Nije pristojno kucati po bačvi. Ni ja vama ne kucam po novčaniku, rekao je vinar posjetiteljici koja je tijekom obilaska vinarije prstima glasno provjeravala koliko je u bačvama vina. Bila je to poprilično gruba opaska vlasnika, ali kucanje je podjednako smetalo i dijelu ostalih gostiju, a nije pristojno niti prema vinu koje ipak voli mir.
Vinareve riječi neizravno su uputile na lijepu gestu gostiju u vinarijama, a to je kupiti vino na odlasku. Ako je to moguće, jer postoje vinarije koje ne prodaju “na kućnom pragu”. Ne treba, naravno, uzimati kartone, no pristojno je kupiti butelju čak i ako je vinar jednu darovao na kraju posjete.
Valja znati da se u značajnijim vinskim zemljama posjeti i degustacije u većini slučajeva naplaćuju. U takvim slučajevima, naravno, nema prešutne “obaveze” kupnje. A prije je dobro najaviti se. Velike vinarije imaju vodiče, ali i oni mogu biti zauzeti, a u manjima, obiteljskima, lako se može dogoditi da su svi u vinogradu, na dostavi ili rade nešto neodgodivo poput prešanja grožđa, pretakanja vina ili punjenja.
Pravila odijevanja za odlazak u vinariju ne postoje, no treba biti ležeran. Nije u redu doći u minici i majici s “bretelima”, odnosno trenirci, ali nema ni potrebe za odijelom i svečanim haljinama. Posjet možda uključuje i obilazak vinograda, a baš i nije ugodno hodati u visokim petama između trsova. U podrumu će, pak, potpetica zapeti u podni odvod. Tamo je i relativno niska temperatura pa ljeti treba ponijeti i malo topliji komad odjeće.
Piti, ili ne piti, vječno je pitanje na kušanjima, a odgovor je piti da, ali oprezno. Teško je povjerovati da će netko propustiti priliku progutati vina kakva su Romanée Conti, Vega Sicilia ili Sassicaia, ali osam čaša u kratko vrijeme, ma kako se malo točilo, može imati i neugodne posljedice.
“Pljuvanje je odvratno”, “odgojen sam da ne pljujem” ili “ne znam kako pljuvati”, ne smiju biti isprike za teturanje, fufljanje, nesuvisle i bezobrazne komentare ili postavljanje pitanja s kojima se netko pravi pametan.
Iskrena su pitanja tijekom prezentacije poželjna. Posjetitelja koji ne zna puno o vinima iznenadit će priče o kvascima, bačvama, taninima i kiselinama i ili mirisima ananasa, borovnice ili višnje, no ne bi smio pitati “jeste li dodavali jagode u crni pinot?”. Naravno da nisu, vina u užem smislu rade se samo od grožđa, a ona voćna mogu biti od kupina, višanja, jagoda. Arome koje podsjećaju na neko voće ili začine nastaju desecima kemijskih procesa koji se odvijaju između berbe i otvaranja boce.
Gotovo u svakoj grupi vinskih turista nađe se jedan koji misli da sve zna i spreman je svima ostalima pokvariti doživljaj. Legalnog lijeka protiv takvih nema, samo ih treba izbjegavati, a još i više paziti da i sami ne postanemo takvi.
Uz ovu priču o bontonu u vinarijama ide i preporuka po jedne iz svake hrvatske vinske regije koju doista vrijedi posjetiti te pjenušavog, bijelog, crnog i slatkog vina koja doista vrijedi kušati. Bolfan Vinski Vrh u Hrašćini u Hrvatskom zagorju pokraj podruma ima prekrasnu drvenu kuću u kojoj je odličan restoran s ponudom jela od ekološki proizvedenih namirnica u okolici. Imaju i nekoliko ugodnih soba za noćenje te široku paletu vina od ponajboljih svjetskih sorata, prvenstveno rizlinga i crnog pinot. Imaju i odličan pjenušac Centurion Gold od chardonnaya koji je bio najbolji 2017. na prvom velikom ocjenjivanju hrvatskih pjenušaca proizvedenih klasičnom šampanjskom metodom druge fermentacije u boci. Butelja je 18,82 eura.
Klaudio Tomaz iz Motovuna upravo je završio novu vinariju koja doista izgleda svjetski. Službeno još nije otvorena, no i vina proizvedena u starom podrumu dovoljno su dobra pozivnica. Jedini kod nas ima crnu malvaziju, prodaje je pod posebno etiketom, a od crnih sorata uzgaja i merlot te teran. Bijele su “svjetski” sauvignon i muškat te lokalna malvazija koju radi u više varijanti. Bazna se zove “Avangarde” i jako je fina, lijepih aroma cvijeta bagrema te jabuke i marelice, srednjeg tijela, ugodne svježine i pristojne cijene: 11 eura.
Saints Hills je relativno nova vinarija u poprilično staroj kamenoj kući u Oskorušnom na Pelješcu s ambicioznim restoranom. U dalmatinskim vinogradima Sveta Lucija na Pelješcu i Sveti Roko na Komarni uzgajaju plavac mali, Sveti Ante u istarskome mjestu Radovani daje im malvaziju i chardonnay, a od grožđa s Čare na Korčuli rade pošip. Plavci im dugo sazrijevaju, imaju i više etiketa, a vinu Ernest Tolj Dingač 2019., koje nosi ime vlasnika, ove je godine američki časopis Wine Enthusiast dodijelio senzacionalnih 99 bodova. Ta je berba rasprodana, a 2016. i 2011. stoje 90 eura.
U središtu Kutjeva prekrasan podrum s vrlo ugodnom prostorijom za primanje gostiju ima vinarija Galić. U vinogradima na više slavonskih lokacija uzgajaju graševinu, sauvignon, chardonnay te crni pinot cabernet sauvignon i merlot, a na Jadrtovcu pokraj Šibenika i pošip koji pune pod etiketom Ego. Imaju i bijeli te ružičasti pjenušac proizveden klasičnom metodom, a od graševine rade i desertno vino Leon. Riječ je o izbornoj berbi prosušenih bobica, što je najzahtjevnije predikatno vino. Bočica od 0,375 litara stoji oko 55 eura.
Piše: Ivo Kozarčanin – Bakhov sin
