se svakako isplati posjetiti vinariju Škaulj, za koju je šira javnost čula 2013. kad su je posjetili švedski kralj Carl XVI. Gustaf i kraljica Silvia. “Prema protokolu je posjet trebao trajati 45 minuta, a bili su nas kod 2,5 sata. I još bi ostali da ih nije osiguranje ‘požurilo’” – prisjeća se Šime Škaulj.
U spomen na kraljevski posjet napravili su i odlično vino Carl Gustaf od probranih bobica cabernet sauvignona i merlota koje se u vinariji moglo kupiti za 50-ak eura. Među “običnim” su etiketama za svaku preporuku i monosortna vina od ta dva francuza. Iako je cabernet sauvignon obično divlji, a merlot smiren, u vinima iz Škauljeva podruma te su osobine zamijenili. Tako će merlot pristajati gulašu od divljači, a cabernet sauvignon pečenoj patki. Butelje stoje oko 17,5 eura.

I u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji sve se više traže načini da se kemija “smanji”. Tako je 2011. zabranjena upotreba nekad megapopularnog fungicida “Modre galice”, što je bio tržni naziv bakrenog sulfata. Kako bi se upotreba sredstava za zaštitu bilja u poljoprivredi svela na razumnu mjeru, svi koji ih koriste moraju pohađati tečajeve za održivu uporabu pesticida. Bez toga sredstva ne mogu ni kupiti. Barem teoretski.

I konvencionalna vina mogu, naravno, biti odlična već po zakonu velikih brojeva: najviše ih je. Stoga, evo preporuke dobrog bijelog i crnog konvencionalnog vina iz preostale dvije hrvatske vinogradarske regije, Istre i Primorja te Slavonije i Podunavlja. Oba su osvojila zlatnu medalju na najvećem ocjenjivanju vina u svijetu koje u Londonu organizira časopis Decanter.

Vinarija Benvenuti ima novu liniju vina Livio, posvećenu ocu koji je preminuo 2020. Teran Livio 2019. osvojio je 95 Decanterovih bodova od 100. Nikola Benvenuti kaže kako su u vina te linije uložili cjelokupno iskustvo i pažljivo kombinirali najbolje grožđe s najboljih pozicija kako bi najvjernije izrazili motovunskog terroir. Njegov brat Albert dodao je kako su vina Livio
Benvenuti noseći stup vinarije pa je sretan da je njihova kvaliteta prepoznata i na svjetskoj razini. Butelja u vinariji stoji 23 eura.

Isti je broj bodova osvojila i vrhunska Graševina Kutjevo 2022. Decanterove je ocjenjivače oduševila elegancijom, bogatim i intenzivnim okusom te vrijednošću za novac. Butelja je u Vrutku 8,69 eura.

I za kraj, često se neka vina spominju kao prirodna. Ta kategorija službeno ne postoji pa svatko može svoje nazvati prirodnim, a raditi ga i na “neprirodne” načine. I među njima ima dobrih i loših vina. Sve su češće i oznake da je vino vegansko. Naravno da nema “životinjskih” sastojaka u grožđu ili vinu, ali tradicionalna sredstva za bistrenje mogu vino učiniti neprikladnim za vegane.
Bjelanjci ili protein iz mlijeka kazein mogu se koristiti za uklanjanje sitnih čestica u vinu koji “prežive” filtraciju. To bistrenje može se danas izvesti i proizvodima na bazi povrća, a može se i ostaviti sitni talog da potone na dno bačve pa paziti da ga se ne “povuče” prilikom punjenja u bocu. Postoje i sredstva za bistrenje koja nisu životinjskog porijekla, poput bentonita.
U proizvodnji vina za brtvljenje boca nekad se koristi i ​​pčelinji vosak, a u čepovima od sitnih komadića pluta može biti ljepilo na bazi mlijeka.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Objava Ekološka i konvencionalna vina mirisom i okusom se baš ne razlikuju, ali biodinamičko da pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Sparivanje hrane i vina ima svoja pravila, puno ih je, no na kraju je nečije nepce jedini sudac koji će odlučiti što čemu pristaje. Dakle, zalogaj i gutljaj pa da vidimo “tko će koga”. Siguran sam da 99 posto ljudi neće osjetiti što je bilo na vilici ako lagano prženi file brancina zalije robusnim plavcem, niti kakav je bio gutljaj lagane kujundžuše nakon zalogaja gofa sa žara. Stoga, evo malog vodiča za odabir vina uz šest jela od dobro poznatih riba, četiri morske i dvije slatkovodne. Preporuka je po načelu dobrog “susjedstva”, odakle je riba neka bude i vino, a ne znači da će vino dobro pristajati ako je riba pripremljena na neki drugi način.

Frigane srdele s hladnom krumpir salatom prekrasna su marenda, posebno kad se ribice kupe svježe na ribarici koja je upravo uplovila u luku. Lijepo će im pristajati mlada malvazija, dakle ona prošlogodišnje berbe. Dobar je odabir bazna Malvazija vinarije Fakin iz Motovuna. Finog je i nježnog mirisa, ispočetka lagano kremastog okusa, a potom ugodno slankasto. Takvim “osobinama” dobro spaja masnoću i slast male plave ribe sa svježinom salate. Butelja stoji oko 11 eura.

Oslić je riba poprilično neutralnog okusa koji može “popraviti” neko mineralno vino kakvo je od debita među prvima u Dalmaciji napravio Alen Bibich iz Plastova pokraj Skradina. Sorta je bila na lošem glasu zato što su velike vinarije izvlačile što više grožđa s trsa pa je konačan proizvod bio jedva pitak. Alen mu se ozbiljno posvetio, radi ga u više varijanti, a već je i bazni vrlo dojmljiv. Voćno i svježe vino, ugodno slankasto, fino će zaogrnuti nježno oslićevo meso, a stoji oko 13 eura.

Orada, lovrata, podlanica, komarča, zlatočnjak, panca, komljuša, gilinga, ježarica, strigavica, zlatnica… Više od 20 naziva ima ova riba koju s pravom zovu kraljicom. Gotovo je u svakom selu drukčije zovu, ali podjednako vole. Raskošnog je okusa pa traži i raskošno vino kakvo daje pošip. Izvrstan izbor je Sveti Ivan vinarije Šain Marelić iz Čare na Korčuli. Miriše po kamilici, bagremovu medu i ananasu, okus je pun, ekstraktan i mineralan, a butelja se može kupiti za 12.50 eura.

Tuna može narasti više od četiri metra i najveća je riba kojoj je Jadransko more stalni dom. Luta morem u potrazi za ribom i glavonošcima koji su joj najdraža hrana pa zalazi i u zaljeve i nekad se lovila čak i oko Bakra. Meso joj je toliko kvalitetno da priprema treba biti što jednostavnija. Nježno pečena na gradelama je odlična, a tako pripremljenoj ipak će pristajati crno vino. Pravi izbor je Plavka Darija Gašpara iz Vrgorca, veliko vino od podcijenjene sorte čija je butelja oko 18 eura.

Bila ona bistranjga, kako zovu domaću potočnu pastrvu na Žumberku, dužičasta, što je hrvatski naziv uvezene kalifornijske, ili losos pastrva koja izgleda poput “amerikanke”, a ima crvenkasto meso, dobar je izbor za obrok po nutricionističkim i gastronomskim kriterijima. Podjednako je fina pržena u brašnu, pečena na roštilju ili punjena i zaslužuje dobar chardonnay kakav radi zagorska vinarija Kopjar. Odnjegovan je na finom talogu, punog i svježeg okusa, a butelja stoji oko 15 eura.

Lijena je riba šaran. Polako pliva mirnim ravničarskim vodama te brčićima pipa po dnu tražeći hranu. Takvog je karaktera kad ga nitko ne dira, ali ribiči znaju koliko poludi kad zagrize udicu i zato ga vole loviti. U kuhinji se ponovno smiri. Odresci šarana uvaljani u kukuruzno brašno pa polako pečeni u vreloj masti toliko su fino jelo da im je dobar, netom ispečen kruh najbolji prilog. Još je bolje kad zapliva u Graševini de Gotho podruma Kutjevo kojoj je cijena oko 14,50 eura.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Objava Riba i vino pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Čak i u Baranji pokazuje različita lica. Graševinom Select Belje nudi “jako puno vina za malo para”. Puno ovdje ne znači količinu, butelja je uvijek butelja, nego ogroman izbor jela za samo četiri eura. Fino pristaje riječnoj i sitnoj morskoj ribi, posebno gavunima, jednostavnijim školjkama poput dagnji, bijelome mesu pripremljenom na različite načine, od paniranog do “roštiljanog” pa i svinjetini, carskome mesu i vratini. Ljeti će zaokružiti i doživljaj uz odojka s ražnja. Zatvorena je navojnim čepom što je praktično za izlete. Prvenstveno zato što ne treba vadičep, koji često ostane u kući na stolu prije polaska u prirodu, a i otvoreno je vino lako ponovno zatvoriti da se negdje u travi ne prevrne i prolije.

Premium graševina ima krasne arome citrusa i zelene jabuke te plemenit i pun okus kojim dominiraju mineralnost, odnosno lagana ugodna slanost, fina bademasta gorčina i nježna kamilica kao začin. I to vino ima prijateljsku cijenu, “ispod” sedam eura. Goldberg je, pak, linija najplemenitijih beljskih vina, od grožđa probranog s ponajboljih baranjskih vinograda i u pravilu obranih kasnije, kad se sok i prirodni sladori koncentriraju u bobici pa daju iznimno puna, često i polusuha vina za posebne prilike. Eh, to je već kapljica i za pečenu patku, ozbiljnije odreske, ali i ne preslatke savijače od maka ili oraha. I cijena je ozbiljna, oko 20 eura, ali ipak je riječ o vinu za posebne prilike.

I frankovku imaju u linijama select i premium, a u potonjoj čak i više berbi koje su osvajale najsjajnija svjetska priznanja. Ove je godine Premium Frankovka 2009. donijela zlato s njemačkih ocjenjivanja Berlin Wine Trophy i Mundus Vini. Lani je Frankovka Premium 2012. osvojila 95 bodova i platinastu medalju te podijelila prvo mjesto na specijaliziranom ocjenjivanju vina od te sorte Kékfrankos Grand Tasting u mađarskom Harkanju. Njezina vršnjakinja, također beljska Frankovka Goldberg, bila je zlatna s 91 bodom. Istim su se priznanjem okitile i Frankovka Belje 2009. te puno mlađa iz berbe 2019. Pokazuje to da se podjednako može uživati u dobrim frankovkama kad su relativno svježe i kad su sasvim zrele.

Proscima beljskih princeza mogu se nazvati vina od francuskih sorata merlot i cabernet sauvignon.
Zlatnu medalju i titulu regionalnog prvaka još je na Decanterovu ocjenjivanju 2010. osvojio je odličan Merlot 2008. Pet zvjezdica i titulu najboljeg hrvatskog vina Cabernet sauvignon 2009. dobio je 2015. na Vinskim zvijezdama, tada najopsežnijem i najstrožem ocjenjivanju u Hrvatskoj. Godinu potom pozlatio se i na njemačkom ocjenjivanju Mundus Vini. Puno su zlatnih medalja osvajali beljski crnjaci u Bergamu, na svojevrsnom svjetskom prvenstvu vina od merlota i cabernet sauvignona, a i lani su vinu Cabernet sauvignon Premium 2019. ocjenjivači dodijelili zlato s 91,5 bodova od 100.

Vina Belje imaju 650 hektara vinograda na ponajboljim baranjskim položajima. Grožđe raste iz zemlje za čiju kvalitetu je, prema legendi, zaslužna i Afrika. Navodno su topli vjetrovi dizali pijesak iz Sahare i nosili ga preko Sredozemnog mora. Nad Baranjom su se sudarali s hladnim zapusima sa sjevera te prosipali pijesak pa je nastala Banska kosa ili Banovo brdo na čijim su južnim padinama danas vinogradi. Vina Belje imaju dva podruma. Podno loza je “svemirski brod”, vinarija otvorena 2011. Znali smo se šaliti da sok istisnut prešom iz grožđa ulazi u sustav i iz njega izlazi ravno u bocu. Nije baš tako, naravno, ali moderna tehnologija omogućuje dobar nadzor nad složenim procesima tijekom vinifikacije, a blizina trsova i podruma važna kako bi se grožđe preradilo što brže nakon berbe i štetni utjecaji zraka, topline i mikroorganizama bili što manji. Ima Belje i atrakciju za one koji više vole tradiciju. Stari podrum u središtu Kneževih vinograda obnovljen je ciglom zgrade srušene u Beču, a osim kušanjima i prodaji, namijenjen je i odležavanju vina u drvenim bačvama. Tamo je i jedna od najvećih vinskih arhiva u Hrvatskoj. U njoj je više od 20.000 boca, a najstarija je iz 1949. Hrvatske vinske arhive nemaju vina otprije Drugog svjetskog rata jer su boce u borbama uništene. Nisu popijene nego su u njih ulazili konjima i razbijali.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin, foto: Nikola Zoko

Objava Belje – najveća hrvatska vinarija iz Kneževih vinograda u Baranji pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

“Veliku većinu smo obišli i uvjerili se u kvalitetu njihovih vina pa našim čitateljima želimo olakšati put do njih. Portal će biti interaktivan. Redovito ćemo objavljivati vinski kviz s lakšim i težim vinskim pitanjima ali i lijepim vinskim nagradama, a naši prijatelji, stručnjaci za vinogradarstvo, vinarstvo, sljubljivanje hrane i vina te ostale vinske “zagonetke” odgovarat će i na pitanja čitatelja” – rekao je Ivo Kozarčanin koji je tijekom 30-godišnje novinarske karijere objavio više od tisuću članaka o vinima u najznačajnijim hrvatskim dnevnim novinama i periodičkim life style tiskovinama te portalima.

“Portal vinskiklub.hr početak je i temelj projekta koji će obuhvaćati prezentacije vina, vinarija i regija, edukacije poput Škole vina u tri stupnja, organizaciju izleta, kvizove, a ni karta neće ostati samo na vinarijama” – dodao je Tomo Jakopović, sommelier istančana nosa i nepca te savjetnik brojnim hrvatskim vinarima koji je predstavljao na više od 200 vinskih radionica, a posebno je angažiran u promociji hrvatskih autohtonih sorti za koje smatra da su istinsko nacionalno blago. Na samom predstavljanju portala posjetitelji su kušali birana vina iz svih hrvatskih regija. Vinarije partneri su Zlatno brdo iz Baranje, Trdenić iz Moslavine, Podrum Štrigova iz Međimurja, Kopjar iz Zagorja, Degrassi iz Istre te Šain Marelić i Miloš iz Dalmacije. Podlogu za kušanje vina osigurala je poznsta tvrtka Igomat – Samoborske mesne delicije koja već 28 godina proizvodi i prodaje svježe meso te suhomesnate proizvode.

Suradnici portala bit će i dr. Ines Matić Matešković, docentica s riječkog Pravnog fakulteta te sommelierka s diplomom Hrvatskog sommelier kluba, Lucija Biondić, lutalica koja zna sve ceste, staze i putove u Hrvatskoj te piše lijepe reportaže, a voli vino, Domagoj Jakobović Ribafish koji će, naravno, pisati o pivu, Mato Jakopović, odličan poznavatelj kave te svima znani Željko Suhadolnik, dobri duh vinskog svijeta. Portal će ponuditi prostor i biranim restoranima te kvalitetnim proizvođačima prehrambenih proizvoda, a objavljivat će i lifestyle teme iz prelijepog svijeta vina, hrane i turizma.

Foto: Nikola Zoko

Objava Mislite da (ne)znate puno o vinskoj sceni – evo medija koji će vas super informirati! pojavila se prvi puta na Modni Almanah.

Riječ je o vinskom “svetku” posvećenom najslavnijoj bijeloj sorti vinove loze na svijetu koji nije određen fiksnim datumom nego je riječ o četvrtku prije posljednjeg ponedjeljka u svibnju. Zašto? Bez posebnog razloga, osim što se grupa američkih vinoljubaca na taj dan sastala da proslavi pobjedu američkih vina nad francuskima na Pariškoj presudi 1976. Kušajući pobjedničko bijelo vino Chardonnay 1973. kalifornijske vinarije Montelena, u kojoj je glavni enolog bio naš Miljenko Mike Grgich, vjerojatno i ne baš samo kušajući, dogovorili su se kako će slaviti tu sortu u četvrtak nakon posljednjeg svibanjskog ponedjeljka.

Chardonnay raste na 4,5 posto svih svjetskih vinograda. To je 328.500 hektara, odnosno gotovo poput polovice ukupne francuske površine zasađene vinovom lozom. U Hrvatskoj je šesti na listi najrasprostranjenijih sorata s 568.45 hektara. To baš i nije puno. Najveće vinarije Belje i Laguna imaju svaka pojedinačno više od 600 hektara vinograda na kojima raste i chardonnay. Ispred njega kod nas su graševina, malvazija istarska, plavac mali, merlot i cabernet sauvignon, a u svijetu su na većim površinama nego chardonnay posađeni francuske crne sorte cabernet sauvignon i merlot te španjolske tempranillo (crni) i airen (bijela). Najznačajnija je bijela sorta u Champagnei i Burgundiji te Kaliforniji.

Svjetsku je popularnost je stekao 80-ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući ženama. Poslovnim ženama koje su tad počele u značajnijem broju ulaziti u uprave najvećih globalnih kompanija. Puno su putovale i uživale u vinima čekajući u zračnim lukama, a naziv chardonnay zvučao je “nobl”: Glass of chard, please…

Proširilo se to i na sve restorane i barove. Trgovci vinima prepoznali su trend pa naručivali sve više jeftinih chardonnaya tako da je kvaliteta počela padati. Postao je dosadan pa je prije dvadesetak godina “iskovana” kratica ABC: anything but chardonnay, odnosno bilo što, samo ne “šardone”. Primat u zračnim lukama preuzeo je sauvignon, prošao isti put pa mjesto prepustio sivom pinotu, vidimo što i njega čeka, ali chardonnay je počeo vraćati slavu.

Najbolja vina daje tehnologijom “sur lie”, odnosno njegom u bačvama na finom talogu, a to su zdravi vinski kvasci. U prošlosti su ga zvali i clevner ili clävner, gamay blanc, weis edler, melon d’Arbois, auxerrois…, a hvalimo se i da je naše gore list. Roditelji su mu crni pinot i belina starohrvatska, što je hrvatski naziv sorte koju Francuzi zovu gouias blanc, a Nijemci heunisch weiß. Najpoznatiji svjetski znanstveni časopis Science objavio je 1999. kako su te crni pinot i ova belina tata i mama 16 francuskih sorata, a daljnjim istraživanjima dokazano je i kako naša “Zagorka” s drugim partnerima širom svijeta ima više od 80 potomaka. Neki od njih su i svjetski poznati rizling, frankovka te moslavac ili furmint.

U slavu te beline i njezina slavnog djeteta, a za uživanje 25. svibnja, ovom prilikom iz Bregovite Hrvatske preporučujemo dobar zagorski chardonnay te još po jedan iz ostalih hrvatskih vinogradarskih regija Slavonije i Podunavlja, Istre i Kvarnera te Dalmacije.

Chardonnay Sur lie ekološke vinarije Kopjar iz mjestašca Pece na padinama Ivančice. Na finom talogu odležava godinu dana, a potom još najmanje dvije u bocama. Vino puno i zrelo, bogatih aroma i slasnog okusa obogaćenog posebnom svježinom koju daje njegovanja na talogu. Primjereno je jelima od najbolje bijele ribe s bijelim umacima na bazi vrhnja, ali i pečenju od teletine, na primjer. Lijepo je s njime i uživati u dobrom, intimnijem društvu. Butelja je oko 16 eura.

Chardonnay Sur lie istarske vinarije Pilato iz Vižinade bio je najbolje vino od te sorte na ovogodišnjem ocjenjivanju Vinistra. Zlatnu medalju osvojio je i lani, što ukazuje na pouzdanost vina, odnosno da se ne treba plašiti naručiti ga u restoranu ili kupiti za uživanje kod kuće. Aromom isprva dominira tropsko voće karakteristično za sortu, a postepeno se pojavljuju začini pa zrelo naše voće. Okus je pun, dug i mineralan, odnosno ugodno slankast i osvježavajuć. Stoji oko 12 eura.

Kad ne znaš što bi, uzmeš Krauthakerov Chardonnay Rosenberg. Nije šala. Kutjevački vinski mag Vlado Krauthaker desetljećima zadržava približno istu kvalitetu chardonnaya od grožđa s vinogradarskog položaja čije ime vino nosi. Kremastog je i zaobljenog, toplog okusa, čvrstog tijela i živahno u ustima pa lijepo osvježava. Pristaje slavonskim narescima, kao i brojnim jelima od slatkovodne i morske ribe te svjetlijeg mesa, a stoji oko 17 eura.

Uravnoteženo vino finog herbalnog te istodobno voćnog mirisa je CH, chardonnay vinarije Prović iz Opuzena. Tako su ocjenjivači Vinskih zvijezda još 2017. opisali berbu 2015. te dodali kako je vino svježe, ali puno, sočno i kremozno. Preporučili su ga uz bijelu ribu i jela od bijelog mesa s povrćem. Bio je to tada najjužniji hrvatski chardonnay i jedno od najljepših iznenađenja za ocjenjivače. Kvalitetu drži i danas, a CH2018 stoji oko 14 eura.

Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin

Objava Dan chardonnaya – vinski “svetak” posvećenom najslavnijoj bijeloj sorti vinove loze pojavila se prvi puta na Modni Almanah.