Hit proljeća – Slavonske pletenice i otmjene haljine!

etno-tradicijske-frizure-beauty-modnialmanahIsprva samozatajno, a u ovoj modnoj sezoni vrlo samosvjesno pletenice su vladarice modne scene. Mogu biti klasične, sa ili bez mašni upletenih u kosu, osmišljene tako da čine prava mala remek dijela i predstavljaju ukras na glavi. Budući da živimo u zemlji na čijem se istoku nalazi Slavonija, upravo tradicijske frizure ovog podneblja koje se nalaze u magazinu „Etno revija – Etno frizure Hrvatske“ kulturnog centra Gatalinka iz Vinkovaca otkrivaju obilje tehnika i oblika češljanja kose pružajući inspiraciju za stvaranje suvremenih frizura.

U republici Hrvatskoj značajno je umijeće izrade tradicijskih ženskih frizura s područja Slavonije, Baranje i Srijema. Izrada frizura na ovom području ima dugu povijest. Dosada su istraživanja pokazala da su se slične frizure na ovom području izrađivale i u vrijeme kasnog Rimskog Carstva. O tome svjedoče rimski portreti iz tog vremena, iako se ne može sa sigurnošću potvrditi utjecaj ni kontinuitet. Povijesni podaci govore i o pripisivanju magijskog značenja kosi žene na panonskom prostoru. Postoje nepisana pravila nošenja određenih frizura koja su se zadržala u tradicijskoj kulturi spomenutog prostora sve do polovice 20. stoljeća, kada dolazi do preslojavanja i napuštanja tradicijskog načina života, a time i tradicijskog odijevanja i češljanja. Primjerice, jedno od tih pravila podrazumijeva da samo kod djevojčica i djevojaka kosa smije biti vidljiva, dok je nakon udaje kosa morala biti pokrivena, odnosno skrivena. U posljednjim se desetljećima 20. stoljeća češljanje na tradicijski način odvija u rekonstruiranom obliku, u okviru tradicijskog odijevanja za različite prigode, a u novije vrijeme se koristi za izradu suvremenih frizura, posebice za svečane prigode.

Tradicijsko oblikovane frizure vrlo su složene, stoga frizuru osoba koje će ju nositi treba raditi druga osoba. U prošlosti je to najčešće bila majka ili baka, ponekad i žena iz zajednice koja je imala veću sposobnost izrade tih frizura. Potrebno je dulje vrijeme odvojiti za češljanje, što uključuje i znanje, umijeće osobe koja češlja, kao i njeno strpljenje te strpljenje osobe koju se češlja. Kosa što uokviruje lice češlja se na razne načine, već prema običaju određenog područja. Od kraja 19. stoljeća uobičajilo se u izradi frizure koristiti pletenice unaprijed izrađene od odrezane kose radi brže izrade frizure. Složenim tehnikama preplitanja velikog broja pramenova postižu se reljefni oblici širokih pletenica. Pletenice mogu biti izvedene u različitim oblicima: okrugle, valjkaste, u obliku trapeza, kvadrata, pravokutnika ili pruge. Mogu biti položene na prednjem ili stražnjem, odnosno na prednjem i stražnjem dijelu glave ili glava može biti obložena pletenicama. Ovisno o stražnjem dijelu frizure, razlikuje se veliki broj načina češljanja čeonog dijela frizure. Svaka frizura, ovisno o svom izgledu, radi se točno određenom procedurom.

Frizure s područja Slavonije i Srijema izrađuju se tako da se prvo kosa dobro premaže mašću i vodom, pa se dijeli ovisno o frizuri s jednom (od uha do uha), dvjema (od čela do tjemena) ili više stazica (razdjeljaka). Zatim se na tjemenu napravi jedna (ponekad dvije) tanka pletenica od triju pramenova (struka, kala) – srce li polovinja skala, koji se pletu do potiljka, a služi za učvršćivanje stražnjeg dijela frizure. Stražnji dio frizure radi se kao jedna ili više pletenica od četiri pa do preko dvjesto pramenova. Najprije se uzimaju tri pramena iz sredine i međusobno se prepletu, a zatim im se dodaje po jedan pramen s jedne i s druge strane. Svaki pramen koji se dodaje križa se s prethodno uzetim pramenom i to samo do sredine – jednom iznad, a jednom ispod prethodno uzetih pramenova. Kada su uzeti svi pramenovi, pletenice je početa. Zatim se krajnji pramenovi prepliću tehnikom iznad jednoga, a ispod drugoga pramena sve do sredine. Postupak se radi s jedne i s druge strane glave. Plete se jedan po jedan red.
Pletenica se završava tako da se isplete nekoliko pletenica u troje. Nakon tog pletenja, radi se prednji dio frizure. Poto se pletenica na potiljku diže na tjeme, a na kraju se pletenica kiti cvijećem i drugim ukrasima.

Tradicijske frizure s područja Baranje rade se tako da se prvo plete stražnja pletenica na potiljku tehnikom preplitanja pramenova u Slavoniji i Srijemu, nakon čega se radi prednji dio čeone partije kudre i zulumi. Potom se radi prednja pletenica na čeonoj partiji tehnikom preplitanja pramenova i na kraju se pletenice učvršćuju na tjemenu.

U zadnjih su desetak godina frizure u velikoj mjeri rekonstruirane i obnovljene. Nositelji znanja izrade tradicijskih frizura s područja Slavonije, Baranje i Srijema stanovnici su tog područja, kao i frizeri i frizeri učenici koji posjeduju znanja izrade tradicijskih frizura, te građani koji se zanimaju za to umijeće. Na pojedinim područjima, u posljednjih stotinjak godina, postoje značajne promjene, ali je moguće znanjima koje frizeri posjeduju i voljom zajednice gdje su promjene nastale, rekonstruirati oblike iz sredine 19. stoljeća. Kvaliteta izvedbe, oblici i tehnike čuvaju se i putem natjecanja, a uvođenjem predmeta Tradicijske frizure Hrvatske u strukovne škole. Kao izbornoga, mnogo je pridonijelo prenošenju znanja na mlađe generacije.

Trenutno nema komentara

Comments are closed