“Živjeli dragi gosti!” – uzviknuli su, u glas sommelier Tomo Jakopović, poznat po vrhunskim vinskim radionicama i degustacijama i njegov gost, proslavljeni kirurg i sveučilišni profesor dr. Miljenko Bura iz Šibenika! Dočekali su nas na vratima kluba Šibenčana u Zagrebu, pozivajući na jedinstven vinski doživljaj- vertikalnu degustaciju babića, kojeg od 2008.godine, u tišini proizvodi dr. Bura. U čašama se zrcalio babić, na stolovima su bile plate sira i pršuta, a u zagrebačkom Klubu Šibenčana atmosfera je nalikovala onoj u konobama Šibenskog zaleđa!
Prije same degustacije, dr. Bura predstavio je svoj rad, ali i ispričao zanimljivu priču o tome kako na vinovoj lozi (jedan dio vinograda je stariji od 50 godina) koja raste na škrtom kamenom terenu u Raslini kraj Prokljanskog jezera i rađa svake godine izuzetno kvalitetne grozdove koji jednostavno zovu na branje i pretvaranje u opojno vino kojeg podjednako vole i domaći i strani vinoljupci. Zov je dr.Bura čuo pa je tako, uz pomoć svog rođaka, poznatog vinara iz Plastova Marka Sladića na starinski način, počeo proizvoditi moderna vina vrhunske kvalitete. Sve je počelo prije dvadesetak godina, a danas njegovi babići pričaju priču o tradicionalnim vrijednostima i okusima ovog kraja – vertikala je impozantna, a pojedina godišta nevjerojatno bude osjećaje i kroz različita osjetila teleportiraju vas na mjesta uz more, za stol s dragim gostima, ali i u vrijeme studentskog života, kad se ovo vino pilo na tulumima ‘dalmoša’. Opojan je taj babić, nema šta!
Skala je počela s 2021.godištem. Prije prvog gutljaja, dr. Bura se odmah ogradio da vino još nije spremno, no bio je to dobar korak u ovoj vinskoj vremenskoj crti. Prvo vino koje je oduševilo okupljene vinske stručnjake i medije, bila je 2019. koja ekspresira moć i eleganciju, s aromama višnje i crnog bobičastog voća. Već na prvi gutljaj vino prožima mineralna svježina uz dodir finih, omekšalih tanina. 2018. se lagano otvarala u čaši, stilski ujednačena, ali aromatski usmjerenija na herbalne note uz slanu-mineralnost primjetnu već na nosu. Potom je u čaše stigla 2017. najsličnija 19. ali nešto dublja, u savršenim odnosima tvrde i meke strane spektra. Punog tijela, umjerenih ali dovoljnih 13.7 alkohola, čvrstih, ali ispoliranih tanina uz izražene kiseline djeluje bezdimenzionalno i pokazuje sav potencijal teroarskog babića. Onda je u čašu stigla 2016. Prvi gutljaj za mene je bio album sa slikama- nevjerojatno vino me vratilo u doba studiranja, na tulume dalmoša koji su iz demižonki lijevali ‘didino vino’ u čaše. Ono bogato, kvalitetno, koje mi cure iz Zagreba ni tada nismo miješale s kolom. Znale smo mi odmah što je dobro! Nasmijala sam se tom bljesku i nastavila uživati u vinu. Ono je bogato, u mirisu slojevito i izražajno, u gutljaju fino, toplo i meko, posve uglađenih tanina, neopterećeno bačvom, dugotrajnog mirisa i okusa. U tom trenutku sam čula riječi Tome Jakopovića koji nije krio oduševljenje sadržajem u svojoj čaši. ”Ovo se slobodno može nazvati velikim vinom za velike trenutke!”.
Nismo stigli mi prokomentirati Tomine riječi, kad se u čaši već ‘stvorio’ babić 2015.! On je zreo, moćan, nevjerojatne elegancije za crno dalmatinsko vino, uzmemo li u obzir najznačajnije sorte. Kod 2013. se u mirisu prvi puta pojavljuje šljiva uz crno voće i zrelu trešnju, sadržajno i bogato, te uobičajeno svježe. Najbolji dokaz iskrenog pristupa vinu gdje bez ikakvog stilskog odmaka, vrlo ujednačenih parametara u grožđu dolaze na vidjelo specifičnosti berbe. Interesantna 2011. pokazala se kao dama u najboljim godinama, ne nudi se na prvu nego polako u čaši otkriva sve svoje draži, u mirisu bogato i izražajno uz decentno prisutne tercijarne note koje pridonose kompleksnosti i tek pažljivom kušaču otkrivaju da se radi o vremešnom vinu. Na nepcu ugodno i fino, u jako dobrom balansu gdje izražena mineralnost kompenzira nominalno manje kiseline koje nikako ne utječu na svježinu. Tipičan babić, koji zove na sljedeći gutljaj je 2010. dok je 2009. po mišljenju mnogih te večeri još jedno remek djelo, senzacionalno vino koje prkosi vremenu i doista u 14. godini djeluje moćno i bezvremenski. Visokog aromatskog intenziteta i iznimne kakvoće mirisa, dominira likerska višnja uz malo pikantnih, začinskih nota koje se nastavljaju i u okusu. Sadržajno, fino i prepuno južnjačke slasti još uvijek obavijeno izraženom mineralnom svježinom. Spremno za daljnje odležavanje uz tendenciju rasta.
Na kraju skale babića, ostali su zaljubljenici u ‘crnjake’, ali i oni koji su te večeri zavoljeli ovu sortu. Razgovori su postali živahni čuo se smijeh i zvuk vilica kojima se sljubljivao pršut sa sirom kao podlogom za ‘još malo babića’. Atmosfera je iz klupske prerasla u ”atmosferu iz konobe” a u čaše je stigao svačiji favorit s degustirane skale. Pogađate, u mojoj 2016. veliko vino za velike trenutke. Poput proslave rođendana, neke fine večere u dvoje, ali i ovog trenutka kojeg nam je donijela Bura iz Šibenika! Što reći nego, ponovilo se, živjeli!
Želite li i vi babić Dida moj, vinarije Bura, kupiti ga možete direktno kod vinara.
Tekst: Alma Premerl Zoko
Foto: Nikola Zoko
